Treći hrvatski predsjednik izuzetno je aktivni skladatelj, a sada se prvi put upustio u skladanje opere koju je pisao zatvoren u svoju vikendicu kraj Vrbovca u koju nije nikog puštao sve dok nije završio posljednju notu.
Pravnik, profesor emeritus, skladatelj, treći hrvatski predsjednik… Sve je to Ivo Josipović koji se upustio u novu avanturu - skladanje svoje prve opere posvećene životu slavnog Johna Lennona. Ova opera privukla je pažnju i prije svoje praizvedbe 22. travnja u zagrebačkom HNK-u, nastaloj u suradnji s Muzičkim biennalom Zagreb kojem je Josipović bio i dugogodišnji ravnatelj.
O stvaranju opere ‘‘Lennon‘‘ razmišljao je više od desetljeća, a ostvario ju je kada je dobio savršeni libreto riječke profesorice Marine Biti koja trenutno predaje hrvatski na jednom kampusu u Seulu. Režiju potpisuje Marina Pejnović, a radi se o ubojstvu slavnog glazbenika koje je uzdrmalo suvremeni svijet. Sadržava i nadrealističke komponente, a u središtu radnje su John Lennon kojeg je utjelovio Domagoj Dorotić i ljudi koji su imali važna mjesta u njegovu životu, kao i lik ubojice s njegovim specifičnim psihološkim profilom, dok se pokušava odgovoriti na pitanje zašto se obožavatelj prometnuo u ubojicu čovjeka kojega je obožavao.
Raste li uzbuđenje pred praizvedbu vaše prve opere?
- Naravno! Jedva čekam izvedbu. Ali, drago mi je jer vidim da su uzbuđeni i umjetnici izvođači. Uložili su jako puno truda, kao i cijeli HNK, u pripremu Lennona. Naravno, želim istaći i doprinos Hrvatskog društva skladatelja i Muzičkog biennala, Croatia Recordsa i HRT-a. Moram priznati da mi je pomalo iznenađenje ogroman interes publike, a i medija za Lennona. Zapravo, iznimno mi je zbog toga drago.
Od kuda fascinacija Johnom Lennonom da baš njemu posvetite takvo glazbeno djelo?
- O operi koja tematizira ubojstvo Lennona, razmišljao sam više od desetljeća. Glavni razlog zbog kojeg nije bilo realizacije, bio je nedostatak libreta. Razgovarao sam s više istaknutih pisaca koji su bili vrlo skloni napraviti mi libreto, ali na neku svoju temu. A ja sam htio baš Lennona. Zašto? Zato što je bio veliki umjetnik, jer su on i Beatlesi bili ikone nekoliko generacija iz sredine prošlog stoljeća kojima i ja pripadam. Zato što je Lennon bio svojevrsni aktivist i borac za mir, pravdu i ljudska prava. Zbog toga je dugo bio pod nadzorom američkih sigurnosnih službi kao potencijalno subverzivni element.
Jeste li u mladosti slušali Beatlese?
- Naravno. Imaju prelijepe pjesme koje su korespondirale s preokupacijama moje generacije. Iako, i tad je moj prvi izbor bila klasika.
Je li vam je bilo kompliciranije skladati operu sa zadanim libretom, u odnosu na glazbu koju ste do sada radili?
- Uvijek, barem u klasičnoj glazbi, tekst prethodi muzici. Ali, naravno da je sve bilo kompliciranije, primarno jer je opera tzv. velika forma. Napisati osamdeset, devedeset minuta glazbe a da postoji koherentnost tematike, nije lako.
Jeste li inače ljubitelj opere?
- Apsolutno, ima prekrasnih opera. U svakom povijesnom razdoblju imam opere koje su mi favoriti. Obožavam Mozartovog Don Giovanija, Verdijevog Falstaffa, Rossinijevog Wilhelma Tella, Puccinijeva Turandota, operu Wozzeck Albana Berga, Nixona u Kini Johna Adamsa…, ali i Gotovčevu Eru s onoga svijeta. I još mnoge druge.
Otkrili ste da ste muziku za operu pisali osamljeni u svojoj vikendici kraj Vrbovca od kuda niste izlazili više od tri mjeseca. Jeste li nakon toga još propitivali ili mijenjali ono što ste skladali?
- Učinio sam tek manje adaptacije da pjevačima olakšam inače prilično tešku partituru.
Tko vam je kuhao za vrijeme tog vašeg umjetničkog ‘izbjeglištva‘ ?
- (Smijeh) Moj kuharski repertoar obuhvaća par jednostavnih jela. Ali, zato je zamrzivač koji su mi popunile supruga, punica i mama imao puno širu ponudu.
Kako bi laicima objasnili u čemu je bogatstvo i ljepota suvremene glazbe prema kojoj mnogi imaju predrasude?
- To nije moguće objasniti. Tu vrstu glazbe, ili volite, ili ne volite. Stvar je to ukusa i doživljaja. Na njega utječe obrazovanje, prilika da se prije čuje suvremena glazba, naravno, i kvaliteta onoga što ste do sada čuli. Da, ima predrasuda. Ali i šale na račun onih koji se bave tzv. ozbiljnom suvremenom glazbom. Eto, gospodin Šeks je jednom rekao da je moja muzika poput lupanja lonaca i poklopca. Na tu njegovu šalu, ja uzvraćam jednom od mnogih šala na njegov račun. Obojica dobro podnosimo takve šale.
Kakvu ste glazbu voljeli slušati kao mladić?
- I kao mladić, a i sada, uvijek sam slušao vrlo širok spektar muzike. Ali, uvijek je to ponajviše bila klasična glazba. U mojoj prilično velikoj diskoteci, uz stotine i stotine CD-ova ozbiljne muzike, ima prilično pop i rock glazbe, jazza, etno muzike iz cijelog svijeta…
Jeste li išli na rock koncerte?
- Vrlo rijetko, Naime, muziku volim slušati koncentrirano, a ambijent rock koncerata ne nudi takvu priliku. Smetala mi je buka iz publike, dim cigareta, falš pjevanje posjetitelja…. Iako, u tom ambijentu ima i ljepote. Posebno, fasciniran sam predanošću, posebno mlade publike glazbi i činjenicom da tisuće ljudi uglas pjeva neku pjesmu i očito uživa u njoj. Osim toga, rock koncerti često nisu samo umjetnički doživljaj, već su i važan društveni događaj. Ali, ja muziku volim slušati u tišini.
A u kakvoj muzici danas najviše uživate?
- U dobroj! Znam, ovaj odgovor nije ono što očekujete. Što je to dobra glazba i tko o tome odlučuje? Iako je moj afinitet, generalno, na strani tzv. ozbiljne glazbe, znam uživati u pojedinim skladbama iz najšireg spektra različitih žanrova.
Jeste li ikada požalili što ste napravili izlet u politiku?
- Nimalo! Bez obzira na to što je politika, posebno visoka, grubi sport, primaju se i mnogi niski udarci, moram reći da sam ponosan i sretan, zahvalan što sam imao čast biti hrvatski predsjednik. Mislim da sam uglavnom ispunio ono što sam obećavao prije mandata. Najvažnije, bio je to ulazak u EU, popravljanje odnosa sa susjednim zemljama i borba protiv korupcije. Mogao bih dugo o detaljima, ali, danas nam je tema glazba, ne politika.
Kada bi na vagu s jedne strane stavili pravo, a s druge glazbu, na koji bi stranu prevagnulo?
- Vaga je uvijek bila i bit će poravnana. Obje su mi struke prirasle srcu i nimalo ne isključuju jedna drugu.
Bliži se krunidba kralja Charlesa III., a vi ste se susreli s njegovom pokojnom majkom, kraljicom Elizabetom II.. U kakvom vam je sjećanju ostalo to druženje?
- Bio je to zanimljiv i dojmljiv susret. S kraljicom se ne priča o politici. Uglavnom je ona vodila razgovor sjećajući se svog dolaska u bivšu Jugoslaviju i predsjednika Tita koji je na nju, bilo je očito, ostavio dubok i vrlo pozitivan dojam. Susret s Titom je opisivala na dugo i na široko...