Jasminka Herceg, vlasnica Bliss Instituta
POGLED U OGLEDALO

Kako je jedna štreberica postala kozmetičarka

Šminka i dugi nokti, tračevi i trendovi, lijepa glava, ne baš i pametna... To su neke od najčešćih asocijacija koje ljudima padaju na pamet kada se spomene kozmetička struka. Iako je to i u vrijeme mog školovanja bila jedna od najbrže rastućih i vrlo traženih djelatnosti, biti kozmetičarka niti onda nije bilo pretjerano popularno. Za taj su se smjer uglavnom odlučivale  djevojke koje nisu znale što bi same sa sobom, a nisu imale dovoljno bodova za, primjerice, gimnaziju koja bi im omogućila još četiri godine životarenja i smišljanja gdje i kako dalje.

Zato ni ne čudi apsolutni šok moje okoline kada sam nakon završene klasične osnovne škole sa odličnim uspjehom i brojim pohvalnicama obznanila da planiram biti kozmetičarka. Moja je obitelj, baš kao i mnoge druge, za mene imala potpuno drugačije planove. Nakon posjeta psihologinji, koja je mojoj majci nakon razgovora sa mnom suptilno sugerirala da odustane od nauma da me odgovori od moje sulude ideje, i dalje nikome nije bilo jasno zašto bi dijete poput mene posvetilo svoju karijeru prištevima i celulitu.

Na upis u školu išla sam sa školskom prijateljicom, koja me cijelim putem pokušala nagovoriti da upišem MIOC kao i ona, a profesorica koja je preuzimala moje papire gledala me u nevjerici kada sam joj treći puta potvrdila da se nisam zabunila i da sam na pravoj adresi. Da se ne lažemo, bila sam tipična štreberica s osmjehom od uha do uha, imala sam sreću da sam bila i snalažljiva, a pritom i dovoljno odlučna (ili luda, kako se uzme) da ustrajem u onome što sam naumila. A takva sam i danas.

Jasminka Herceg, vlasnica Bliss Instituta

Ljudi često podcjenjuju uslužne djelatnosti, a pogotovo manikuru i pedikuru - pa to si ionako radiš sam kod kuće, koliko to zapravo može biti komplicirano? Negdje po završetku mog obaveznog strukovnog obrazovanja postalo je mega, ultra, super popularno otvoriti kozmetički salon. Centre ljepote otvarali su ljudi koji su završili brze kozmetičke tečajeve, ali većina nije bila uspješna. Jednostavno nisu razumjeli što čini uslužnu djelatnost. I nisu shvaćali važnost kvalitetne usluge.

Kvalitetna usluga znači staviti sebe na raspolaganje svojim klijentima. Svoje znanje, svoje vještine i svoju strast prema onome čemu ste posvetili svoj profesionalni put. Biti uslužan puno je više od napravljenog tretmana, ono podrazumijeva biti savjetodavan, čuti potrebe klijenta i ponuditi mu učinkovit i temeljit put do dugotrajnih rezultata.

Ono čemu pripisujem svoj uspjeh je to što je moj interes oduvijek bila upravo koža. Intrigirala me činjenica da je najveći organ na tijelu, da je najkompleksnija, da ima tu nevjerojatnu sposobnost samoobnove.

Ono čemu pripisujem svoj uspjeh je to što je moj interes oduvijek bila upravo koža. Intrigirala me činjenica da je najveći organ na tijelu, da je najkompleksnija, da ima tu nevjerojatnu sposobnost samoobnove. Ona je zapravo ogromna mapa koja ocrtava opće stanje organizma, a najviše od svega fascinira me činjenica da ne postoje dvije iste kože na svijetu.

Oni skeptični bi sada mogli reći da sam isto tako mogla postati i dermatolog, no odmah ću vas prekinuti – to nikada nije bila opcija. Biti dermatolog za mene je značilo proučavati bolesti kože i za njih prepisivati antibiotike ili hormonalne terapije. Na taj se način tretiraju samo simptomi koji se nakon prestanka terapije obično vraćaju, u istoj ili većoj mjeri. Nemojte me krivo shvatiti, nisam isključiva po pitanju terapije, samo sam pobornik prirodnijih procesa u kojima se tretira uzrok, a ne posljedica.

Još jedan „detalj“ koji je kumovao mom odabiru životnog poziva jest taj da kroz kožu osjećamo dodir i to je prvi osjet koji kao ljudi spoznajemo: on dolazi prije vida, sluha, njuha i okusa. Daje nam osjećaj sigurnosti i pripadnosti, njime smo odvojeni i povezani. Taj je osjet istovremeno fizičke i emocionalne prirode, a činjenica da mi klijent ukazuje povjerenje da ga „diram“ u meni budi osjećaj poniznosti i zahvalnosti i za mene je to velika čast i privilegija.

Kada je posao poziv, zapravo nemaš pojma hoćeš li od njega moći živjeti ili ne, samo znaš da je to to čime se trebaš baviti. I pritom osjećaš odgovornost. U mom slučaju, to je odgovornost da svakome tko to želi pomognem da upozna i razumije svoju kožu te da se o njoj brine s ljubavlju.

Kada je posao poziv, zapravo nemaš pojma hoćeš li od njega moći živjeti ili ne, samo znaš da je to to čime se trebaš baviti. I pritom osjećaš odgovornost. U mom slučaju, to je odgovornost da svakome tko to želi pomognem da upozna i razumije svoju kožu te da se o njoj brine s ljubavlju. Rezultat takve njege uvijek je i bez iznimke lijepa koža. I da, to vrijedi za apsolutno svaku kožu, bez obzira na problematiku s kojom se susrećete.

Ispostavilo se da sam od jedna od sretnica koje žive od svog poziva i vjerujem da je to zato što je moj motiv oduvijek bila strast. Ona te tjera da učiš, radiš i da želiš više, a posljedično, dovoljan broj utakmica u nogama daje ti kredibilitet, ali i sposobnost bržeg postizanja željenih rezultata.

Veselim se ovom druženju s vama, stoga… Vežite se. Bit će ovo duga i zabavna vožnja po bespućima dermisa i epidermisa. I samo da napomenem, o vašoj koži ja ne znam ništa. Ipak, o koži znam mnogo.

Linker
14. travanj 2024 19:53