Nogometaš Slaven Belupa kojem se treći put vratio zloćudni tumor otkriva da mu je preostala još samo transplantacija matičnih stanica, no liječnici nikako ne uspijevaju pronaći adekvatnog donora.
Bivši nogometni reprezentativac Nikola Pokrivač (31) i zloćudna Hodgkinova bolest već skoro tri godine igraju tešku utakmicu na produžetke. U kolovozu 2015. obolio je od klasičnog Hodgkinova limfoma i nakon brojnih kemoterapija vratio se nogometu u dresu koprivničkog kluba Slaven Belupo. Godinu kasnije vratila se i bolest pa je opet morao na kemoterapije i autolognu transplantaciju matičnih stanica (sam je sebi donirao stanice). U siječnju ove godine zaigrao je za Slaven Belupo, a u svibnju ga je povratak bolesti ponovno izbacio iz igre. Uz nove kemoterapije, sada mu treba i transplantacija krvotvornih matičnih stanica od podudarnog donora. Prvi su se ponudili članovi njegove obitelji, no testovi su pokazali da nitko od njih nije podudaran. Rođeni Čakovčanin Nikola Pokrivač ne gubi nadu jer tek što je objavljena vijest da se treći put uzastopce bori za život, već su se javili i poznati i nepoznati koji mu žele darovati matične stanice.
- Mogu nabrojati sto ljudi koji će ovih dana ići na testiranje, među njima su i neki za koje nikad prije nisam čuo - kaže Nikola. - Javio mi se neki dečko i ponudio mi matične stanice iz pupkovine njegova još nerođena djeteta, a nikad nisam čovjeka vidio u životu. Ponovno sam se uvjerio koliko ima dobrih ljudi.
Kako ste otkrili da se bolest vratila?
- Svakih šest mjeseci idem na kontrolu i na PCT pregledu u prsima mi je zasvijetlilo.
Kako ste se dosad liječili?
- Kad mi se bolest drugi put vratila, transplantirali su mi moje matične stanice i 4-5 mjeseci bilo je dobro, a sad se opet pogoršalo. Sad mi moraju transplantirati matične stanice nekog drugog, jer moje mi nisu pomogle. Nitko iz obitelji nije podudaran pa moram čekati dok se ne pronađe odgovarajući donor.
U kojem bi roku trebalo pronaći podudarnog donora?
- Bilo bi najbolje što prije. Analiza krvi donora traje po mjesec dana.
Kojoj se zdravstvenoj ustanovi mogu obratiti ljudi koji bi vam željeli pomoći?
- Mislim da nema smisla da bilo koga molim, ali tko ima dobru volju, može u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu u Zagrebu, Petrova 3, dati krv na analizu i reći da je to za mene, a onda oni to dalje obrađuju. Što se više ljudi prijavi, prije će se pronaći donor - ako ne za mene, onda za nekog drugog.
Je li uvjet za donora da ima istu krvnu grupu kao i vi?
- Nema to veze s krvnom grupom, može biti bilo koja, ali je dobno ograničenje za donore od 18 do 40 godina.
Što znate o transplantaciji krvotvornih matičnih stanica koja vas očekuje?
- Čuo sam da su iskustva jako dobra. Puno je takvih slučajeva kao što je moj da se bolest stalno vraća, a kad se napravi ta vrsta transplantacije, rijetko kad se kome vrati. Druga je stvar što ta transplantacija može biti jako opasna, svašta se može zakomplicirati, ali ja nemam izbora. Ne želim dramatizirati svoje zdravstveno stanje, takvo je kakvo je, ali - preživjet ćemo.
U kojoj se bolnici liječite?
- Do sada u Kliničkoj bolnici Merkur, a za novu transplantaciju uputili su me na Rebro. U Merkuru moje liječenje cijelo vrijeme vodi doktorica Inga Mandac. Za nju mogu reći sve najbolje i stvarno joj vjerujem, uvijek je bila tu za mene.
Idete li i dalje na kemoterapije?
- Da, već sam bio i još ću, svaka tri tjedna po četiri dana zaredom. Mogu reći da mi je ovaj ciklus kemoterapija bio najlakši dosad, valjda sam već naviknuo.
S kćerkicom Nikom: malena zna da je tata bolestan pa ga "sluša" dječjim stetoskopom
Kako vaša supruga Kristina podnosi to što vam se događa?
- Poludjela je više! Ma ne, šalim se. Stvarno je jaka i dobro se drži. Već ima u malom prstu sve o toj mojoj bolesti i zna što treba raditi da bi mi pomogla i olakšala. Zbog moje Kristine i naše dvoipolgodišnje kćeri Nike vrijedi se boriti i sve to izdržati.
Shvaća li vaša malena da tati nije dobro?
- Poslije kemoterapija bude mi loše pa doma legnem, a ona mi uvijek dođe i stavi mi glavu na trbuh. Sad ima i dječji stetoskop kojim me osluškuje i pita gdje boli, pa mi kao daje injekcije. Ne zna ona koliko je meni dosta injekcija, ali ove njezine su mi najlakše.
Što će biti s vašom nogometnom karijerom?
- Vratio sam se dvaput nogometu, zašto ne bih i treći? Želim i dalje igrati, ako nigdje drugdje, onda u Kini ili tako nešto. Ni Klasnić se ne predaje. Osim toga, sad upisujem akademiju za nogometne trenere, tako da ću u svakom slučaju ostati u nogometu.
Imaju li u Slaven Belupu razumijevanja za vaše trenutačno stanje?
- Da, imaju razumijevanja, nemam što puno pričati o tome.
U zagrebačkom Dinamu bio je na poziciji veznog igrača
Što ćete raditi do sljedeće kemoterapije?
- Idemo malo na more, prvo Poreč i Venecija, a onda na Mljet kod ženinih, tamo mi je najljepše.
Kakvog se režima morate pridržavati?
- Samo ne smijem na sunce i ne smijem jesti sirovu hranu i slatko, ostalo je manje-više normalno. Naravno, ne bih nikome poželio da prolazi to što ja prolazim, stvarno ne znam ima li nešto teže od toga. Naporne su te kemoterapije poslije kojih danima ne mogu doći k sebi, pun sam otrova, ali nikad se ne treba predavati i odustati. Sve je izlječivo pa tako i Hodgkinova bolest. Ja ni u jednom trenutku ne razmišljam da ću umrijeti jer imam za koga živjeti.