ZORANA RAJIĆ

Kako zavesti svog profesora

Sunčice, zašto mučiš svog profesora. Zašto mu stalno stvaraš probleme – prekoravaju 21-godišnju Zoranu Rajić prijatelji i poznanici u naselju Sloboština u Novom Zag­rebu, u kojem ona živi od rođe­nja. Otkad se, naime, na HTV-u pri­kazuje serijal “Sve će biti dob­ro”, u kojem glumi maturanticu zaljubljenu u svog profesora tjelesnog (glumi ga Duško Mod­ri­nić), Zorana se počela odazivati na novo ime – Sunčica.

Lik koji glumi je, kaže, po svemu njezina sušta suprotnost, no priznaje i jednu sličnost: i Zorana je u gimnaziji simpatizirala jednog profesora, ali mu se nije, poput Sunčice, odvažila to i priznati. Iznenadna popularnost koju joj je donijela prva televizijska uloga, Zorani Rajić se, zasad, čini simpatičnom, a kad spomene da studira na Akad­emiji dramske umjetnosti, svi pomisle da je izabrala glumu. No, ona je studentica treće godine fil­mske montaže.

Njezino glumačko iskustvo svodi se na ulogu u filmu “Zagonetka u Sloboštini”, što ga je snimila kao 13-godišnjakinja s filmskom grupom u svojoj školi Otok, te na statiranje u filmovima svojih kolega s fakulteta. Kao osnovnoškolki velike ljubavi bile su joj gi­m­nastika i ples koji je učila u Plesnoj skupini Tihane Škrinjarić. I danas voli plesati, no život joj je ispunjen i brojnim drugim sadržajima.

Mnoge je sate, prim­je­ri­ce, provela snimajući četrdesetak pari svojih cipela, a zbog lakšeg snalaženja u svojoj zbirci, fotografije je potom nalijepila na kutije u kojima ih čuva ispod kreveta. Smisao za praktičnost spojila je sa svo­jom kreativnošću pa je snimala i cipele koje je kreirao splitski dizajner Alen Ledenko, osmislivši za njih styling s naušnicama, ogrlicama i narukvicama. Ti su radovi uvršteni na zajedničku izložbu akadema­ca u ULUPUH-u u Zagrebu.

– Kao klinka sam fotoaparatom “lovila” mamu, tatu, brata, televizor, sve što mi se činilo zanimljivim, a onda mi je stric iz Beča donio kameru, s kojom sam stalno tražila nove kadrove za snimanje – priča Zora­na, koja je još kao učenica XIII. gimnazije odlučila ići na akademiju, ali nije znala točno što će studirati – režiju, montažu ili snimanje. Gluma se tad nije nalazila na popisu njezinih želja.

– Najviše mi se ipak svidjela montaža jer je to vrlo kreativan dio filmske proizvodnje, to “sklapanje” filma od snimljenih dijelova. Sjećam se svog prvog filma koji sam “analizirala” još kao klinka: bio je to “Kralj lavova”. I tata mi je sugerirao da odaberem montažu – veli Zorana, prisjećajući se kako ju je otac Zoran Rajić, vozač na HRT-u, odveo u reportažna kola dok se sni­mala emisija. Sjedila je pokraj redatelja koji joj je čak dopustio da odabere dva kadra koji su na kraju završili u emisiji.

Na akademiji je, u sklopu vjež­bi, mo­ntirala nekoliko filmova, bila je skripterica u kratkom igranom filmu Ivana Šarića “Sedam neodgovorenih poziva” te režirala i montirala spot “Ritam sunca” za grupu Flyer. Stoga je odlučila da se nakon zavr­šetka treće godine studija i stečenog zvanja filmske montažerke, upiše na studij fotografije ili filmske režije.

Karijera je najvažnija

No, to ne znači da će zapostaviti glumu. Na nagovor djevojke svog pet i pol godine starijeg brata Gvozdena (koji radi kao kuhar), prošle jeseni se upisala u glumačku školu Off theatra Bagatela. Ondje je dobila dvi­je male uloge i počela odlaziti na audicije – za TV serijale “Zauvijek susjedi”, “Ne daj se, Nina”, Avine sapunice… Posrećilo joj se tek sa “Sve će biti dobro”.

– Vidjevši koliko je kandidata došlo na audiciju u Ring Multimediju, osjetila sam nesigurnost. Pročitala sam tekst i otišla uvjerena da mi se neće, kako su obe­ćali, javiti. No, pozvali su me u drugi krug audici­je, nakon koje sam se ponadala nekoj maloj ulozi. Kad mi je kreativni pro­ducent serijala kazao da sam dobila jednu od glavnih uloga, od šoka nisam znala što bih rekla. Zoranu je oduševljeni brat kod kuće dočekao s nje­zinim najdražim jelom, svojevrsnom pizzom s kukuruzom i grahom, dok se ocu, pak, tjedan dana nije usudila reći veliku novost. Bojala se neizbježnog pitanja neće li zanemariti studij montaže na kojemu joj do diplome ostaju još samo četiri ispita.

– U početku snimanja držala sam se malo po strani, impresionirana poznatim glumcima. No, nesigurnost je nestala zahvaljujući profesionalnosti starijih kolega: Bojana Gregorić Vejzović, koja u serijalu glumi moju majku, na prvom susretu me pogledala i pitala: “To mi je kći?” Osvojila me otprve, a “tati” Go­ranu Grgiću približavala sam se korak po korak. Iz iskustva znam da starijeg brata treba slušati, pa sam to primijenila i u odnosu sa svojim televizijskim bra­tom, kojeg glumi Filip Riđički – priča Zorana, kojoj je karijera sada na prvom mjestu. Pruženu šansu želi što bolje iskoristiti. No, ipak će naći vremena za svoju staru ljubav – ples. Upisat će se na tečaj lati­no­ple­sova – sambe, rumbe, salse…

Jagoda Zamoda