Ove nedjelje započinje prikazivanje novog HRT-ovog kviza "Superpotjera", hrvatske inačice spin-offa "Potjere" poznatog kao "Beat The Chasers". U ovom bržem, intenzivnijem i složenijem formatu svaki će natjecatelj morati pobjediti moćni tim lovaca kako bi došao do novčane nagrade. Uigrani lovci "Potjere" Morana Zibar, Krešimir Sučević Međeral, Mladen Vukorepa i Dean Kotiga u "Superpotjeri" su dobili pojačanje - profesora sociologije Svena Marcelića, koji je obožavateljima kviza već dobro poznat.
Naime, Sven je u listopadu ušao je u povijest kviza nakon što je s rekordna 22 točna odgovora pobijedio lovca Krešimira Sučevića Međerala i otišao kući 115 tisuća kuna. Već se tada počelo šuškati kako bi upravo ovaj Zaprešićanin sa zadarskom adresom mogao uskočiti u lovački stolac u "Potjeri", iako je on govorio suprotno. Lovačka uloga naposljetku ga je ipak sustigla, a nama je ispričao kako se u njoj snašao.
Nakon trijumfa u ‘Potjeri‘, govorili ste da se ne vidite u ulozi lovca. Zašto ste se predomislili?
- Kad sam to rekao zaista sam tako i mislio, jer je ‘Potjera‘ kviz koji se snima vrlo često, a to bi mi bilo jako teško spojiti sa životom i radom u Zadru. Osim toga, tada nisam ni znao da će se u budućnosti snimati novi format, odnosno ‘Superpotjera‘, koja se snima rjeđe, prikazuje jednom tjedno i zahtijeva znatno manje angažmana i vremena.
Je li vas iznenadio poziv za sudjelovanje u emisiji?
- Vrlo. Kao što sam rekao, za ‘Superpotjeru‘ nisam ni znao, osim u engleskoj varijanti. To se dogodilo nakon što sam gostovao u novogodišnjoj humanitarnoj Potjeri gdje sam, kako sam kasnije saznao, bio na nekoj vrsti testa i, kao što se može zaključiti, položio. Nakon te emisije počeli su razgovori o novom showu gdje su me vidjeli kao petog lovca. U principu, u Zagreb sam otišao kao jednokratni humanitarni, a vratio se kao peti lovac.
Kakva su vaša dosadašnja iskustva pred kamerama?
- Prije kviza sam imao relativno bogato medijsko iskustvo kao politički analitičar. Osim što sam kroz vrijeme skupio barem troznamenkasti broj gostovanja na raznim televizijama i radiju, imam iza sebe i neka prilično intenzivna iskustva poput sudjelovanja u praćenju predsjedničkih izbora 2009. godine kad sam u oba kruga bio u programu uživo cijelu večer. Na kvizovima praktički nisam ni sudjelovao, ‘Potjera‘ u kojoj sam nastupio mi je bila prva i jedina. Ipak, raduje me što će me sada vjerojatno prepoznavati kao lovca, a ne nekoga tko se bavi politikom, a nastojat ću i sam smanjiti svoje nastupe koji nemaju veze s kvizom.
Kako ste se snašli u novoj ulozi? Je li zanimljivije biti lovac ili natjecatelj?
- To je, naravno, na gledateljima da procijene, ali osim nekoliko momenata zbunjenosti i navikavanja na format koje smo svi imali mislim da sam se brzo snašao. To mogu zahvaliti prvenstveno tome što poznajem logiku i funkcioniranje televizijske produkcije, ali i činjenici da više volim igrati ekipne od individualnih kvizova pa mi se lakše bilo snaći. Osim toga, moji suigrači i suigračica su stvarno moćna ekipa. Ako bih uspoređivao moment kad sam bio natjecatelj s onim lovačkim, uloga lovca mi je definitivno zanimljivija, ali to je dijelom i zato što je novi format iznimno brz i intenzivan.
Po čemu je koncept ‘Superpotjere‘ poseban? Što mislite, kako će ga publika prihvatiti?
- Zanimljivo je da je prvi komentar skoro svih da je nemoguće pobijediti petero lovaca, što naravno nije istina, ali činjenica je da je vrlo teško. Zato je format postavljen tako da igrač protiv nas može licitirati i procjenjivati vlastite šanse kad nas je dvoje, troje, četvero ili svih petero. Puno je lakše osvojiti novac protiv dvoje lovaca, nego protiv pet, ali je zato novac u drugom slučaju znatno viši. Igrači uvijek imaju minutu, a lovci manje od toga, ovisno o tome protiv koliko nas igraju, tako da im je osigurana određena prednost. Na pitanja odgovaramo naizmjence i kome prvom istekne vrijeme gubi. Inače, show se snima pred publikom i ako je suditi po njihovim reakcijama, sve je vrlo napeto i intenzivno. Nakon što su naučili i shvatili pravila vrlo burno reagiraju na ponude koje smatraju preniskima ili sekundažu koja se čini prevelikom, ali su zato neke od pobjeda proslavili atmosferom kao na stadionu, skandiranjem i navijanjem.
Kako vam je bilo surađivati s već uigranim lovcima? Jeste li s nekim posebno ‘kliknuli‘?
- Lovci su sjajna ekipa, kako u kvizaškom smislu, tako i izvan ‘terena‘. Odmah su me prihvatili kao svojeg, družili smo se nakon snimanja i izvan same emisije, a generalno je i sam novi format i njima donio neke prilagodbe. Recimo, oni uglavnom snimaju sami i ne sreću se baš toliko često u samom studiju, a ovdje smo bili deset dana u intenzivnom druženju. Tako da ne mogu izdvojiti da sam s nekim kliknuo posebno više nego s drugima, ali mi je drago da sam o svima potvrdio pozitivno mišljenje. U tijeku same emisije najviše komuniciram s Moranom jer sjedim do nje, ali izvan toga smo stvarno funkcionirali kao ekipa. Naravno, kao i svaka natjecateljska ekipa analiziramo i prethodne epizode i slažemo strategije kako bismo bili još uspješniji.
U kojim ste područjima znanja najbolje potkovani, a koje vam teme manje leže u kvizu?
- Zanimljivo je da su se neka područja kristalizirala kroz sam proces igre pa će gledatelji vjerojatno steći dojam da sam ekspert za Italiju s obzirom na to da sam se javljao i odgovarao na gotovo svako pitanje koje je imalo ikakve veze s tom zemljom (koju inače jako volim i posjećujem kad god je prilika). No, ako bih trebao istaknuti neka posebna područja to bi vjerojatno bili politika, društvene znanosti pa čak do neke mjere i matematika, jer se kao sociolog dosta bavim statistikom pa mogu relativno brzo izračunati ili prepoznati jednostavne zadatke koji zahtijevaju ne toliko znanje, koliko brzinu. Možda zvuči čudno za kvizaša, ali najslabiji sam u povijesti i zemljopisu, koje poznajem na nekom općem nivou, ali nisam se nikad u njih osobito udubljivao.
Otac ste jednogodišnjeg dječaka. Kako balansirate poslovne obveze na zadarskom Sveučilištu, snimanje emisije i obiteljske obveze?
- ‘Superpotjera‘ zahtijeva puno manje vremena od dnevne varijante tog kviza, tako da sam čak uspio održavati i redovitu nastavu bez zaostataka uz samo snimanje jer su dani bili prilagođeni. Obično bih po završetku snimanja sjedao u auto i onda na slobodan dan predavao u Zadru, nakon toga opet u auto pa nazad za Zagreb. Uprava Sveučilišta se tu pokazala iznimno kooperativnom, na čemu sam zahvalan, a usuglasili smo se oko toga da je kviz, baš kao i studij, promocija znanja. Nažalost, taj je period bio puno teži u obiteljskom smislu i tu je stvar u velikoj mjeri spasila baka koja je iz Zaprešića došla u Zadar pomoći partnerici čuvati sina, a meni je ta odvojenost zapravo najteže padala jer sam gotovo cijelo vrijeme bio sam.
Kako su vaši studenti i članovi obitelji reagirali na sudjelovanje u "Superpotjeri"?
- Komentari su bili iznimno pozitivni. Zapravo, kad sam dobio ponudu da sudjelujem u showu prvo sam razgovarao s obitelji i moja partnerica Mare je tu bila velika podrška. Šira okolina uglavnom također reagira iznimno pozitivno, kako na kvizaškoj sceni, tako i u krugu prijatelja i šire obitelji. Studenti su također puni podrške, ali su ipak diskretniji jer znaju da je moja primarna djelatnost ipak ta da sam sveučilišni profesor pa me kao takvog i doživljavaju. To nije nešto o čemu se govori na predavanjima, eventualno u nekom neformalnom razgovoru.
Pratite li stane kvizove, postoji li još neki format koji biste voljeli gledati kod nas?
- Pratio sam engleski ‘Beat the Chasers‘, što i je tamošnja varijanta Superpotjere, ali moram priznati da, paradoksalno, TV nije moj kvizaški medij. Dosta dugo čak nisam imao ni televizor pa mi se ostali lovci smiju jer za neke od kvizova koji su se ranije prikazivali nisam ni čuo (a oni su u njima bili natjecatelji ili sastavljači pitanja). Kad se kaže kviz, moje misli prvo idu prema pub kvizaškim formatima, a ne televiziji. Kolege lovci su u tom smislu puno svestraniji od mene i imaju znatno više televizijskog iskustva i mimo Potjere.
Vidite li se u budućnosti na malim ekranima ili je ovo samo ‘kratki izlet‘?
- Moj je angažman primarno određen time što živim i radim u Zadru i imam posao koji mi je primaran u odnosu na neke opsežnije medijske angažmane. Odmah nakon emisije u kojoj je Krešo spomenuo da bih mogao biti lovac sam se ogradio od toga jer zaista ne bih mogao živjeti i raditi na relaciji Zadar-Zagreb i ozbiljno se baviti znanošću i akademskim radom. Osim Superpotjere ne vidim se u drugim stalnim emisijama, iako sam za razne humanitarne emisije uvijek otvoren. Dapače, činjenica da smo u humanitarnoj silvestrovskoj emisiji osvojili oko 50 tisuća eura za udrugu koja pomaže djeci s malignim bolestima nešto je na što sam iznimno ponosan.