burka_180710_316
ARAPSKA TRADICIJSKA NOŠNJA
Burka – detonator za mušku maštu
18.07.2010. 0 gloria

Burka je uzburkala javnost u zapadnoj Europi: u Belgiji je ozakonjena zabrana nošenja tog tradicionalnog elementa arapske kulture odijevanja kojom žene zaklanjaju svoje lice, od djelomične do potpune pokrivenosti, a u Francuskoj bi takav zakon uskoro trebao biti donesen. I Milorad Dodik, premijer Republike Srpske, po uzoru na Belgiju i Francusku, predlaže parlamentu Bosne i Hercegovine uvođenje zabrane nošenja burke, a Habiba Awad, supruga Aimana Awada, bivšeg pripadnika brigade Al Mudžahed u BiH i jedna od nekoliko stotina Bošnjakinja koje žele biti pokrivene, kaže da bi prestala izlaziti iz kuće kad bi zabranili feredžu, kako u bošnjačkom govoru nazivaju burku.

U Europi danas živi oko 16 milijuna muslimana, a najviše ih je u Francuskoj, pretežito doseljenika i njihovih potomaka iz bivših francuskih kolonija na sjeveru Afrike. Riječ je o golemoj populaciji i pretpostavimo li da su u njoj podjednako zastupljene i žene i muškarci, nošenje ili zabrana nošenja burke prerasta u vrlo ozbiljan društveni i politički problem. Broj muslimana u Europi neprestano se povećava: u engleskom industrijskom središtu Birminghamu, primjerice, muslimansko je stanovništvo većinsko.

Kur’an ne propisuje burku koja, zapravo, potječe iz predislamske tradicije. Zagrebački muftija Šefko Omerbašić podsjeća da islam ne zahtijeva nošenje burke, a na nedavnoj konferenciji europskih imama u Beču rečeno je to isto i pritom istaknuto da malo žena u Europi nosi burku pa je stoga i svaka zabrana posve nepotrebna.

Kao ključni razlog za zabranu burke u nekim europskim zemljama navode se sigurnosni razlozi jer zagovornici tih zakonskih mjera smatraju da burka može služiti prikrivanju identiteta i otežavati brzu identifikaciju žena osumnjičenih za nečasne radnje. Tako je dio arapske tradicijske nošnje, u doba sveopćeg straha od terorizma, postao predmet prijepora između tipično zapadnog i tipično istočnjačkog načina razmišljanja, poticanja netolerancije, osnaživanja predrasuda, ali i političke instrumentalizacije kulturološke baštine. Pojednostavljeno rečeno, gledati u svakoj burki na ulicama Pariza ili Bruxellesa potencijalnu terorističku opasnost, isto je što i u svakom bikiniju na bazenu hotela Mariott na Mrtvom moru vidjeti djevojku s naslovnice Playboya. A bikiniji su u tom resortu uobičajena i nimalo skandalozna pojava, iako bitno odudaraju od arapskog poimanja ženskog odijevanja na javnom mjestu.

Burka se danas vrlo često, i potpuno neosnovano, povezuje s religijskim fundamentalizmom, pri čemu se zaboravlja da je riječ o praktično jedinoj učinkovitoj zaštiti ženskog lica od štetnog djelovanja sunčevih zraka, pustinjskih vjetrova, pješčanih oluja i drugih obilježja nimalo prijateljskog podneblja, u koje se pijesak uvlači u svaku poru kože.

Zapadnjak lišen predrasuda i opskrbljen s dovoljno intelektualne znatiželje za razumijevanje različitosti, koji u svijetu drukčijem od onoga iz kojeg je poniknuo nastoji otkriti šarm i ljepotu nepoznatih običaja, navika i tradicijske baštine, u arapskom svijetu može doživjeti iskustva koja će mu temeljito promijeniti dotadašnji svjetonazor. Susrećući se svakodnevno s burkom u Jordanu, u unutrašnjosti i manjim mjestima češćom i zatvorenijom nego u urbanim sredinama, definitivno sam se uvjerio da to pokrivalo za lice može biti ne samo sofisticirani modni dodatak nego i nezamisliv izvor seksepila i rafinirane erotike.

Kad vas iz proreza burke gledaju dva krupna oka blago spuštenih trepavica, uokvirena pažljivo dotjeranim obrvama, a diskretno našminkane usne upotpunjuju sliku suzdržane i tajnovito zaklonjene erotike, to na mušku maštu djeluje kao detonator. Taj rafinirani seksepil “na kapaljku” erotičniji je od invazivnog razgolićivanja tipičnog za zapadnu kulturu, uzbudljiviji od mnogih varijacija s temom “otvorene ponude”.

U kontrapunktiranju, pak, modernih i tradicijskih detalja, primjerice velikih sunčanih naočala s istaknutim logom prestižne marke, ili iPhonea i burke, arapska žena zrači nekim posebnim dostojanstvom i ponosom, u kojem je tradicija pronašla put prema suvremenosti, a da pritom nije zakinuta ni za naslijeđe ni za okrenutost budućnosti.

Djeca se vole igrati skrivača jer ta igra sadrži uzbudljivost otkrivanja. Čini mi se da se s burkama događa nešto slično: ispod te zaklonjene tajnovitosti naslućuje se vulkanska eruptivnost koja bi začas mogla zastrti nebo kojim lete muške fantazije. A kad je lice lijepe žene samo djelomično pokriveno, a burka poput elegantnog minimalističkog okvira uokviruje lijepu sliku, bjelina ženske puti doima se poput najfinijeg premaza ulja na platnu.

Trgovine intimnim rubljem poznatih modnih brendova u tromilijunskom jordanskom glavnom gradu Ammanu zasebna su priča. Riječ je o čipkastom minimalizmu kakav se rijetko može zateći i u specijaliziranim trgovinama erotskog rublja u europskim gradovima. Ono, dakle, što je predviđeno za kućne ambijente i partnersku intimu radikalizirano je do razine najviše izazovnosti i ekstremne erotiziranosti, a ono što je predviđeno kao tradicijska odora za javne prostore, prigušeno je u svakom detalju i zaklonjeno velom tajnovitosti.

U arapskom svijetu neki su ženski postulati posve suprotnog predznaka od onih koji su stečevina civilizacijske baštine u europskim zemljama. To što su drukčiji nipošto ne bi trebalo značiti da su manje ženstveni i manje privlačni. Naprotiv! Burka je uzburkala Europu, iako se malo tko potrudio otkriti njezin filozofski, običajni, praktični i modni smisao. Tajnovita privlačnost postupnog otkrivanja slojevitog značenja burke dovoljan je razlog za preispitivanje uvriježenih shvaćanja, često i predrasuda, kojima je na praktičnoj i simboličnoj razini definiran odnos prema arapskoj kulturi općenito.

Posve je, pak, drugo pitanje ne koristi li se burka danas – i oni koji je nose i oni koji je pokušavaju zabraniti – za neke posve druge ciljeve, koji nemaju veze ni s tradicijom, ni s običajima, ni s kulturom odijevanja primjerenom jednom podneblju. U arapskim zemljama burka je katkad jedan od instrumenata osnaživanja muslimanskog identiteta i vjerskog legitimiranja, ali i pokazatelj kreće se li se zemlja prema suvremenijoj i demokratičnijoj budućnosti ili se odlučila za neupitno poštovanje tradicije i zatvaranje prema utjecajima modernog doba.

Jordanska kraljica Rania, po nacionalnosti Palestinka, ne nosi burku. Pojam pokrivenosti u toj zemlji vrlo je rastezljiv, ali mnogo je važnije da je prepušten vlastitoj slobodi izbora i potpunoj društvenoj toleranciji.

U Bosni i Hercegovini burke su do najnovijeg rata sasvim rijetko nosile samo starije žene, i to isključivo u manjim mjestima i na selu, dok su u gradovima bile prava nepoznanica. Danas je drukčije: burka je vrlo česta i u Sarajevu, a njome se ističe pripadnost nekom izdvojenom svijetu u kojem se želi živjeti na poseban način, u duhu vrlo strogog islamskog nauka.

Podsjetimo li se da svatko ima pravo na svoj odabir, ma koliko se on sviđao ili ne sviđao drugima, bit ćemo u prilici testirati svoju sposobnost prihvaćanja različitog i drukčijeg od nas samih. Usputno se, pak, možemo zapitati je li na ženi privlačnije ono što se vidi već na prvi pogled ili ono što bi tek trebalo otkriti.

Željko Žutelija

25.12.2014.
Božićni običaji

ZANIMLJIVOSTI Kako se Božić obilježava u europskim zemljama

Prilazi su već ukrašeni, borovi kupljeni, a miomirisi...

25.12.2014.
malavizija_800

Božićne pjesme koje će vam probuditi lijepa sjećanja

Izreka kaže kako je glazba univerzalni jezik, a...

25.12.2014.
Božić
08.12.2014.
800x600

Ultimativna rasprodaja knjiga i popusti do 90 posto na Bestseller.hr

Burka je uzburkala javnost u zapadnoj Europi: u…

0
komentara

Connect with Facebook