SOROVA STVARNOST

Kako sam odlučio postati kućanik

  • 18.11.2016. u 09:00

  • Autor:
    • Borna Sor

"Stalno si na poslu, uopće te ne vidim. Doma djeca plaču i pitaju gdje si? Cijela kuća je oprana, sav veš popeglan, večera napravljena, a sad se ohladila. Ti se s ekipom iz ureda zabavljaš, dok ja rintam kʼo magarac!"

Kućanica je zanimanje starije od samih kuća. Kad je prvi lovac otišao u lov, "kući" je ostala prva kućanica. Tako je bilo tisućljećima – ratnici, trgovci, rudari, radnici odlazili bi na svoje poslove, a njihove partnerice, većinom majke njihove djece, ostajale bi doma, brinuti se za kuću. Epovi i sage nastajali su o tome kako kuća mora biti čista, kako djeca moraju biti odgojena, a domaćinstvo dovedeno u red. O tome je ovisila i drevna Sparta, o tome su se ljudi slagali od Kine do Skandinavije.

Stalno bedinanje djece, kuhanje, čišćenje, nabavka hrane ili općenito koordiniranje života svojih ukućana, težak je i umarajući posao. Odu leđa, odu koljena, odu nokti, odu živci. Nema staža, nema mirovine, nema zdravstvenog.

I kako je vrijeme prolazilo, mnogi su poslovi postajali manje stresni, opasni ili naporni, no zanimanje kućanica mijenjalo se sporo i još manje cijenilo. Rudare su, primjerice, zamijenili zaposlenici u službi za korisnike, ratnike novinari, trgovce marketingaši, a dvorske lude satiričari.

Zato nije ni čudno da se u osvit ovoga novog milenija broj kućanica smanjuje, a zaposlenih majki i žena s karijerom povećava. Kako novac okreće svijet, tako okreće i dobro domaćinstvo te je zarađivanje za obitelj postao vodeći kriterij modernog roditeljstva. Da bi se ženskom dijelu populacije omogućilo samostalno zarađivanje, u posljednjih 100 godina uvedeno je univerzalno pravo glasa i univerzalno obrazovanje. Uskoro je broj visokoobrazovanih žena ne samo dostigao nego i prestigao broj muškaraca.

I naravno, sljedeći korak bio je očekivan. Zamjena uloga. Došlo je vrijeme da mi muškarci preuzmemo "kućanstvo" na svoja pleća. Čišćenje podova, pranje suđa, briga za djecu, kupovanje namirnica, kuhanje i sve ostale stvari bez kojih kuća ne može funkcionirati. Sve su to poslovi koji plaše prosječnog zaposlenika, prikovanog za monitor ili stol, ograničenoga radnog vremena i relativne odgovornosti prema drugima.

Naravno, muškarci mrze promjene, mrze zamjene uloga, a najviše od svega mrze pranje suđa. Mislim da se ne radi o nikakvoj biologiji nego smo odgojeni da su takve stvari loše po nas ili nas nekako čine manje muškarcima

Možda baš zato muškarci zaziru od partnerica koje zarađuju više od njih, a možda se samo boje da će morati ostati doma i preuzeti sav taj posao.

Kako bi omogućili lakši izbor, uveden je porodiljski za očeve, da bi se potom uvela i porezna olakšica zaposlenoj osobi na nezaposlenoga bračnog druga. Primjerice, uspješna odvjetnica može zarađivati toliko da joj je porezna olakšica veća od moguće plaće njezinog muža. A on može uzeti porodiljski i ostati doma s djetetom. I prve brojke su pokazale kako se sve veći broj muškaraca odlučuje na tako nešto.

Bilo mi je jako drago kad sam to čuo. Vrijeme je da malo olakšamo i učinimo pravičnijom podjelu roditeljskih uloga. Kad se sjetim koliko je moja majka radila po kući, a ujedno je imala i svoj posao i karijeru, divim se tom velikom broju muškaraca koji preuzimaju sve to na sebe... Ali čekaj malo? Zašto bi muškarci odlučili ostati kod kuće, postati kućanici i toliko vremena provesti čisteći i spremajući?

I onda sam shvatio. Briga za kućanstvo iznimno se promijenila u zadnjih desetak godina. I unatoč tome što vas muškarci žele uvjeriti kako su oni sad na sebe preuzeli teško breme brige o kući i djeci, dok žene imaju potpuno pravo prepustiti se napornim poslovima i uspješnim karijerama, radi se o nečemu drugome!

Napravimo usporedbu tradicionalne kućanice i modernog kućanika.

Tradicionalna kućanica probudila bi se rano ujutro, otišla po svježi kruh i namirnice, napravila doručak, otpratila muža i djecu, oprala posuđe od doručka, počela čistiti kuću, stavila veš na pranje, otišla do dućana, počela pripremati ručak, otišla do banke da podigne novac pa do pošte da plati račune i pošalje pismo rodbini. Dočekala djecu, ponovno oprala posuđe, peglala veš, zajedno s djecom prolazila školsko gradivo, otišla s njima malo prošetati, stavila flastere djeci koja su se izubijala penjući se po drveću, ponovno čistila kuću, počela s pripremanjem večere, dolazak muža, opet pranje suđa, čekanje djece koja se moraju vratiti doma navečer, briga, kasne, možda ih je auto udario, spavanje. Sutra repete.

No moderni kućanik, junak našeg doba, živi naoko sličan, ali posve drukčiji život. Probudi se rano ujutro, u hladnjaku čeka doručak koji se podgrije u mikrovalnoj. Otprati ženu na posao, djecu u školu, posuđe stavi u suđericu, pusti robot-usisavača da samostalno po podu briše prašinu. Znate te male blesave robote koji se sami vozikaju po kući dok vi gledate televiziju. Kućanik potom stavi odjeću u mašinu za pranje rublja, preko interneta plati račune, pošalje koji mail. I tek je deset ujutro, pred njim je cijeli dan. Nakon povratka djece, naruči ručak preko online dostave s klincima pa malo odigra Playstation. Zapravo puno odigra. Nema penjanja po drveću, nema flastera, nema krvi. Kad je veš gotov, prebaci ga u sušilicu, a s djecom zajedno prolazi gradivo gledajući Youtube tutoriale i edukativne videe. Priprema večeru, posebnu azijsku, recept je jučer dobio na mail, a novootvoreni multinacionalni market preko puta kuće upravo prodaje hokaido tikvu. Recept je jednostavan, ali će hrana biti egzotična. Stavio je nekoliko začina, zalio uljem, ubacio u pećnicu. Potrudio se. Suđe ponovno stavlja u perilicu. Djeca kasne i ne javljaju se, ali ih GPS prati preko mobitela, pa zna gdje su. Žena kasni i napokon dolazi s posla, potpuno izmučena, a kućanik izgovara nešto što se u njemu nakuplja cijeli dan:

"Stalno si na poslu, uopće te ne vidim. Doma djeca plaču i pitaju gdje si? Cijela kuća je oprana, sav veš popeglan, večera napravljena, a sad se ohladila. Ti se s ekipom iz ureda zabavljaš, dok ja rintam kʼo magarac!"

To je posao za mene. Jednakost postignuta.