Prvo "Ma daj", a odnedavno i "Divlji lektor" jedini su stripovi koji redovito izlaze u dnevnim novinama i tako afirmiraju strip u mediju iz kojega je i potekao.
Josip nam je odgovorio na nekoliko pitanja o stripu, o pisanju i crtanju, o inspiraciji i o mogućnostima koje strip pruža…
Tvoj strip tj. edukativno-humoristična pasica "Ma daj?" godinama je izlazio u Jutarnjem listu. Hajdemo se malo vratiti na njega. Koliko si epizoda napravio, odakle ti inspiracija i zašto si to prestao raditi, je li ponestalo ideja ili je uredništvo zaključilo da im taj format više nije zanimljiv?
"Ma daj?" je izlazio od kraja 2010. do početka 2014. godine, i u tom periodu objavljeno je 167 epizoda. A inspiracija... Omiljeno pitanje crtača (smijeh). Inspiracija tj. ideje nisu najteža stvar u procesu. Svatko je barem jednom dobio ideju za film, roman, pjesmu, reklamu, strip... i tu je priča završila. Stvari o kakvima govori "Ma daj?" stvari su koje me inače zanimaju, pa sam ih ja iskoristio u stripu. Jasno, ideje malo lakše dolaze s vremenom, ili jednostavno bolje naučite iskoristiti i prepoznati ideju. Ali svi imaju ideje. Važno je što s njima napravite.
"Ma daj?" je prestao izlaziti mojom odlukom. Nije ponestalo ideja (još imam zapisane neke neiskorištene) ali onaj dio nakon toga, što s idejom, nakon tri godine iz zabave pretvorio se u napor.
"Ma daj?" je zamijenio "Divlji lektor" u kojemu kroz strip daješ jezične savjete. Po mome skromnom sudu – odlična ideja, sjajna realizacija, potpuni pogodak! Kako biraš jezične teme, dileme i probleme o kojima ćeš govoriti?
Najprije hvala. Što se tiče tema, stvar je slična kao i kod "Ma daj?" Jezik je još jedna stvar koja me zanima i o kojoj volim učiti. U "Lektoru" govorim o stvarima kod kojih primjećujem da ljudi griješe (pa se kroz lik Lektora ljutim) ili o zanimljivostima koje i sam saznam. Ili, naravno, kad me pritisne rok pa baš moram nešto naći. Dobar dio toga, ako se ne varam, stvari su koje se uče u školi i koje bi svi trebali znati. Ali se isto tako lako zaborave. Bilo bi mi drago da "Lektor" tu i tamo nekoga podsjeti.
Kakav je osjećaj raditi strip za dnevne novine s obzirom na to da je riječ ipak o zahtjevnom i kompleksnom poslu u koji treba uložiti mnogo vremena, a novine, kao što znamo, žive samo jedan dan? Pretpostavljam da se miješaju ponos zbog dobro napravljenog posla i neko blago razočaranje što strip neće dulje živjeti…
Hm, dosad zapravo uopće nisam tako razmišljao... Istina, novine su jednokratan medij i stripa sutradan više nema. Ipak, jedna prednost je što novine imaju puno veću nakladu nego što bi imao samostalno objavljen strip, pa će ga (teoretski) pročitati više ljudi. A možda je i pretenciozno očekivati da ljudi pročitaju strip više od jednom. Kako bilo, kad je napravljen, strip je proizvod i nije izričito vezan uz novine. Pa možda jednog dana završi uvezan u vlastiti album kao "Ma daj?" i ljudi ga budu mogli jedanput pročitati pa pospremiti na policu.
Čini mi se da je značaj "Divljeg lektora" još veći time što ponovno afirmira strip kao umjetnost koja itekako ima svoje mjesto u dnevnim novinama. Neizvjesna je budućnost tiska općenito, ali ako se tiskani mediji uspiju othrvati internetu i preživjeti – koje su sve mogućnosti koje se pružaju stripu u dnevnicima i tjednicima? Jesu li domaće tiskovine otvorene prema ideji da strip uklope u vlastiti sadržaj i kolike su mogućnosti koje bi se tu mogle otvoriti? Možemo i ovako, što strip može, a tekst ili fotografija ne mogu?
Nadam se da "Divlji lektor" donekle pomaže da se strip afirmira barem kao zanimljiv medij, ali nisam siguran da je strip na putu da postane pretjerano zastupljen u tisku. U svoje vrijeme "Ma daj?" je bio jedini dugovječniji strip od svih koje je Vladimir Šagadin pokušao objavljivati u svojim enigmatskim prilozima u dnevnim novinama. Ako se ne varam, "Divlji lektor" je opet jedini strip koji redovito izlazi u dnevnim novinama, a prošlo je šest godina otkad se "Ma daj?" počeo objavljivati. Što je šteta, jer strip je potekao upravo iz novina.
Strip je teško uspoređivati s tekstom ili fotografijom. Svi oni imaju svoju funkciju i svaki medij ima svoje mogućnosti i ograničenja. Međutim, mislim da je izrazito zanimljiv i svestran i upravo specifičan zbog svoje kombinacije crteža i riječi. Pokazao je da može biti zabavan i edukativan, ali i da se njime mogu pripovijedati i drukčije priče pa čak i reportaže, poput nedavnog stripa "Madaya Mom" koji je za televizijsku kuću ABC radio Dalibor Talajić.
Uz to što radiš strip, baviš se i ilustracijom, a radiš i kao lektor za nakladničku kuću Fibra. Ilustrirao si knjige, udžbenike, svašta… Što najviše voliš raditi i postoji li nešto zbog čega bi, u nekoj idealnoj situaciji kada bi se od takvih angažmana moglo pristojno zaraditi, ostavio sve poslove i posvetio se samo jednoj stvari?
Svaki od tih poslova je zanimljiv ili ga pokušam učiniti sebi zanimljivim dok ga radim. Kad bih nešto izdvajao to bi svakako bio strip. A i kad bi se dogodio angažman od kojeg bi se dalo pristojno zaraditi, vjerojatno ne bi ostalo previše vremena za neke druge poslove.
Popularno pitanje za kraj – planovi za budućnost? Vlastiti strip-album, neki novi format za novine?
Na vlastitom albumu (tj. albumima) radim već dugo, ali sam iznimno spor. Vjerojatno dijelom zbog nabrojenih poslova u prethodnom pitanju. Crtam nekoliko dužih stripova koje radim u suradnji sa scenaristima i nadam se da bi mogli biti otisnuti, ako se svide nekom izdavaču.
Novi format za novine – rado. Iako, ne vidim previše otvorenog prostora za tako nešto.
