Od ovog vikenda Mineu gledamo u žiriju popularnog showa "Tvoje lice zvuči poznato", a tom prilikom s glazbenicom i voditeljicom IN magazina razgovarali smo o novom projektu, karijeri dugoj tri desetljeća, suradnji s Borisom Šuputom i obitelji Huljić, fenomenu Baby Lasagne, ali i o novom izgledu. Pjevačica nam je otkrila kako je uspjela skinuti kilograme, tko joj je najveći oslonac u životu, ali i hoćemo li je ikada vidjeti na pozornici Dore.
Deset godina nakon što je svojim transformacija oduševila u prvoj sezoni showa "Tvoje lice zvuči poznato", a potom i odškrinula vrata televizije i postala omiljeno jedno od omiljenih voditeljskih lica glazbenica Renata Končić, na sceni poznatija samo kao Minea, vraća se u istu emisiju, ali u sasvim novoj ulozi. Od ovog vikenda gledamo je u žiriju popularnog showa, a tom prilikom razgovarali smo s Mineom o novom projektu, karijeri dugoj tri desetljeća, suradnji s Borisom Šuputom i obitelji Huljić, fenomenu Baby Lasagne, ali i o novom izgledu. Pjevačica nam je otkrila kako je uspjela skinuti čak 20 kilograma, tko joj je najveći oslonac u životu, ali i hoćemo li je ikada vidjeti na pozornici Dore.
Za početak krenimo s novim projektom u kojem ćemo vas uskoro gledati. Nakon 10 godina vraćate se u "Tvoje lice zvuči poznato" i to ovog puta u ulozi člana žirija. Je li jednostavnije komentirati druge ili stajati ispred drugih i slušati njihove komentare i kritike?
- Moja veća poveznica s Novom TV krenula je u prvoj sezoni showa "Tvoje lice zvuči poznato" tada sam, tada sam bila u ulozi kandidata i moram priznati da sam u to vrijeme imala i neke druge životne planove zbog kojih sam se malo čak i udaljila od glazbene scene tako da mi je to bio jedan veliki izazov i u početku nisam bila sigurna želim li u to uopće ići ili ne, ali ja sam osoba koja kada nešto odluči onda se u to daje sto posto i tako je bilo i s ovim projektom. Mislim da mi je to bila jedna od najboljih odluka u životu jer me povezalo opet i s glazbenom scenom, otvorila su mi se i vrata televizije... Što se tiče samog showa, sjećam se koliko sam ja pažljivo slušala te komentare žirija i točno znam kroz što sve prolaze sada ovi kandidati koji će do kraja života imati jednu prekrasnu uspomenu. Nije lako sjediti u žiriju, osobno mi je najteže dodijeliti bodove jer smatram da svi zaslužuju najveći broj bodova samim time što su tamo i što daju maksimum od sebe da predstave svoju transformaciju. No, ipak je lakše sjediti u žiriju nego biti na pozornici, tim više što se odlično slažem sa svoja tri mušketira, kako ih od milja zovem, Enisom Bešlagićem, Goranom Navojcem i Marijom Rothom jer nam osmijeh ne silazi s lica. Imamo sreću da su nam se poklopile energije i da je svako snimanje zaista gušt uz njih i uz voditelje Igora Mešina i Filipa Detelića, koji je pravo otkriće i za nas, a sigurna sam da će biti i za gledatelje jer je toliko zabavan i zaista donosi jednu novu energiju.
Uz show, gledamo vas i u IN magazinu, ne zapostavljate ni koncerte. Čini se da radite više nego ikada. Što vam je najveće pogonsko gorivo?
- Ljubav. Zaista imam privilegiju da radim ono što doista volim, pjevanje mi je u život ušlo slučajno, televizija isto... Nikada nisam imala neke velike planove i mislim da sam upravo zbog toga bila opuštena i nisam bila opterećena niti uspjehom, niti slavom... Jednostavno sam samo uživala u svemu što radim i to sam radila s puno ljubavi. Dolazak na televiziju "probudilo" me kao osobu. Prvi projekt na kojem sam radila je emisija "Radna akcija" kojom smo promijenili živote mnogih, to je projekt koji bi zauvijek radila. Nakon toga uslijedio je i "Dom iz snova", a potom i IN magazin u kojem sam imala prilike okušati se u raznim rubrikama poput "Malci genijalci", "Zvjezdano iznenađenje", "Zvjezdano ljeto"... Sve su to priče koje radiš na terenu s ljudima, a ne u studiju, tako da sam i u tom pogledu skupljala novo iskustvo i znanje. Najveće osvježenje koje mi se dogodilo u zadnje vrijeme je upravo ova uloga u showu "Tvoje lice zvuči poznato", a osim televizije i glazba mi je velika ljubav. Sretna sam što imam prilike nastupati svaki vikend, ljeto je već rasprodano, a iako nemam puno slobodnog vremena ništa mi ne pada teško jer doista volim sve što radim.
Nedavno ste nastupili u Areni pred 12 tisuća ljudi. Je li to bio najveći nastup u vašoj dosadašnjoj karijeri?
- Da, po pitanju broja posjetitelja definitivno je. Iako sam na pozornici kao doma i nikada ne osjećam strah uoči nastupa jer znam što mogu donijeti na binu ovo u Areni je bilo nešto posebno i kad sam se popela na pozornicu nije mi bilo svejedno. Isprva uopće nisam mogla razaznati je li to san ili java. Drago mi je što ih te pjesme devedesetih vežu uz lijepe i sretne trenutke. Današnja glazba je poprilično drugačija, danas puno dobre glazbe dođe, ali i brzo prođe jer živimo u vremenima hiperprodukcije.
Upravo nakon tog nastupa mnogi su komentirali da izgledate zaista sjajno. Skinuli ste čak 20 kilograma u protekle dvije godine. Kako ste to postigli i što je bio glavni okidač za tu promjenu?
- Sama sam sebi bila najveći okidač. Stalno imam oscilacije s kilogramima i lako ih prikupim pa stoga kad se malo opustim to se vrlo brzo i primijeti na mom izgledu. Onda kad prođu te neke godine onda vam to sve puno sporije ide, brže se nakupljaju kilogrami, a sporije se skidaju. Treba puno više vježbe i odricanja da se dođe do željenog rezultata. Prije dvije i pol godine došla sam do točke kada sam sama sebi rekla da ću se dovesti u red i da više nema odstupanja i krenula sam na jedan spor način skidati kilograme. Kompletno sam promijenila prehranu, razmišljanje, ali i stil života. U početku sam se zaista odricala svega, živjela sam na salatama i zdravim namirnicama i bilo mi je jako teško. Prva dva mjeseca mislila sam da ću umrijeti od muke koliko mi je to sve bilo teško, ali bila sam jako ustrajna jer sam imala svoj cilj. Krenula sam s prehranom, vježbanjem bez izlika... Prvo sam krenula u teretanu,ali ubrzo sam shvatila da mi tamo nije mjesto i da radije boravim u prirodi pa sam krenula na Jarun i tri do četiri puta tjedno brzo hodala oko jezera i brzo sam uvidjela rezultate, a nakon toga radila sam i sa svojim trenerom na vježbama koje su mi tada odgovarale. Danas idem na speed fit. Idem jedanput ili dva puta tjedno i u jednom treningu odradim cijelo tijelo. Sada održavam svoju kilažu i radim na mišićima jer više ne smijem skidati kilograme, sada mi čak znaju reći i da sam premršava, ali moram priznati da se odlično osjećam u svom tijelu i to je najbitnije. Nije ovo lak put, ali je učinkovit...
Koliko vam je teško paziti na prehranu uz takav prenatrpan poslovni raspored? U nedostatku vremena svi često posežemo za raznim dostavama i pekarskim proizvodima koji nas vrebaju iza svakog ugla. Kako ste vi doskočili tome? Kuhate li?
- Pekarnice i pekarski proizvodi kod mene su izbačeni u potpunosti, pecivo pojedem možda jednom u mjesec dana iako sam prije bila ovisna o njima i pekarnice su mi bile svakodnevna stanica. Sad i ako jedem kruh, onda napravim sama svoj proteinski kruh i njega jedem. Bitna je jako priprema i organizacija, ali i ako naručujem onda su to pretežito salate, meso ili jušna jela. Ponekad ću si dati malo oduška, ali sigurno ću se nakon toga vratiti na stari režim.
U zadnje vrijeme sve češće u medijima čitamo i o "injekcijama za mršavljenje" za kojima je nastala prava pomama. Kakav je vaš stav o tome?
Mislim da svaki čovjek treba odlučiti sam za sebe kako će doći do svog cilja. Ja nikada u životu nisam osuđivala nikoga bilo da je riječ o plastičnim operacijama, filerima, botoksu... Ja s tim nemam problem, svaki čovjek odlučuje za sebe. Nemam ništa protiv ničega, ali ja idem svojim prirodnim putem i prihvaćam to da s godinama starimo.
Koji je vaš specijalitet? Što najradije pripremate kada vam u goste dođu prijatelji ili obitelj?
- Moja mama je Slavonka tako da je moja mama jako dugo bila glavna kuharica zbog čega sam ja jako dugo bila pošteđena kuhanja i boravka u kuhinji i čak u tom periodu me to nije nešto ni privlačilo, ali kad se čovjek osamostali prirodno je da jedna žena zna obavljati sve ženske poslove. Ima žena koje to ne žele i ne vole raditi i to razumijem, ali ja sam jedna od onih koja kada nešto radi onda se u potpunosti tome posveti. Tako da ako kuham onda si baš dam oduška i kuham s ljubavi. Znam napraviti apsolutno sve, ali volim raditi tjesteninu na sto načina iako to baš često i ne jedem. U zadnje vrijeme često sam radila i wok s povrćem, mesom i rižom.
Vratimo se još malo na izgled. Niste pobornica estetskih zahvata? Na koje tretmane idete kako biste održali svjež i mladolik izgled?
- Idem na tretmane kolagenom kod doktorice Marije Škornjak. Sve do nedavno nisam ni znala da to postoji. Riječ je o prirodnom kolagenu koji kad aplicirate u kožu potiče vaš kolagen da se dodatno boosta i lice dobiva prirodan sjaj i punoću koja s godinama nestane. Znam da je danas lijep izgled u trendu i nemam zaista ništa protiv ničega, ali žao mi je kad vidim mlade osobe koje prerano kreću s preinvazivnim tretmanima jer jednostavno nisu upućene u to da postoje puno neinvazivnije varijante za održavanje mladolikog izgleda. Osim kolagena, mislim da je jako važno održavati i beauty rutinu. Od malih nogu sam naučila higijenu i lica i tijela, kako iznutra, tako i izvana. Ne prođe niti jedna večer bez toga da detaljno očistim i tretiram svoje lice raznim preparatima, kremama i maskama. Puno pažnje pridajem i području oko očiju koje tretiram posebnim kremama i serumima i mislim da se to na kraju i vidi.
Kako uspijevate sačuvati svoju privatnost i ljubavni život? Koliko je izazovno živjeti svakodnevni normalan život s partnerom, a da pri tome ne privlačite pozornost kao javna osoba?
- Od početka sam to postavila na način da ne želim taj dio svog života izlagati javnosti. Nemam potrebu pričati o tome. Karijeru sam počinjala sa 16 godina i bilo je logično da će na tom putu i u ljubavnom životu biti ljudi koji će dolaziti i prolaziti i onda mi je bilo glupo izvještavati javnost o svakoj promjeni. Druga stvar je i ta što su ljudi iz mog okruženja nisu birali biti dio javne scene i to poštujem. To nije nikakvo skrivanje, ja svoj privatan život vodim daleko od kamera i daleko od očiju javnosti. Naravno da ću se sa svojim odabranikom držati za ruku ako idemo negdje u šetnju, no to ne znači da ću s njim ići na razna javna događanja i tamo ga gurati pred kamere i s njim se fotografirati, a kasnije svima pričati da o tome ne želim razgovarati.
Gdje najradije provodite slobodno vrijeme?
- Jako volim boraviti u prirodi, ali i s članovima svoje obitelji i bliskim ljudima i koliko god da mi je prenatrpan poslovni raspored mislim da za takve trenutke uvijek treba naći vremena jer je to ono što prvenstveno meni treba.
U estradne vode uplovili ste još u tinejdžerskim godinama. Sada, s odmakom vremena, koliko vas je to izgradilo kao osobu?
- Izgradilo me sigurno, a ono što mi je najbitnije je to što kada se osvrnem unatrag mogu reći da se ničega iz svog života ne sramim i da sam ponosna na sve što sam napravila i kakva sam ostala. Velika podrška i oslonac u svim godinama na sceni bili su mi roditelji i brat. Kako sam krenula kao maloljetna, oni su mi vodili karijeru, bili su mi veliko zaleđe i uz njih je bilo sve lakše. Tu su bili i prijatelji koji su se vrlo brzo snašli s time što sam ja postala javna osoba. Moram napomenuti da je riječ o prijateljima još iz osnovne škole koji su cijeli život tu i ne mogu uopće zamisliti da sada nisu dio mog života. Ti najbliži ljudi bili su tu i uvijek su me znali "spustiti" na zemlju kada bi se još kao mlađa nečime zanijela. Drago mi je što nikada nisam bila osoba od poroka, nisam pila, pušila i konzumirala droge i što danas ne žalim ni za čime. Mislim da je to prvenstveno zbog toga što sam oduvijek bila sigurna u sebe, sretna i zadovoljna svojim životom takav kakav je, a i uvijek sam se trudila biti na ponos svojoj obitelji i da njih ne dovedem u neku neugodnu situaciju.
Glazbenu karijeru započeli ste u Dubravi u rock sastavu Kontesa Nera, a potom ste postali i glavni vokal Srebrnih krila. Tamo vas je primijetio i veliki glazbeni menadžer Boris Šuput, otac Maje Šuput. U kakvom ste odnosu s Majom danas?
- Boris je bio prva osoba koja je meni pružila priliku i nagovorila me da krenem u samostalnu karijeru iako sam tada bila jako sretna što sam bila dio Srebrnih krila. Što god mi je predložio bilo mi je jako zanimljivo i izazovno, možda i zbog toga što ja o tome zaista nisam nikada maštala. Kao djevojčica htjela sam biti odgajateljica u vrtiću, a onda sam doslovno preko noći završila u glazbi. Krenuli smo s pjesmom "Good Boy" 1995. godine na Dori. To je jedno od najljepših iskustava koje ću pamtiti zauvijek u životu. Moram priznati da mi Boris Šuput zaista neizmjerno nedostaje jer otkada ga nema imam osjećaj da ga spominjem više nego ikada, zauvijek ću mu biti zahvalna na svemu. A što se tiče Maje... Nju pamtim kao preslatku djevojčicu koja je uvijek skakutala tamo negdje oko nas i govorila da nikada neće biti pjevačica, a na kraju je sada toliko lijepa i uspješna žena i iskreno sam sretna zbog njega jer ona ima tatinu krv i tu borbenost u sebi i zaslužuje apsolutno sve u životu što joj se dogodilo.
Nakon Borisa Šuputa brigu o vašoj karijeri preuzeli su Tonči i Vjekoslava Huljić...
- Da, to je bilo negdje dvije godine nakon Dore. Da oni nisu tada preuzeli moju karijeru uvjerena sam da danas ne bih bila tu gdje jesam. Sretna sam što smo i danas u prijateljskim odnosima jer imati takve ljude u životu je veliko bogatstvo.
Kako komentirate fenomen Baby Lasagne? Sviđa li vam se naš predstavnik na ovogodišnjoj Euroviziji?
- Svidjela mi se energija koju je donio na pozornicu. Zaista mislim da ćemo ove godine ostvariti zapažen rezultat i da će ta mlada osoba donijeti nešto što smo čekali dugi niz godina.
Je li danas mladim glazbenicima, i općenito mlađim generacijama, lakše ili teže doći do uspjeha? Pri tome ne mislim na instant slavu, već na dugogodišnju uspješnu karijeru.
- Danas sve drugačije funkcionira, novo vrijeme donosi nova pravila. Kako je našim roditeljima, bakama i djedovima bila čudna naša dance era tako i mi moramo prihvatiti da danas dolazi prolazi jedna druga vrsta glazbe, da mladi imaju drugačije afinitete i što ljudi to prije prihvate to će se prije saživjeti s tim i shvatiti da je to normalno. Mislim da je prije bilo puno teže uspjeti, ali tada ako si i uspio si i opstao, dok je danas puno lakše uspjeti, a teže opstati.
I sami ste se okušali na Dori ranije. Više nemate tih ambicija?
- Nikad ne reci nikada, ali kako sada stvari stoje zaista nemam ambicija prema Dori. Ja sam ona stara škola Ksenije Urličić i pravila koja su bila tada. Jako volim svoja sjećanja na Dore koje su bile 90-ih i 2000-tih i ne želim ih mijenjati. Ne vidim se više u tom formatu, volim gledati ta nova lica i mlade izvođače, to je njihovo vrijeme i neka onda ta pozornica bude za njih.
Gdje se vidite u budućnosti privatno, a gdje poslovno? Puno ste toga radili. Ima li nešto što vam predstavlja još veliki izazov u kojem biste se voljeli okušati?
- Imam još jako puno ambicije, ali i planova. I na privatnom planu imam neke svoje projekte koje nastojim "oživjeti" jer sam svjesna da sam danas tu gdje jesam, ali to ne znači da ću za pet ili deset godina biti na istom mjestu jer je prirodno da se stvari mijenjaju. Moram na neki način osigurati svoj život i gledati unaprijed jer će brzo doći te godine za koje danas mislimo da su jako daleke. Ja se prva ne mogu poistovjetiti sa svojim godinama jer se ne osjećam tako i sve mi je prebrzo prošlo. Što se tiče glazbenik planove, ove godine imam dvije, možda i tri pjesme koje planiram objaviti. Uz to pune se koncerti već i za ljeto tako da tu nemam brige, a što se tiče pak televizije i tu se stalno vrte neki novi projekti i veselim se svakoj novoj prilici.
