Da Ella i Danijela Dvornik imaju izuzetno blizak odnos znali smo oduvijek, a svako toliko u javnost izađe neki detalj koji nam dodatno pojašnjava zašto je tomu tako. Danijela je, uživajući u babljem ljetu na Sutivanu, s obožavateljima i pratiteljima danas podijelila anegdotu iz djetinjstva svoje kćeri, napominjući pritom kako se nada da će i unuče biti odgajano u tom duhu. Poanta njezine priče je u ljubavi prema trenutku, osjećaju, podražaju i svemu onome što svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo, a znači neopisivo mnogo, osobito u vremenima kad postane samo uspomena.
Dino i Danijela Dvornik s malenom Ellom
Danijelinu objavu prenosimo u cijelosti:
Danas, šetajući uz more, kroz maslinike poljskim stazama, udišući poznate mirise moga djetinjstva prisjetila sam se jedne zgodne anegdote s mojom kćeri. Negdje u vrijeme dok je Ella imala 8-9 godina, nakon školske godine krenule smo ona i ja na Brač, autom. Kako je put od Zagreba do Splita starom cestom uvijek bio dug, imala sam običaj to putovanje pretvoriti u jedan zabavni izlet i druženje sa Ellom. Slušale bi glazbu, pjevale, smijale se i često skretale s puta u neka zanimljiva mjesta i tako put činile zabavnim. Jednom sam negdje iza Knina prema Šibeniku zastala na nekoj uzvisini odakle se spuštalo ogromno polje i livada. Izašle smo iz automobila i rekla sam Elli :"Ajmo sada zatvoriti oči i udisati ove mirise!" Ella me gledala svojim krupnim očima i kao da je mislila u sebi" mama mi je poludjela" i smijala se. -Ali, zašto? - upitala me iznenađeno.
- Zamisli Ella, da ti netko veže oči i da te negdje odveze, i onda te izvede van, mogla bi po mirisu ove trave i poljskog cvijeća, zraka i vrućine znati da si u Dalmaciji. Svi ovi mirisi, to smo tata i ja, to si i ti. To je nešto što je dio nas.
Ella je udisala zrak vjerojatno ne misleći o onome što ja pričam, bar sam ja to tako mislila. Nakon ljetovanja, kad se Ella vratila u školske klupe prvih dana dobila je zadatak iz hrvatskog jezika napisati sastavak o nekom događaju s ljetovanja. Došla je kući sva sretna i odmah s vrata veselo viknula:"Mama, dobila sam 5 iz sastavka i dodatnu pohvalu učiteljice! Znaš, dobra ti je ona fora s udisanjem zraka!"
U pohvali je pisalo da još nijedno dijete nije tako poetično napisalo sastavak o putovanju i iskustvu udisanja dalmatinskog zraka. Bilo mi je smiješno i drago, što joj je od cijelog ljetovanja taj sasvim spontani i za nju neobičan događaj ostao ipak zapamćen. Danas sam sve te mirise ponovo doživjela. A kad dođe unuče, sve ćemo to ponoviti.