Iako je okićen s nekoliko zlatnih odličja, titulom najboljeg rukometaša svijeta te laskavom reputacijom seks-simbola i miljenika žena, francuski rukometni reprezentativac Nikola Karabatić (25) kaže da je najveće priznanje u životu dobio početkom rujna kad su mještani francuskog gradića Frontignana novu sportsku dvoranu nazvali njegovim imenom.
– Još ne mogu vjerovati da su mi ukazali toliku čast – kaže Nikola, koji je u Frontignanu pokraj Montpelliera pohađao srednju školu. Halle de sport Nikola Karabatic najnoviji je u nizu dokaza koliko je taj mladi, 196 centimetara visok sportaš hrvatsko-srpskog podrijetla popularan u Francuskoj. Početkom srpnja iz rukometnog kluba Kiel, u kojem je proveo četiri godine, prešao je u najbolji francuski rukometni klub Montpellier, u kojem je prije deset godina počeo karijeru. Premda će zarađivati manje nego u Njemačkoj, Nikoli je važnije to što je ponovno uz svoje najbliže: oca Branka (55), majku Radmilu (50) i brata Luku (21).
Nikola Karabatić rođen je u Nišu, gdje je njegov otac Branko, rukometni vratar rodom iz Vrsina pokraj Trogira, tih godina branio za klub “Željezničar” i upoznao buduću suprugu, liječnicu Radmilu. Kad se rodio Nikola, otac ga je, uz suglasnost majke, u niške knjige rođenih upisao kao Hrvata. Nikoli su bila nepuna četiri mjeseca kad je njegov otac dobio novi angažman u Strasbourgu. Obitelj Krabatić ondje je živjela šest godina, dobili su francusko državljanstvo, ondje se rodio i Luka, a 1990. skrasili su se na jugu Francuske, u mjestašcu Vic la Gardiole pokraj Frontignana, gdje se Branko Karabatić zaposlio kao nastavnik tjelesnog odgoja u srednjoj školi. Nikola je od malih nogu pokazivao nesvakidašnji talent za rukomet i već s 15 godina postao je standardni prvotimac Montpelliera, a potom i internacionalna rukometna zvijezda. Danas je jedan od najomiljenijih i najpoznatijih sportaša u Francuskoj, zaštitno lice mnogih reklamnih kampanja i najbolja reklama za francuski rukomet jer gotovo je svakodnevno u novinama ili na televiziji.
S Nikolom Karabatićem razgovarali smo u njegovoj novoj kući koju je ljetos, vrativši se iz Kiela, kupio u najelitnijoj četvrti Montpelliera. U kući živi s bratom Lukom, bivšim tenisačem koji se prije godinu dana okrenuo rukometu i toliko je dobar da je već ušao u prvu postavu Montpelliera. Čest im je gost u kući suigrač Vid Kavtičnik (25), slovenski rukometni reprezentativac i Nikolin najbolji prijatelj. Braća međusobno razgovaraju francuski, a s Vidom neobičnom mješavinom hrvatsko-srpsko-slovenskog, no svi se odlično razumiju i sjajno se zabavljaju. Nikola u posljednje vrijeme nema baš previše vremena za zabavu jer uz sportske obveze mora promovirati i Superstone rublje, koje je sam kreirao.
Kako ste postali modni kreator? Jeste li se u djetinjstvu igrali s lutkicama? – Ne, igrao sam se s loptama, autićima, dječjim pištoljima i videoigricama, ali prije nekoliko godina ozbiljno sam se zainteresirao za modu koja je za mene oblik umjetnosti. Volim kupovati lijepu i kvalitetnu odjeću, čitam modne magazine, pratim na internetu što rade poznati kreatori. Tako sam došao na ideju da kreiram rublje za muškarce i žene.
Zašto baš rublje? – To mi se za početak činilo najjednostavnije. Osim toga, u Francuskoj nema mnogo proizvođača modernog, a cijenom pristupačnog rublja za mlade. Moja Superstone kolekcija će po stilu i kvaliteti biti slična rublju marke Pull-in, koje ovdje svi nose, ali neće biti tako skupa. Gdje će se to rublje proizvoditi, koliko će stajati i hoće li se moći kupiti u Hrvatskoj? – Još ne znam gdje će se proizvoditi, pregovaramo s proizvođačima iz Kine i Portugala. U francuskim trgovinama će se prvi modeli iz Superstone kolekcije pojaviti već potkraj godine, a u drugim europskim zemljama najvjerojatnije do sredine 2010. Tražit ćemo zastupnika i za Hrvatsku. Najskuplji modeli, od najkvalitetnijih materijala, stajat će oko 25 eura, a pamučni modeli bit će dosta jeftiniji.
U kolekciji ste koristili i motiv hrvatskog grba. Zašto? – Svaka tema ili motiv koji koristim u kolekciji govori nešto o mojoj sportskoj karijeri, ili mom podrijetlu. Tata mi je Hrvat, volim Hrvatsku u kojoj imam rodbinu, moj brat Luka ima hrvatsku putovnicu i zato sam jedan model oslikao hrvatskom šahovnicom. Kakvu odjeću kupujete? – Omiljene marke su mi Dolce&Gabbana, Dsquared, Yamamoto i LiulJo. Ako imam novca, nije mi žao potrošiti 1500 eura na dobro odijelo. Kako čuvam stvari koje mi se sviđaju, nakupilo mi se mnogo odjeće, tako da sam jednu sobicu u kući morao pretvoriti u garderobu. Koliko ćete godišnje zarađivati u Montpellieru? – Oko 300.000 eura, ali ovdje imam više mogućnosti nego u Kielu da svoje prihode povećam sponzorskim ugovorima i drugim izvansportskim aktivnostima. Problem u Francuskoj su visoki porezi, više bih zarađivao da se oženim i dobijem dijete.
Pa zašto se ne oženite? – To mi još nije u planu. Nisam našao onu pravu. Imate li djevojku? – Već više od devet mjeseci nemam djevojku. U Kielu sam godinu dana bio s jednom Njemicom, zove se Fabia i studira novinarstvo, ali prekinuli smo lani u prosincu. Zašto ste prekinuli? – Nije bilo klasičnog razloga za prekid jer nismo se svađali, odlično smo se slagali, ali tada sam već znao da ću otići iz Kiela i pitao sam se što dalje s tom vezom. Nisam htio da dolazi za mnom u Montpellier jer ovdje u Francuskoj želim biti što više sa svojom obitelji. Želio sam živjeti u kući s bratom, a ne s djevojkom, i zato je bilo najbolje da prekinemo. Kako je Fabia prihvatila vašu odluku? – Malo je plakala, a ni meni nije bilo lako jer stvarno je bila super cura, plava, zgodna, ne previše visoka, oko 184 centimetra, pravi njemački tip, ali fina, pametna. Veoma se svidjela i mojim roditeljima, mami posebno, ali takav je život. Bolje mi je ovako, slobodan sam i mogu raditi što hoću. Ne volim kad me netko guši. Prije Fabije bio sam s jednom Francuskinjom koja je bila malo posesivna pa se ljutila kad bih, umjesto s njom, vrijeme provodio s bratom ili roditeljima. Prekinuli smo jer to više nisam mogao trpjeti.
Jeste li ikad čuli za Miju Šlogar i Doris Vrečko, Hrvatice za koje se nagađalo da su s vama bile u vezi? – Doris Vrečko upoznao sam malo prije početka Svjetskog prvenstva u Zagrebu. Malo smo razgovarali, kasnije se još nekoliko puta čuli telefonom, izmijenili smo nekoliko mailova, ali ništa više od toga. Za Miju Šlogar nikad nisam čuo. Ni u Francuskoj ni u Njemačkoj nisu me povezivali s djevojkama za koje nikad nisam čuo, novine se ondje više zanimaju za moj rukomet nego za moje djevojke.
Je li vas ikad neka cura ostavila? – Ostavila me moja prva velika ljubav, s kojom sam bio kad mi je bilo 18 godina. Ostavila me nakon tri mjeseca, našla je drugog.
Je li joj sada žao? – Ne znam, nisam u kontaktu ni s jednom od svojih bivših cura. Ne vjerujem u prijateljstvo nakon ljubavi. Budući da već dosta dugo nemate curu, znači li to da apstinirate? – Ne apstiniram, uvijek sam otvoren za poneku avanturu, ali s Fabijom nisam prekinuo da bih bio s nekom drugom, nego da bih bio slobodan i više vremena provodio s bratom. Ali glupo je što je sada Luka našao djevojku pa nikad nije kod kuće. Vikendom odlazi na ručak kod njezinih roditelja, a kad se vrati, meni samo kaže ciao i opet s djevojkom ode nekamo na večeru ili u kino. A mene ostavi samog. Što ću, glup tajming. Tko je Lukina djevojka? – Cura mu se zove Jeny Priez, manekenka je i dosta putuje po svijetu, a nama je bila model za žensku liniju Superstone. Što ako Luka poželi živjeti s Jeny u vašoj kući? – Ona ima stan u Parizu i ovamo dolazi samo vikendom, dakle, nije stalno s nama. To mi je OK, ali ne znam kako će biti bude li se htjela doseliti za stalno. Nadam se da to još nije aktualno. Kakva treba biti djevojka koja bi vas mogla osvojiti? – Duhovita, ne previše ozbiljna, pametna, poželjno bi bilo da bude visoka i zgodna te uspješna u svom poslu, da joj ne treba sponzor koji bi je uzdržavao. Bojite se “sponzoruša”? – Imao sam dosta prilike gledati svoje prijatelje s kojima su djevojke ili žene bile samo zbog njihovog novca i slave. Vidio sam koliko to može biti opasno, jer zbog takvih su žena moji prijatelji izgubili i para i živaca. Ne strahujem da bi se i meni to moglo dogoditi, ali pazim se.
Kad vas je najlakše osvojiti? – Kad malo popijem pa ne mislim na rukomet. Omiljena pića su mi mojito i pivo sa sokom od breskve. Nabacujete li se onda djevojkama? – Prije jesam, ali više to ne trebam raditi jer mi sada same prilaze. Kad Luka i ja izađemo u disko, svakih pet minuta nam netko priđe, i žene i muškarci, hoće pričati s nama, slikati se, ili traže autogram. Zbog toga se ne možemo baš opustiti, moramo paziti što radimo i što govorimo, a to je ponekad naporno. Ponekad bih volio da me nitko ne poznaje, da me nitko ne gleda ili fotografira, ali tako to, valjda, mora biti. Omiljeni ste i među gay populacijom. Je li vas ikad pokušao zavesti neki muškarac? – Da, prilazili su mi i muškarci, ali nikad agresivno. Kad bi vidjeli da nisam zainteresiran, ne bi više inzistirali, uvijek su bili OK.
Ima li homoseksualaca među rukometašima? – Kako kaže moj tata, istraga je u tijeku, ali još nema dokaza. Što mislite, zašto vas žene vole? – Valjda zato jer sam uspješan sportaš, dobra sam prilika.
Kažu da i dobro izgledate. – Ne mislim za sebe da sam posebno zgodan.
Ali mnogi vas gledaju kao seks-simbol. – Čast je to čuti, ali ja ne mislim tako o sebi. Čast mi je kad netko pohvali moj izgled, to je kompliment, isto kao kad netko kaže da sam dobar rukometaš, ali malo mi je neugodno slušati komplimente na račun svog izgleda.
Nevio Pintar
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli tekst možete pročitati u novom broju tjednika Gloria (br.770) ili se pretplatite na PDF izdanje.
