Škotski scenarist i glumac autor je hvaljenog miniserijala "Maleni irvas" (Baby Reindeer) u kojem tumači glavnu ulogu.
Uhođenje je po definiciji psihičko i emocionalno zlostavljanje, ali nije rodno uvjetovano - premda su mete uglavnom žene, a njihovi progonitelji uglavnom - muškarci. Statistika kaže da je svaka šesta žena tijekom života doživjela neki oblik uhođenja, te da su ih u dvije trećine slučajeva uhodili njihovi aktualni ili bivši partneri. No, trenutačno najgledaniji televizijski sadržaj miniserijal "Maleni irvas” (Baby Reindeer), koji se od 11. travnja prikazuje na Netflixu, pokazuje da su u svijetu - stalkera i stalkanja - zamislivi svi mogući scenariji.
Temelji se na istinitoj priči škotskog autora Richarda Gadda, 34-godišnjeg scenarista i glumca, koji je u njemu briljirao u glavnoj ulozi, ali je zbog pravnih i scenarističkih razloga promijenio imena likova i mnoge detalje, što je, čini se, samo pojačalo znatiželju javnosti.
Otkako je serija započela s emitiranjem obožavatelji ne prestaju spekulirati i istraživati zagonetku tko bi mogli biti stvarni pandani likova, pa je sam Gadd na svom profilu na Instagramu bio prisiljen reagirati.
"Molim vas, prestanite! Ljudi koje volim, ljudi s kojima sam radio i ljudi kojima se divim našli su se na meti, a s tom vrstom progona i javnog interesa nije lako živjeti. Vjerujte mi, znam o čemu govorim. Molim vas da prestane istraživati i nagađati tko je tko, jer to nije poanta serije", napisao je Richard Gadd.
Doduše nije nikakva tajna da se glavni lik komičara Donnyja Dunna, koji egzistenciju spašava konobareći za šankom edinburškog bara, temelji na njegovom iskustvu, te da Gadd u "Malenom irvasu" glumi fiktivnu verziju samog sebe. Život mu se pretvara u pakao nakon što počasti pićem sredovječnu Marthu, naizgled izgubljenu dušu, koja mu je idućih mjeseci sveukupno poslala više od četrdeset tisuća poruka na raznim digitalnim platformama i telefonskoj sekretarici.
U televizijskoj obradi vlastite autobiografske monodrame škotski komičar Richard Gadd priča o užasu mentalnih poremećaja, bolesti, trauma i duboke boli koju je proživio, ali i beskompromisno kopa po vlastitoj utrobi, preispitujući ulogu vlastitog narcizma i egoizma u pretrpljenom zlostavljanju.
Ako postoji neka pouka, ona glasi da je život toliko kompleksan da su mnoge stvari - neobjašnjive. Upravo to je govori i Gaddova biografija. Rođen je 11. svibnja 1989. u škotskom mjestašcu Wormitu u pokrajini Fife, poznatom golferskom raju s više od četrdeset igrališta, u funkcionalnoj obitelji s roditeljima koji su ga voljeli i podržavali. Njegov otac je radio u sveučilišnom laboratoriju, a majka radila različite poslove u lokalnoj školi.
Bili su podrška svom sinu kad se odlučio okušati u glumi i kad je 2012. upisao jednogodišnji tečaj u Dramskoj školi u Oxfordu. Tamo je osvijestio svoj komičarski talent i posvetio se nagrađivanim stand-up nastupima, koji su se bazirali na vlastitom iskustvu, likovima i situacijama s kojima se susretao u životu.
U predstavi "Majmun radi što majmun vidi" (Monkey See Monkey Do) opisao je traumatično iskustvo seksualnog zlostavljanja koje je pretrpio od znatno starijeg muškarca na početku svoje glumačke karijere, a njegova najpoznatija predstava "Maleni irvas" (Baby Reindeer) temelji se na dvogodišnjem iskustvu uhođenja od strane dvadeset godina starije žene.
Je li Richard Gadd magnet za nevolje i koliko su mu one potrebne da bi se osjetio živim, pitanja su na koja jednoznačni odgovori ne postoje. No, apsolutno je jasno da je Gadd trenutačno jedna od najvećih zvijezda u usponu, koja upravo za BBC piše scenarij novog serijala čiji je radni naziv "Lions" (Lavovi).
Privatno se Richard Gadd izjašnjava kao biseksualac, trenutačno nije u stalnoj vezi, a zaštitno je lice britanske udruge We Are Survivors (Mi smo preživjeli) koja pruža podršku muškim žrtvama seksualnog zlostavljanja. "Nisam terapeut, ali sudjelujem na sastancima članova udruge, jer znam koliko je važno traumu ne nositi duboko potisnutu u sebi, nego se s njom suočiti, jer artikulacija i verbalizacija označavaju početak procesa izlječenja", kaže Richard Gadd.