Lana, čini se da se u vašem životu napokon sve posložilo. Nedavno ste sa svojom obitelji uselili u kuću koju ste stvarali i gradili samo za sebe. Kakav je osjećaj?
Neopisiv. Ne mogu opisati koliko smo sretni i ponosni. Imali smo jasan cilj i nije bilo lako. Posljednje dvije godine radili smo za to, živjeli s troje djece u stanu od 50 kvadrata, dvije godine muž i ja spavali smo u dnevnom boravku, odrekli smo se izlazaka, druženja s prijateljima , putovanja… gotovo svega jer smo sami radili, odgajali djecu i planirali svoj dom.
Troje djece, divan suprug, kako ga često opisujete, pas i kućica u cvijeću. Zvuči vrlo idilično. Može li bolje? Jesu li svi snovi ostvareni?
Moji snovi su ostvareni s danom kad sam upoznala svog supruga, odnosno nakon jednog našeg podužeg razgovoru u kojem smo shvatili da skupa želimo provesti ostatak života, okruženi djecom. Tako da sve ovo što se događa danas, to su sve stvari koje su bile dio naših molitvi. I ja ih pamtim.
Ante Vrban vam je projektirao kuću. Koliki je bio vaš angažman i koliko dugo je trajalo?
Projektirana kuća došla je kao Antin dar, nakon što sam mu prije tri godine rekla da želim prodat stan i sagraditi kuću te mu opisala što želim. Ante je krsni kum našoj Miki i svašta je pretrpio od nas u procesu gradnje naše kuće, upravo zbog nje. Ante kad projektira ima svoj standard i zamislio je prekrasnu katnicu, s ravnim krovovima i zelenih površinama. No, želje su jedno, stvarnost je drugo. Bilo je trenutaka kada smo se baš jako posvađali jer on nije htio mijenjati izgled kuće i pristati na kuću s kosim krovom, a ja nisam htjela potpisati gradnju za koju znam da je izvan našeg budžeta. Mirno spavati i ne biti dužna nikome, to je bio moj prioritet. Uz nekoliko izmjena, puno kompromisa, danas imam kuću kakvu sam sanjala i za koju sam krvavo radila. Stvorili smo ju sami, nitko nam ju nije poklonio niti platio. Upravo zato nam je i tako dragocjena. Stvorili smo dom za svoje tri kćeri, nešto što ćemo im jednog dana ostaviti.
Na Instagramu dijelite mnoge privatne momente pa vas tako možemo vidjeti dok kosite travu oko kuće nakon posla. Žena, majka kraljica?
Ne moram to raditi, zaista, ali nikome ne mogu opisati koliko u tome uživam. Uživam sadeći i obrađujući svoj vrt u koji sam posadila salatu, paradajz, brokulu, cvjetaču, raštiku, papriku, tikvice, blitvu, ali i lubenicu. Za mene je to terapija i relaksacija.
Kako izgleda vaša svakodnevica? Vlasnica PR agencije, majka troje djece, nerijetko zbog evenata ili tijekom projekata radite i navečer. Tko čuva curice i tko je zaslužan za organizaciju?
Dosta smo dobro organizirani, ali sad nam je to već rutina. Kada radimo navečer, najčešće su moji roditelji ti koji uskaču i čuvaju djecu. Ne znam što bismo bez njih. Zaista puno radimo i njihova pomoć nam je neophodna.
Gledali smo vas kao voditeljicu, pjevačicu, čak kratko i kao glumicu. Je li PR ono što vas najviše ispunjuje?
Nije. Štoviše, taj dio mi je najmanje drag, najmanje zanimljiv, ali je neophodan. Puno više me zanima produkcija, organizacije i marketing.
Što trenutno pripremate?
Posljednjih devet mjeseci strateški i marketinški pripremam svoj Croatia Food festival. Ovo nam je druga godina da ga organiziramo na nacionalnoj razini i drago mi je da njegovu kvalitetu prepoznaju i druge važne institucije i projekti. Tako ćemo u srpnju biti sastavni dio Pula Film Festivala, čiji su organizatori upravo sadržaj našeg gastro festivala željeli u Puli za vrijeme trajanja tog velikog filmskog festivala. Osim Pule, očekuje nas Split u rujnu, ali i Zagreb prije svega toga, upravo idući vikend, od 2. do 4. lipnja na Trgu J.J. Strossmayera. Iako zvuči kao floskula, ovo će definitivno biti najkvalitetnije i najveće izdanje našeg festivala na kojem ćemo između ostaloga predstaviti i jednu novu pivu iz tvrtke Carlsberg Croatia, održavati gastro radionice uz Delimano i chefa Andreja Barbierija, podijeliti brojne nagrade našim posjetiteljima ali i pružiti nevjerojatan gastronomski užitak.
Kada je o hrani riječ, pobijedili ste u drugoj sezoni Celebrity MasterChefa. No, kako se snalazite kada je svakodnevno kuhanje u pitanju? Kuhate li svaki dan za svoju obitelj, što najradije?
Posljednjih godina njegujemo azijsku i japansku kuhinju, pa to vole i naša djeca. Miso juha koja je gotova u pet minuta, sirova riba, kimchi tuna te neka korejska jela, naši su svakodnevni recepti. Iako bez daljnjega, volimo jesti sve, pa i tradicionalnu hranu. Kuhamo svaki dan, nekad Ante, nekad ja. Tko je bolje volje.
Kakav je Ante u kuhinji?
Izvrstan. Čak i bolji od mene, no baratamo različitim tehnikama. On se drži tradicionalnog kuharstva, a ja volim zaglibiti u razne tehnike pa i u molekularnu gastronomiju.
Znamo da ste gurmanica. Pazite li na kalorije, što jedete ili si date oduška katkad s primjerice junk foodom?
Ma ne pazim. Da pazim, ne bih imala toliko viška. Ljeto je sve bliže pa me to nervira, ali s druge strane, baš me briga. Važno da sam sretna. A najsretnija sam kad fino jedem.
Nedavno vam se i suprug pridružio u PR agenciji, znači li to da ste mu šefica? Kako dijelite zadatke?
Hm… i jesam i nisam. Jesam u smislu jer sam control freak, jer imam svoje principe i način na koji tretiram klijente, i to želim održati. To je vjerojatno i razlog zašto mi se vraćaju odnosno ostaju u našoj agenciji. Bilo je dosta prilagodbe kad je iz Priredbe došao u Klinku, no meni je bilo važno da komunicira s klijentima po principu kojeg sam postavila. U bilo kojem drugom smislu, nisam mu šefica. Ima potpunu slobodu i to zna. Isto tako, u nikoga nemam toliko povjerenje kao u njega, pa je sve vrlo ugodno i lijepo.
.jpg)
Radite zajedno, živite zajedno, čak zajedno i u teretanu odlazite. Pa vi zbilja ne možete jedno bez drugoga.
Možemo, ali ne želimo. Uživamo zajedno i s vremenom smo shvatili da nam je najljepše kad smo skupa. Naravno da se poželimo malo razdvojiti, pa to kompenziramo sa sitnicama. Ja odem s curama na večeru, on s dečkima na nogomet. No, jedva čekamo da padne noć i mi jedno drugome u zagrljaj. Zvuči gore nego «Marisol» ali tako je.
Četiri godine ste u braku. Čime vas je suprug osvojio?
Svojom osobnošću. On je osoba koja je totalno cool, koja baš nikada nije nervozna ili otresita, nema nimalo zlobe ili gorčine u sebi, već samo suprotno. Samo pozitivno i s puno smijeha. To me očarava, hrani, smiruje, osvaja.
Djelujete kao dream-team. Priznajte nam, posvađate li se katkad? Tko prvi popušta?
Kako ne! I to kako. Uh, bolje da ne pričam o tome. Obično mene prebaci, on je karakterno mirniji da bi ga prebacilo. Iako on misli da je uvijek u pravu, a ja dokažem da sam ja u pravu. U trenucima kad sam kriva, ja sam manja od makova zrna, no kad znam da sam u pravu, ne popuštam dokle god sve ne argumentiram i dok ne shvati zašto tako razmišljam. Ono što je važno u svakom braku, je govoriti, ne šutjeti. Mislim da tu ljudi griješe, jer ne razgovaraju dovoljno. Znate, najlakše je biti s nekim u dobru, dok je sve lijepo i cvjetaju ruže. Bitno je možete li s time nekim, preživjeti i one manje lijepe i teške dane. Ante i ja smo puno toga prošli i danas cijenimo ono što smo stvorili i što imamo.
Kakvi ste roditelji? U kojim situacijama ste liberalni, u kojim konzervativni? Danas je odgoj najteži zadatak na svijetu, posebno kada je o djevojčicama riječ.
Tolerantni smo, no jasno dajemo do znanja tko je roditelj, a tko dijete. Ni Ante ni ja nismo pobornici trenda slobodnog roditeljstva u kojem je djetetu sve dozvoljeno. Ne volim se miješati drugima u odgoj djece, svoju odgajam da budu pristojna, da poštuju sve ljude, a pogotovo svoju obitelj, širu i užu. U nekim stvarima smo dosta tradicionalni, pa ne dozvoljavamo «slobodno roditeljstvo» u smislu «ne idem sestrični na rođendan jer mi se ne da». To za nas ne postoji. Neke stvari se moraju poštivati, nastojim da budu dobri i pošteni ljudi jednog dana, s usađenim obiteljskim vrijednostima.
Jesu li vaše tri kćeri, Marla, Mika i Kiara slične karakterno? Mika vas, čini mi se, najviše zabavlja.
Apsolutno su različite. Govorim o jednoj strjelici, vagi i škorpionu. Obično su djeca najzabavnija u dobi od 2,5 godine, a Mika je upravo u toj fazi. Prije godinu dana, to je bila Marla. Prebrzo odrastaju, i kad ih pogledam, shvaćam kako vrijeme brzo leti. Upravo svaki pogled na njih jedan je tihi glas male djevojčice koja sjedi na mom ramenu i recitira pjesmu «Uspori mama». Svim mamama bih preporučila da ju pročitaju, svaki dan. A ja nastojim poslušati dijete iz te pjesme i upravo to pružiti svojoj djeci. Mamu!