Razgovarali smo s unukom našeg legendarnog slikara Ede Murtića koji nam je otkrio najvažniji savjet koji mu je njegov djed dao, ali i da ga se rado sjeća kao moreplovca.
"Deda Edo, ili kako sam ga ja zvao, Anjo Edo, bio je izrazito druželjubiva i topla osoba. Volio je ljude, uživao kad bi se okupili prijatelji, familija... Kuhanje mu je bilo jedna od najdražih aktivnosti. Radišnost, ljubav prema umjetnosti i hedonizam prve su mi asocijacije kad ga netko spomene", kaže zagrebački glazbenik Mak Murtić, unuk slavnog slikara Ede Murtića, dodajući da mu je Anjo Edo na indirektan način davao do znanja da je umjetnost rad kao i svaki drugi i da ne treba čekati inspiraciju, već aktivno raditi kao i bilo koji drugi posao.
Naime, Edo Murtić u atelier bi ušao u osam ujutro, napravio pauzu za ručak i vratio se stvaranju. Tijekom ručka bi se zezao, razgovarao o hrani, povijesti, istodobno skicirajući crteže koje bi kasnije razrađivao. S Makom je često razgovarao o pejzažima, što je imalo snažan utjecaj na njegovog unuka koji je odmalena volio crtati. Stoga je nakon gimnazije upisao studij arhitekture, koji su završili i njegovi roditelji, otac Marko, Murtićev stariji sin, i majka Minja Maretić-Murtić.
"Uz umjetnost, odmalena sam zavolio i glazbu. Djed bi slikao uz Bacha, jazz, kubansku muziku... Sjećam se mirisa tih silnih boja, osjećaja među njima i njegove rečenice da ne razumije kako skladatelji mogu skladati, osmisliti cijelu tu orkestraciju... I već tada sam zavolio glazbu, čaroliju skladanja kojoj se i on divio. Premda sam poslije upisao arhitekturu, ljubav prema glazbi je prevladala. Napustio sam studij i otišao u London, gdje sam na London Centre of Contemporary Music u sklopu Middlesex Universityja završio studij jazza i saksofona te diplomirao na smjeru aranžiranja i vođenja sastava. A djedove radne navike, svakodnevni, studiozni i ozbiljan rad na materijalu postale su i moja svakodnevica", kaže skladatelj Mak Murtić, koji se djeda rado sjeća i kao - moreplovca.
Obilazili su Jadran na obiteljskoj drvenoj jedrilici koju je njegov djed nazvao Drugo Sunce. Građena je tijekom 70-ih i 80-ih u Veloj Luci, a usidrena u Puntu na otoku Krku ili na Murteru. I te su plovidbe bile posebne, baš kao i putovanja Istrom - znao je povijest svakog gradića, a stalno bi skicirao, inspiriran prekrasnim krajolicima. Tijekom vožnje unuka bi upoznavao s različitim aspektima povijesti i kulture okolice.
"U Vrsaru je njegova kuća s arboretumom pa sam tamo zavolio i biljke, naučio sve o održavanju vrta. Iz hobija se bavim hortikulturom i krajobraznom arhitekturom, a inspiraciju pronalazim u djedovim radovima i vrtu u Vrsaru. Sve to radim u Krku na otoku Krku, gdje je kuća s majčine strane obitelji", govori Mak Murtić, dodajući da pomno čuva djedove razglednice i pisma koje bi mu slao s raznih strana, gdje god bi se našao, te svoj portret, djedov rad.