Bez glazbe on ne može – prvi je dojam koji ostavlja 26-godišnji Toše Proeski dok uz iPod pjevuši hitove Julija Iglesiasa, Celine Dion, Georgea Michaela, Whitney Houston… Makedonski pjevač raskošnog baritona ovog će vikenda na Hvaru, na finalu Hrvatskog radijskog festivala, nastupiti s pjesmom “Veži me za sebe”, dok istodobno eterom “hara” njegov hit “Volim osmijeh tvoj” koji izvodi u duetu s Antonijom Šolom. Tom pjesmom, koja je u samo nekoliko tjedana prodana u 15.000 primjeraka, Toše Proeski se uključio u kampanju koju su pokrenuli lanac drogerija dm i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi kako bi polaznike dječjih vrtića podučili da treba redovito prati zube. Mlad i svestran glazbenik (svira klavir, gitaru, saksofon, klarinet i bubnjeve) hrvatskoj je publici već dobro poznat: najprije joj se, preklani, u duetu s Tonyjem Cetinskim, predstavio pjesmom “Lagala nas mala”, a potom je otpjevao hit “Srce nije kamen”, koji je lani proglašen najizvođenijim u hrvatskom eteru. Ta je pjesma uzeta kao nova glazbena tema za dugovječnu RTL-ovu sapunicu “Zabranjena ljubav”.
‘Ave Maria’ za dan škole
Nakon uspješnih dueta sa zvijezdama s naših prostora – sa sunarodnjakinjom Esmom Redžepovom snimio je “Magiju”, a sa Slovenkom Anjom Rupel (nekadašnjom pjevačicom grupe Videosex) “Krajnje vrijeme” – Toše Proeski krenuo je u osvajanje Europe. U Londonu je sa slavnom talijanskom pjevačicom Giannom Nannini snimio pjesmu “Aria”.
– Pjesma se već vrti na talijanskim postajama, a naći će se na albumu koji snimam na engleskom i planiram ga na jesen plasirati na stranom tržištu – kaže Toše, koji za svoju strast prema glazbi “okrivljuje” obitelj.
– Moj tata Nikola, koji je do umirovljenja radio u staklani, svira gitaru i mandolinu, pa kad nas se tridesetak okupi na obiteljskom slavlju, cijelo Kruševo se trese od naših glasova. Lijepo pjeva i moja mama Domenika, umirovljena švelja u tvornici tekstila, kao i sedam godina starija sestra Dora, odgajateljica u dječjem vrtiću. Zar sam u takvom okružju mogao ostati nezaražen glazbom – pita se pjevač iz Kruševa, koji je skrenuo pozornost na svoj glas već kao osnovac, pjevajući u školskom zboru. Prvi solistički nastup imao je s 10 godina kad je na priredbi za Dan škole otpjevao “Ave Mariju” i – rasplakao publiku. Tad je, otkriva, sebi obećao da će jednog dana snimiti album klasične glazbe.
– Da bih pohađao srednju glazbenu školu, morao sam otići u Bitolu. Srce mi se kidalo što sam u Kruševu ostavio roditelje, sestru i svoju prvu ljubav, Despinu, s kojom sam i danas dobar prijatelj – priča Toše, koji je upisao klarinet i saksofon, a na prijamnom je zapjevao “Oprosti mi, pape” Olivera Dragojevića, svog idola s kojim bi htio snimiti duet. Iz internata u Bitoli, u kojem je sobu dijelio s još pet učenika, često bi bježao svojima u Kruševo i profesorima nosio krivotvorene ispričnice. Nedostajala mu je i mamina kuhinja: punjene paprike, sarma i širdan (različite vrste mesa kuhane u zemljanom ćupu).
U trećem razredu, kad je prestalo mutiranje, instrumente je zamijenim solo pjevanjem, a tad je upoznao i svoju mladenačku ljubav – Blagicu, s kojom je u vezi bio pet godina.
– Kad sam upisao studij pjevanja na Muzičkoj akademiji u Skoplju, počeo sam izvoditi i pop-pjesme. Kako mi se zahuktavala glazbena karijera, počeli su i nesporazumi s Blagicom: nisam joj mogao više posvećivati toliko vremena, a njoj su smetale moje obožavateljice i moji česti izostanci. Sjeli smo, popričali i prijateljski se razišli – govori Toše Proeski, otkrivajući da trenutno nije zaljubljen, ali ima simpatiju. Zbog ljubavi je, priznaje, spreman voziti stotine kilometara u jednoj noći, slati bukete cvijeća i pjevati serenade pod prozorom. Na taj je način i osvojio Blagicu, iako ga je njezina cimerica u internatu htjela zaliti vodom.
– Romantičan sam, ali se ne smatram zavodnikom. Na ženi najprije primijetim oči, jer su one, kako pjesnici kažu, ogledalo duše. A privuče me i lijep osmijeh, šarm, duhovitost i inteligencija.
Ogledalo svoje duše Toše Proeski štiti sunčanim naočalama. Ne skida ih ni tijekom razgovora. Uvijek ih nosi – kao i čizme – bez obzira na godišnje doba: i po žegi i po kiši.
Strip-junak
– Želim biti dotjeran, no moji aduti ipak su moj glas, a, nadam se, i pozitivna energija koju širim – kaže makedonski glazbenik, kojem su ostala još dva ispita i diplomski rad iz solo pjevanja do diplome. U Skoplju živi u kući s pet šarplaninaca, a u slobodno vrijeme najviše voli čitati knjige, gledati akcijske i znanstveno-fantastične filmove, otići na kazališnu predstavu… Već 15 godina trenira kickboxing, sport na koji ga je nagovorio šurjak Slaven Ristevski, no nikad se nije potukao. Prezire nasilnike i lažljivce.
– Odrastao sam u vrlo siromašnoj, ali poštenoj obitelji, u kojoj su me učili da treba voljeti i poštovati sve ljude. Već u srednjoj školi počeo sam zarađivati džeparac pjevajući po kafićima i restoranima u Bitoli i Kruševu, tako da nisam opterećen slavom ni novcem – kaže Toše Proeski, koji je poznat po humanitarnim djelima. Od 2003. je Unicefov ambasador dobre volje za Makedoniju, nosilac je i Statue Majke Tereze, makedonskog priznanja za humanitarni rad, a kolekciju od 600 plišanih medvjedića koje je dobio od obožavatelja, darovao je Domu za nezbrinutu djecu u Skoplju. I novu kolekciju medvjedića (već ih se skupilo više od 300) planira ponovno pokloniti djeci – u domu ili bolnici. Posebno je ponosan što je svom ocu darovao dugo željeni automobil – polo fox.
– Dok sam kao srednjoškolac pjevao za džeparac, tata je od prijatelja posuđivao Volkswagenov polo da me odveze na nastup. Tad sam se zarekao da ću mu ga kad-tad kupiti. Na prevaru sam tatu i mamu dovukao u autosalon u Skoplju: lagao sam im da idemo vidjeti automobil koji moj prijatelj namjerava kupiti. Tata je oduševljeno razgledavao taj polo, a kad sam mu njegove ključeve stavio u ruku, shvatio je da je to njegov automobil i – rasplakao se kao malo dijete. Nikad u životu nisam bio sretniji – priča glazbenik, kojeg obožavatelji zovu i “super Toše”. I to ne samo zbog glasa, nego i zbog istoimenog stripa, za koji je pjevač bio inspiracija. U njemu se glavni junak bori protiv piratstva u glazbenoj industriji, dok se “pravi Toše” bori za ljubav i plemenitost. A u tome mu, kaže, njegova glazba i te kako pomaže..
Marijana Marinović