Tko vas je inspirirao za Mladena Božikovića, lika u vašem novom romanu?
- Među ostalim, i ja sam. Tek sam malo mlađi od njega, volim planinu i planinarenje, hodanje mi je najveći zen. Puno ima sličnosti između čovjeka sa žigicom i mene. Jedino što ja nisam ništa potpalio.
Koja nagrada vam najviše znači?
- Bez sumnje Le Points za najbolji europski krimić "Crvena voda". Jedna je od dvije najuglednije koje sam dobio, a bila je i prva pa je odčepila inozemni uspjeh romana.
Koji film ste pogledali najviše puta?
- Pretpostavljam neki od filmova koje bih svake godine prikazivao studentima. Recimo, Papićeve "Lisice" ili "Ne okreći se, sine" Branka Bauera.
Koje tri aktualne knjige biste preporučili?
- "Vukotrk" Šveđanke Kerstin Ekman - predivna knjiga o starenju i odnosu prema prirodi, "Razdomljeni" Marija Desiatija koja je knjiga o odrastanju i prijateljstvu na apulijskom jugu te "Tragač" Tare French, strašno jednostavni, kao od kamena klesani krimić u irskoj provinciji.
Što je najljepše što pamtite iz djetinjstva u Splitu?
- Sati i sati provedeni u dvorištu, često do kasno u noć. Hodanje bos po gradu, čak i centru. Kao djeca bosi bismo iz Spinuta išli na Bačvice preko centra, kao da smo djeca u Trećem svijetu.
Što vas najviše nervira u Splitu?
- Palanački, provincijski mentalitet. Snižavanje kriterija. Uvriježeni stav da je i ono provincijalno za nas dovoljno dobro. Malo se gdje kao u Splitu pridaje tolika važnost mišljenju budala.
A po čemu ćete najviše pamtiti zagrebačko studentsko doba?
- Kinoteka u Kordunskoj, odmah nakon preuređenja 1987. Knjižara Moderna vremena u njenom predvorju. ZKM nakon što je obnovljen. Predstave u ITD-u. Predstava La Fure dels Baus na Velesajmu. Poriluk varivo s faširancima u menzi. U Zagrebu sam prvi put jeo poriluk. Nedjeljni izleti na samoborski grad. Profesori koje sam slušao - Peterlić, Solar, Nada Klaić.
Po čemu ste tipičan Dalmatinac?
- Po tome što imam barku i volim je. Imam pilotinu od sedam metara proizvedenu u Puli, Leidi 600, s izvanbrodskim Suzuki motorom i dva ležaja. Kad smo bili mlađi, s njom smo išli do Elafita i Kornata, sad se ipak držimo splitske okolice, ostarjeli smo, a i nije ekološki trošiti toliko gorivo za dokolicu.
Što vam znače Hajduk i Torcida?
- Torcida me u principu ljuti. Ne sviđa mi se što misle da mogu biti fašistoidni desničari, a navijati za klub koji je prebjegao partizanima na Vis i nosi titulu počasne momčadi Slobodne Francuske. Neka promijene ili ideologiju ili klub. Hajduk je pak nešto najbliže religiji što ja osjećam. Član sam, pretplatnik i glasač. Želio bih da klub prosperira i kao navijač, ali i zato da pokažemo da građani mogu uspješno i odgovorno upravljati jednim javnim dobrom bez privatizacije.
Tko se bolje snalazi u kuhinji, vi ili supruga Ivana?
- Relativno često kuham, jer i supruga i ja radimo od kuće. Kuhamo otprilike pola-pola. Suprotno rodnim stereotipovima ona bolje peče, bolje se snalazi s vatrom, a meni višu idu jela na žlicu, kuhana hrana, šugovi, rižoti, pašticada, šalše, variva, mahunarke, buzare.
Koje kućanske poslove najteže podnosite?
- Osim kuhanja, nijedan baš ne volim previše.
Bojite li se starosti?
- Da, jako. Često razmišljam kako je moja vaterpolo utakmica ušla u zadnju četvrtinu, kako mi je preostalo malo godina čilog života u fizičkog snazi i spremi.
Kako bi izgledao vaš dan iz snova?
- Bilo koji dan u planini. Dolomiti, Durmitor ili Velebit, po zubatom suncu, topli svibanj kad je sve rascvalo, ali još nije vruće. Može i neambicioznija verzija: sumrak na Marjanu, na Giromettinoj stazi ili Stazi klasične gimnazije dok sunce zapada prema Trogiru.
Koliko puta pročitate svoju knjigu prije izdavanja?
- Uf, puno. Ali ne zato što bih to volio, nego urednica Adriana Piteša minuciozno redigira, pa prolazimo zajedno dvojbu po dvojbu.
Koji biste književni lik voljeli biti?
- Može stripovski? Corto Maltese.
Kako reagirate kad se razljutite?
- Južnjački. Brzo planem i brzo se smirim. Ako me nešto zbilja pogodilo, onda se smračim na dulje vrijeme i budim pred zoru uzrujan. To mi obično prirede ili Hajduk ili splitske vlasti. Oko Hajduka i svog grada se uvijek uzrujavam, prema zemlji u cjelini nemam takav afektivni odnos, ne može me toliko baciti u čemer.