Iva Letilović i Igor Pedišić privatni su i poslovni partneri, vodeći domaći arhitekti čiji je doprinos već obilježio sadašnjost i budućnost - što im je osiguralo i ulazak u povijesne anale. Njihov projekt Providurove palače prošle je godine osvojio dvije najvažnije domaće nagrade za arhitekturu, Nazora od Ministarstva kulture i Kovačića od Udruženja hrvatskih arhitekata. Više je od deset godina rada na ovom projektu koji proglašavaju svojim životnim djelom.
"Projekt Providurove palače sigurno je profitirao od naše energije koja se taložila dugi niz godina i čiji intenzitet nije opadao, a s druge strane on je poput nekog živog bića u duljem vremenskom periodu prolazio kroz procese rasta, razvoja, prilagodbe i promjene", govori Iva Letilović. U autorsku suradnju, tvrde, ipak nisu ušli ravnopravno.
"Za razliku od Ive, koja je već imala izgrađen partnerski odnos u domeni arhitekture, moj put je bio isključivo autonoman, sa svim dobrim i lošim konzekvencama. Kad radite isključivo zajednički na projektima, autorska taština gubi smisao, taština se u dijalogu rasplinjava i prerasta u stvaralački proces koji producira ono najbolje što možemo zajednički dati. Mislim da pojam stvaralačke taštine ustvari predstavlja količinu samouvjerenosti da su vam cilj i način na koji dolazite do njega dobri, jer jedino tako možete iznjedriti dobar projekt, odnosno arhitekturu", pojašnjava Igor Pedišić. Na pitanje kako spajaju ta dva najizazovnija životna "ugovora", poslovni i intimni, Igor spremno odgovara.
"Naši privatni i poslovni životi toliko su isprepleteni da su neodvojivi i nerazlučivi. To znači da uzajamno utječu jedan na drugi, transfer emocija toliko je prirodan da se sve dobro i loše u jednom pretače na onaj drugi segment života, na godišnjoj, dnevnoj ili trenutačnoj osnovi."
U Zadru je njihov inicijalni zadatak bio smjestiti muzej u najmonumentalniji povijesni kompleks koji je ostao sačuvan na zadarskom poluotoku nakon bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. Namjenu za koju ovaj sklop nikada nije bio ni projektiran niti dimenzioniran. Zatečena povijesna struktura labirintnog je karaktera, podijeljena u manje, nezavisne cjeline te je bila posve nepodesna za smještaj muzejskih sadržaja, koji trebaju biti jasni i pregledni.
"Mi smo trebali u povijesnu okaminu smjestiti četiri nezavisna muzejska odjela koja su trebala dijeliti dio muzejske infrastrukture, a istovremeno zadržati autonomnost vlastitih izložbenih prostora. Odlučili smo izaći izvan gabarita postojeće povijesne strukture, među krovove, pa čak i iznad krovova, jer to je bio jedini način da ostvarimo jasnu komunikaciju te da sklop, u trenutku kada bude obnovljen i prenamijenjen u cijelosti, povežemo u jedinstvenu cjelinu. Veliki natkriveni atrij postaje centar novoga sklopa, prostor iz kojeg se može doći u svaki kutak ove palače i prostor kroz koji se uspinje od prve do posljednje etaže. Atrij postaje apstraktan prostor u kojem lebde čelična stubišta i mostovi ovješeni o čeličnu konstrukciju koja je pak oslonjena na kamene zidove krhke povijesne strukture", objašnjava Igor Pedišić.
S obzirom na to da su oboje zaljubljenici u Zadar i njegovo arhitektonsko srce, priznaju da su projektirali prostorni okvir koji po svojim gabaritima uvelike nadmašuje kulturne potrebe i kapacitete grada. No, upravo zbog njegove veličine on može postati zamašnjak koji će zadarski život trasirati u nekom drugom smjeru.
"Najviše nas veseli kada vidimo da taj novi prostorni okvir živi, da se sadržaji i događaji u njemu izmjenjuju i da on polako, ali sigurno postaje dnevni boravak građana ovoga grada. Zadar nije samo poluotok. On živi u dihotomiji između dvije krajnosti, s jedne strane kartezijanskog reda gradske jezgre koja je vrlo neobičan spoj moderne arhitekture i koja nastaje na rimskoj urbanoj matrici, s druge strane prostora šireg gradskog areala, odnosno prostora divlje, deregulirane gradnje, golemih područja koja su nastala bez odgovarajuće infrastrukture", zaključuje Iva Letilović. Poluotok, ispražnjen i očišćen od svih turističkih instant sadržaja, nadovezuje se Igor Pedišić, u zimskim mjesecima pokazuje svoje pravo lice i potencijal koji ima. Jer tek u zimskim mjesecima doživljavamo njegovu ljepotu i sagledavamo fizionomiju grada koja je u većem dijelu godine skrivena i prekrivena šumom suncobrana i reklama.