Engleski pjevač Mick Hucknall (48) najavio je da nakon 25 godina raspušta svoju grupu Simply Red, s kojom će još otići na veliku oproštajnu turneju, a ovih dana objavit će i album njihovih najvećih hitova. Hucknall je karijeru započeo u drugoj polovici sedamdesetih godina kad je u rodnom Manchesteru osnovao punk-grupu The Frantic Elevators, koja je u sedam godina postojanja objavila nekoliko albuma, ali nije postigla veliki uspjeh.
No, kad je promijenio glazbeni stil, te početkom 1985. osnovao novu grupu Simply Red s mančesterskim studijskim glazbenicima, koja je ime (Jednostavno crveno) dobila po njegovoj crvenoj kosi, ljevičarskim političkim uvjerenjima i po ljubavi prema nogometnom klubu Manchester United koji ima dresove crvene boje, te počeo izvoditi plesnu, pop-glazbu s jakim natruhama američkog soula, uspjeh je došao gotovo preko noći. Hitovi “Money’s Too Tight (To Mention)”, “Holding Back The Years”, “If You Don’t Know Me By Now”, “Fairground”, da spomenemo samo najpoznatije, stvorili su od Hucknalla zvijezdu.
Potkraj osamdesetih i početkom devedesetih grupa je bila na vrhuncu slave, a Hucknall je živio poput playboya, u čijem su se društvu pojavljivale znane i neznane ljepotice, među njima Catherine Zeta Jones i mnoge druge. No, posljednjih godina, Hucknall sve manje radi sa Simply Red, a smirio se i u privatnom životu. U vezi je s Gabriellom Westberry, s kojom je lani dobio kćer Romy True, brine se za restoran Man Ray u Parizu, koji je otvorio s Johnnyjem Deppom, Johnnyjem Malkovichem i Seanom Pennom, ima vlastitu diskografsku kuću simplyred.com, proizvodi vino na svojem imanju na Siciliji…Razgovarali smo s njim telefonski, nekoliko dana prije objavljivanja albuma “Greatest Hits 25”, kod nas u izdanju diskografske kuće Aquarius Records.
Zašto ste nakon 25 godina odlučili raspustiti grupu Simply Red s kojom ste prodali više od pedeset milijuna albuma?
– Više je razloga, no glavni je taj što smo se, kao grupa, već istrošili i što sa Simply Red ne mogu stvarati glazbu kakvu sad želim izvoditi. Simply Red je bila pod utjecajem glazbe sedamdesetih i osamdesetih godina, pa s njom ne mogu isprobavati ništa novo. Publika na našim koncertima očekuje naše hitove, pa joj ne mogu pjevati druge pjesme. No, prije toga ćemo otići na veliku svjetsku turneju koja će trajati dvije godine, od početka 2009., a nakon toga ću se posvetiti svojoj glazbi.
Uskoro vam izlazi i dvostruki album najvećih hitova. Po čemu se razlikuje od sličnih, ranije objavljenih kompilacija?
– Za početak, ovaj predstavlja presjek cijelog naše rada, a na njemu je i nekoliko novih snimki, među njima i “Go Now”, stari hit grupe Moody Blues u našoj verziji. Samostalnu karijeru ste najavili već lani kad ste objavili “Tribute To Bobby”.
Zašto ste odali počast baš starom R&B pjevaču Bobbyju Blueu Blandu?
– Zato što volim njegovu glazbu. Naravno, volim i mnoge druge pjevače, osobito iz tog razdoblja, dakle s kraja četrdesetih i početka pedesetih godina prošlog stoljeća, ali za mene je on zaista poseban.
Osim glazbom, imate još mnogo drugih poslova: diskografsku kuću simplyred.com, restoran Man Ray u Parizu, producent ste reggae-grupi Blood & Fire… Kako stignete sve to?
– Čak i kad ne radim, gotovo sam cijeli dan na telefonu. Želim što više poslova obaviti iz kuće, kako bih što više bio s kćeri Romy True i suprugom Gabriellom. A kad nisam s obitelji, opet sam stalno na telefonu, jer razgovaram sa suprugom. Osim toga, moram reći da imam još jedno zanimanje koje sad niste spomenuli. Na Siciliji proizvodim vino, a imam i posjed u Irskoj, kroz koji prolazi potok na kojem mogu loviti ribu.
Jednom ste spomenuli kako vas smeta kad ljudi podcjenjivački spominju vašu crvenu kosu. Zašto bi itko imao nešto protiv crvenokosih?
– Budući da ne živite u Engleskoj, teško to možete shvatiti. No, kod nas je spominjanje crvene kose na neki način podcjenjivačko, pomalo podsmješljivo, zato što aludira na vaše irsko podrijetlo. Nemaju svi Irci crvenu kosu, no ona je ipak jedno od irskih obilježja. Naravno, ne sramim se svoga podrijetla, no smetaju me ljudi koji misle da bih se zbog njega trebao osjećati manje vrijednim.
Kad smo kod crvene boje po kojoj je Simply Red dobio ime – zbog boje vaše kose, ljevičarskih političkih uvjerenja i nogometnog kluba Manchester United, moram vas pitati jeste li još njihov navijač?
– Naravno, to je ljubav koja traje cijeli život. To se nikada neće promijeniti.
Feđa Kalebić