Još od djetinjstva u Vinkovcima medicina mi je bila svakodnevica. Moja majka Ivanka bila je voditeljica odjela za dermatologiju u vinkovačkoj bolnici, a moj otac Željko predvodio je odjel za pedijatriju. Potom su, prije tridesetak godina, otvorili privatne ordinacije. U obitelji se oduvijek podrazumijevalo da je medicina životni poziv 24 sata na dan. Prirodno sam nastavila tim putem postavši kirurginja. Moja starija sestra Marija je specijalistica oftalmologije i retinologije. Mlađa sestra Iva nije htjela studirati medicinu rekavši da je i bez nje dovoljno liječnika u obitelji, no svejedno nam je bliska u poslu kao asistentica u maminoj ordinaciji. Tako se naposljetku svi bavimo zdravljem.
U početku moje karijere...
... estetska medicina nije me zanimala. Najviše me privlačila kirurgija i upravo s tim ciljem završila sam Medicinski fakultet u Osijeku. Kad sam potom počela stažirati u Općoj bolnici u Vinkovcima, svakodnevno sam se bavila abdominalnom kirurgijom budući da ona ustvari čini više od 50 posto opće kirurgije. Tim slijedom sam, nakon specijalizacije iz opće kirurgije, završila i subspecijalizaciju iz abdominalne kirurgije u zagrebačkom KBC-u Sestre milosrdnice. Imala sam i jedinstven privilegij da u vinkovačkoj bolnici radim s najvrsnijim kirurzima i kirurginjama koji su prošli Domovinski rat operirajući na prvoj liniji. Od njih sam iznimno puno naučila - uključujući to koliko je u poslu važna strast i predanost.
Estetska medicina...
... nenadano me zainteresirala prije deset godina, kada sam s majkom počela ići na kongrese o estetskoj medicini. S obzirom na to da je dermatologinja, mama je dobivala pozive na takva događanja, a ja sam bez neke posebne namjere jednostavno htjela vidjeti kako je to. I pomislila sam: kad sam već došla, mogla bih i završiti neku edukaciju. S vremenom sam se sve više usavršavala, uviđajući da estetika nije banalna kakvom sam je - priznajem - isprva doživljavala u usporedbi s kirurgijom. Budući da su u maminoj ordinaciji estetski tretmani bili sve traženiji, počela sam ih tamo raditi te u potpunosti shvatila koliko i to može biti zahtjevno.
Otvorila sam vlastitu ordinaciju...
... u doba koje se nije doimalo obećavajućim. Nakon što sam neko vrijeme boravila u Irskoj, vratila sam se u Zagreb baš kada su se poklopili pandemija i potres. Razmišljajući hoću li se zaposliti u nekoj bolnici ili klinici ili započeti samostalni posao, odlučila sam otvoriti ordinaciju u centru grada. Možda se ne bih odvažila da mi roditelji nisu rekli: probaj, a ne bude li išlo, bit će i drugih prilika. No, upravo tada bila je prava prilika: uslijed pandemije dogodio se procvat privatne kirurgije, jer ljudi su se tamo osjećali sigurnije nego u javnim bolnicama. Također se pokazalo kao prednost to što se bavim i kirurgijom i estetikom, pa mi je ubrzo kalendar bio popunjen mjesecima unaprijed. Usput sam kao novopečena vlasnica ordinacije morala učiti kako je voditi u ekonomskom i administrativnom smislu, no imam tu sreću da su mi roditelji pomogli s puno praktičnih savjeta iz vlastitog iskustva.
Injektivni estetski zahvati...
... poput filera, botoksa, PRP terapije vlastitom krvnom plazmom, mezoterapije... čine više od 50 posto mog posla. Izvodim i neke kirurške estetske zahvate poput blefaroplastike. Također obavljam koloproktološke zahvate (npr. rješavanje hemoroida) te abdominalne i druge kirurške zahvate. U svojoj ordinaciji, zajedno s dvije vrlo iskusne medicinske sestre, radim ono što se može izvesti uz lokalnu anesteziju, a zahtjevnije operacije pod općom anestezijom izvodim po dogovoru u klinikama.
Neprestano usavršavanje...
... u poslu mi nije samo nužnost nego i zadovoljstvo. Usporedno s radom u ordinaciji često idem na edukacije ili pak ja održavam edukacije za druge, u čemu osobito uživam. Uz takav tempo imam jako malo slobodnog vremena, no snalazim se. Za mene je medicina posao koji se živi, a ne samo radi.
Posebno me opušta...
... sviranje trube, čije sam čari otkrila upoznavši svog supruga Mirona Hausera koji je trombonist, dirigent i skladatelj. Mislila sam da je dovoljno samo puhnuti u trubu, ali nevjerojatno je teško proizvesti ton! Valja se koncentrirati izički i mentalno i duhovno, potrebno je jako puno rada i vještine, što me fascinira. Uspoređujući to s kirurgijom, uvidjela sam da je i ona svojevrsna umjetnost.
Vrlo sam realna...
... i pacijenti to jako dobro prihvaćaju. Najviše postižemo suptilnim i odmjerenim zahvatima. Za trajne promjene nabolje potrebno je vrijeme, što sam svojedobno i sama iskusila postupno se riješivši ožiljaka od akni pomoću mezoterapije, PRP-a i skinboostera. I danas, u svojoj 43. godini, koristim upravo takve regenerativne tretmane koji izvrsno poboljšavaju kvalitetu kože.
Ljepota je...
... emocija. Kad je netko sretan, to doslovce iz njega zrači. Kad je netko u tuzi i boli, to se ne može izvana “izbrisati”. Ako ste jako potišteni, ne pokušavajte riješiti svoje probleme estetskim zahvatom, nego odgovore najprije potražite u sebi.