Ako je suditi prema izreci da smo bogati koliko jezika govorimo i gdje smo sve bili, onda je 35-godišnja Zagrepčanka Anja Mutić zasigurno jedna od najbogatijih osoba na svijetu. Ukosnice na kovrčama djevojčica iz Angole, bisernobijele plaže na Barbadosu, plantaže ananasa na Azorskim otocima, dalijevski apokaliptični pejzaži na obali Bolivije, naselje sojenica u tirkiznom moru oko Bore Bore, tržnica na zaprežnim kolima na Santa Luciji i izborani starac s cigarom u ruci u Havani samo u neki prizori koje je svojom kamerom zabilježila lutajući svijetom posljednjih deset godina.
Jedino još nije bila na Antarktici. A najnoviji izazov su joj otoci srednje Dalmacije koje ovo ljeto obilazi s naprtnjačom na leđima i prijenosnim računalom u ruci. Njezine fotografije i popratni tekstovi, zapažanja, upute i savjeti bit će okosnica nove turističke edicije o Hrvatskoj koju izdaje Lonely Planet, jedan od najpoznatijih svjetskih turističkih vodiča.
Anja Mutić kći je legendarnog sportskog TV novinara Borisa Mutića. Dok je bila djevojčica, od oca je slušala priče o mnogim mjestima na koja je poslije i sama otišla. A njezina potraga za avanturama započela je nakon završene jezične gimnazije. Najprije je otišla u Veliku Britaniju. Htjela je usavršiti jezik i provesti ljeto uzdržavajući se čuvajući djecu, ali u Englesku se zaljubila na prvi pogled i odlučila ondje ostati. I na sveučilištu u Canterburyju upisala je filozofiju i komparativnu književnost. Za vrijeme studija upoznala je svog prvog supruga, zbog kojeg je nakon što je 1997. diplomirala, otišla u New York.
– Dok sam studirala, surađivala sam s nekoliko engleskih izdavačkih kuća, pa sam isti posao potražila došavši u New York – kaže Anja Mutić kojoj su vrlo brzo specijalnost postala putovanja. – Nekoliko godina uređivala sam online izdanje Sherman’s Travel, koje danas ima vrlo popularnu publikaciju, radila sam i za poznati vodič Rough Guides, surađivala sam i s Time Out, Travel+Leisure, Caribbean Travel&Life, Zink Magazine, Aol Travel, Metro New York, amNew York, a od 2006. putujem, snimam i pišem za Lonely Planet i ovu sam godinu posebno zaokupljena studijskim putovanjima za velike njujorške agencije za odnose s javnošću.
Samo u posljednja dva mjeseca bila je u Meksiku, Kolumbiji, Izraelu, Južnoj Africi, Belgiji, temeljito istražila Tajland i Boru Boru, a nakratko je skoknula i do Arizone, Pariza, Londona. Stalna putovanja su joj već postala rutina i za njih se više gotovo i ne pakira. Dovoljno joj je sve što stane u jedan kovčeg, jer je ipak oprema na prvom mjestu. Ne zamara se gdje će spavati, što će jesti i vidjeti, niti unaprijed rezervira hotele. Krene pa kamo je put odvede. To je od prvog putovanja prihvatila kao svoj recept jer upravo iznenadne situacije putovanje čine avanturom.
– Moje prvo putovanje bilo je u La Paz, glavni grad Bolivije. Namjeravala sam u šest tjedana obići petnaestak najzanimljivijih odredišta za svoj vodič. Mislila sam da će mi sve biti lako jer govorim engleski i španjolski, a sporazumijevam se i na francuskom i portugalskom, i u tom smislu doista nisam imala problema. Ali sve ostalo nije išlo baš glatko. Već prvi tjedan zbog jake kiše zaglavila sam u nekom gradiću nekoliko dana, a u amazonskoj prašumi izgubila sam se s vodičem. Nakon nekoliko sati pronašli smo put, ali bila sam prilično prestrašena. No, ni na jednom od putovanja nisam doživjela ozbiljnije neugodnosti. Ali zato mi je u New Yorku, usred bijelog dana, lopov na ulici strgnuo torbicu s ramena. Doduše, i vratio mi ju je jer sam trčala sam za njim sve dok ga vičući nisam nagovorila da zadrži samo novac – priča Anja Mutić koja o dogodovštinama s putovanja redovito piše na svom blogu www.everthenomad.com .
Najtužnija je bila prošle zime, kad ju je vijest da je njenom ocu vrlo loše zatekla u Boliviji. U Potosiu, jednom od najviših gradova na svijetu, na 4090 metara nadmorske visine. Dan i pol trebao joj je do La Paza, zatim još toliko da avionom stigne do Zagreba. -To su mi bila tri najdulja dana u životu. Strahovala sam da neću stići na vrijeme i da neću biti uz tatu kad sklopi oči. Umro je nekoliko tjedana kasnije. Sve to vrijeme nije bio pri svijesti, a ja sam stajala uz njegov bolnički krevet uvjerena da je svjestan moje prisutnosti. Tata je uvijek s ponosom govorio o mom poslu. Kad god bi mu netko pričao o dalekim zemljama, naglasio bi kako nema tog kutka u kojem ja nisam bila. Da je živ, zasigurno bi bio veoma sretan čuvši da sam se putujući po svijetu počela zanimati za sport, osobito za rafting i planinarenje, što me kao malu nikada nije privlačilo.
Ali na putovanju je pronašla i ljubav svog života. Pretprošlo ljeto posjetila je prijatelje u Portugalu i na zajedničkoj večeri upoznala glumca Hojia Fortunu, podrijetlom Angolca, za kojeg se udala ovo proljeće. – Hojiu se veoma sviđa Hrvatska. Iz Splita je i majka njegova sina koju je svojedobno upoznao u Portugalu, ali oboje sad žive u Sloveniji. Bio je sa mnom u Zagrebu prije dvije godine, a ja sam lani posjetila njegovu obitelj u Angoli. Velika mi je želja da se jednog dana skrasimo u Hrvatskoj i da nam tu bude dom – kaže svjetska putnica koja s mamom Ljubicom i bratom Aljošom, glazbenikom koji s obitelji živi u Barceloni, uređuje očevu kuriju u Zagorskim selima gdje je na seoskom groblju i pokopan Boris Mutić. Trebao bi to biti, kaže, ruralni hotel, ali i svojevrstan kulturni centar. No, do kraja posla je čeka još mnogo putovanja.
– Nakon ljeta vraćam se u New York. Zatim planiram put u Argentinu, čemu se posebno veselim jer obožavam tango, a Buenos Aires mi je jedan od najdražih gradova na svijetu. Moram i do Portugala. Zatim ću u Nikaragvu i Kostariku. Svijet je doista prepun ljepota koje samo čekaju da ih otkrijem. I približim drugima.
Dolores Tolić