Frontmen rock-grupe Vatra, Ivan Dečak (32), svoju djevojku i vršnjakinju Ninu Celio-Cega poznaje od djetinjstva. Oboje su iz Virovitice, išli su u isti vrtić pa se i danas rado sjete prvih zajedničkih obroka: čokolina i kruha s nutellom. Išli su i u istu osnovnu školu, dijelili i gimnazijske dane, a onda je svatko krenuo na svoju stranu: on na studij u Zagreb, a ona u Opatiju. U Virovitici bi se vidjeli tek na ljeto ili za blagdane i praznike. No, kako njena godinu i pol mlađa sestra Irena svira klavijature i prateći je vokal u Vatri, Nina je uvijek bila vrlo dobro informirana kako je Ivan. Baš kao što je i on dobivao redovite povratne informacije iz kuće Celio-Cega. A ljubav im se desila prije osam i pol godina. Previše ih je toga zbližavalo, predobro su se poznavali i bila bi šteta ne poslušati svoje srce.
– Zajednička nam je strast i kuhanje. U našem stanu na zagrebačkoj Trešnjevci, u kojem živimo zajedno već pet godina, stalno se nešto događa oko štednjaka. Pa iz takvog smo kraja gdje se uvijek dobro jelo – otkriva 32-godišnja menadžerica u diskografskoj kući Dallas Records.
– Ni u čemu ne dijelim poslove na muške i ženske, osim u kuhinji. Nina je majstorica za krem-juhe od buče, mrkve ili korjenastog povrća, razne umake te tjestenine i piletinu na sto načina, dok sam ja zadužen za pripravu ribe i mesa na roštilju. A ribu sam lovim. Strastveni sam ribolovac i ljeti mi je najveći gušt ribolov s podvodnom puškom. Imamo vikendicu na Krku i kad sam tamo, nitko ne može ostati gladan jer se s mora vraćam s oradama, ciplima, sipama i hobotnicama koje odmah bacimo na gradele. I Nina voli ribu, pa kad se povremeno poželimo večere koju ne moramo kuhati, skoknemo u restoran Zinfandel’s u hotelu The Regent Esplanade i obično naručimo bakalar ili rižoto od plodova mora – priznaje Ivan Dečak.
Večera im je postala i glavni obrok u danu. Ali ne zato što vole raditi sve što drugi kritiziraju, već stoga što je to jedino vrijeme kad mogu biti zajedno.
– Kad se ja budim, Nina već naveliko radi. Najprije popijem kavu, pa se neko vrijeme “družim” s obožavateljima na facebooku, a zatim me “odnesu” druge obveze i ne okrenem se pošteno, a već je pao mrak. I zapravo jedva čekam te naše zajedničke večeri, kad uživamo u nekom laganom jelu, i uz čašu vina razgovaramo ili preslušavamo moje nove pjesme. A ako sam kojim slučajem slobodan za vikend, rado s Ninom odem na trešnjevačku tržnicu i pomognem joj odabrati sve što nam treba za ručak, na koji obvezno pozovemo i prijatelje.
Za mladi par prilično su dobro “umreženi” u tokove nabave. S Korčule im stiže domaće maslinovo ulje, veliki su poklonici domaće slavonske šunke, kulena i slanine, a od lovaca iz Virovitice stigla im je ovih dana i specijalna pošiljka: debrecinke od mesa vepra i jelena.
– Sve je to tako fino, ali te delicije ipak izbjegavam prije koncerta – otkriva Ivan Dečak. – Tada mi je draže pojesti nešto lakše – rižoto, salatu ili bijelo meso sa žara. Tu smo klauzulu o laganoj hrani stavili i u ugovor koji smo potpisali s organizatorima naših koncerata, kojima trenutačno promoviramo naš šesti album, “Ima li budnih”. A trudim se imati i što bolju kondiciju da bih se lakše kretao, pa dva puta u tjednu s dečkima odem na mali nogomet, a kad nije prehladno, biciklom se vozim po gradu. Nakon što se tako dobro iscrpim, rado s Ninom odem na kavu i palačinke. Ili ih ispečemo kod kuće, a najdraže su mi s domaćim džemom koji nam stiže iz Virovitice. Ali moram priznati da su im “uz rame” Ninina torta od sira kao i “markiza”, od čokolade i šlaga.
Marijana Marinović