Svijet u kojem živimo potiče nas da igri okrenemo leđa čim smo dovoljno stari da se uključimo u svijet rada. Kruto sažeta u benediktinsku maksimu “Ora et labora.” (Moli i radi), radna etika ne ostavlja puno mjesta za izlete u svijet mašte i razigranosti.
A opet, u tom istom svijetu igra nam nikad nije bila potrebnija. Ne samo kao ventil nakon dugog radnog dana ili tjedna, ne samo bijeg od stvarnosti u kojoj smo prisiljeni voziti slalom između proizvodnje i potrošnje.
Zahvaljujući tehnologiji, sve smo tješnje povezani i umreženi. Imperativi tog vrlog novog svijeta su znanje i inovacija, sposobnost brze prilagodbe, prihvaćanja nepoznatog i stranog. Nekad najslabije karike, danas nedovoljno propusna i suviše kruta čvorišta.
Da bi se uspješno uklopili, pa i poigrali s njim, potrebni su nam vrijeme i prostor neograničeni statusom, stupnjem obrazovanja i diktatom komercijalnog uspjeha, iz kojih ćemo crpsti nadahnuće za daljnji rast i razvoj. Trebamo zonu u kojoj možemo svašta isprobati i pomaknuti – uloge, granice, taktike, strategije… – bez pritiska “ozbiljnosti” svijeta.
Možete li zamisliti išta što bi bolje preuzelo tu ulogu od igre?
Pokušajte ponovno pronaći mjesto za igru u vašem životu. Odvojite vrijeme i, poput Alise u Zemlji čudesa, dozvolite si uron u svijet u kojem vrijede drukčija pravila i istraživati svjetove onkraj svakodnevne rutine.
Sjetite se čega ste se voljeli igrati kao djeca. Slaganja domina. Igranja Monopolya. Skrivača. Rizika. Pantomime. Četiri u red. Asocijacija. Kaladonta. Graničara. Crnog Petra. Bezglavog trčanja po livadi…
Ili otkrijte neku posve novu. Stolne igre daleko su odmakle od doba Čovječe ne ljuti se. Danas su znatno složenije i izazovnije. U potrazi za avanturom, prosurfajte Mrežom. Poigrajte se ne samo s drugima, već i s vlastitim identitetom. Možete i sami, no puno je zabavnije u društvu.
Izvor: Via positiva