U velikom finalu HTV-ova showa Ples sa zvijezdama u subotu će se s glumicom Zrinkom Cvitešić i njezinim partnerom Nicolasom Quesnoitom nadmetati kolega Rene Bitorajac s partnericom i učiteljicom Mirjanom Žutić. Zagrebački glumac u prošloj je emisiji, na veliko iznenađenje, istisnuo pjevačicu Maju Šuput koja je s partnerom Ištvanom Vargom od žirija redovito dobivala vrlo visoke ocjene. No, presudili su glasovi TV gledatelja pokazavši koliko je 34-godišnji Rene, zvijezda serijala "Naša mala klinika" i "Bitange i princeze", popularan. Iz publike u studiju bodrila ga je i životna suputnica Ana Zorica, s kojom je 11. prosinca dobio sina Gabriela.
Kako ste se osjećali kad ste čuli da ulazite u finale? – Bili smo presretni što smo u tako jakoj konkurenciji došli do kraja. Sve smo odradili kako smo i zamislili, no nismo se opterećivali pobjedom.
Što mislite, zašto su za vas toliko glasovali? – Nadam se da su nas gledatelji podržali jer smo dobro plesali. Mislim da nismo imali klasične navijače već smo dobivali glasove kad smo plesali dobro, a kada nismo – dobivali smo ih manje. U svakom slučaju, od srca im zahvaljujem.
Je li i Anu iznenadio vaš uspjeh? – Ona je vjerovala u mene i prije svake emisije bi mi rekla da sam najbolji i da nema šanse da ispadnem. Vidite kako žena može biti objektivna! Krajičkom oka sam ipak primijetio da se iznenadila kad je voditelj pročitao moje ime.
Je li vas Ana zamolila da je podučite kojem plesu? – Ona je kod Hrvoja Kraševca, partnera Zdenke Kovačiček, pohađala satove salse. To je jedini ples koji u emisiji nisam plesao pa će i ona mene imati čemu naučiti.
Kako ste proslavili ulazak u finale? – Kratkim pićem s navijačima i brzim odlaskom u krevet jer sam već sutradan u sedam ujutro bio na snimanju novih epizoda "Bitangi i princeza".
Što vam je rekao prijatelj Luka Vidović koji vas je u svakoj emisiji bodrio iz publike u studiju? – Rekao mi je: "Jesam li ti rekao?"
Je li vas roditeljstvo promijenilo? – Postao sam nekako blaženiji. Jedva čekam vratiti se doma, no na žalost, ne znam gdje ću prije od posla. Puno mi vremena oduzima plesni trening i snimanje Plesa sa zvijezdama, cijeli prosinac imao sam probe za kazališnu predstavu "Bitange i princeze", a sada svaki dan snimam nove epizode istoimenog serijala koje će se uskoro početi emitirati na HTV-u.
U tim okolnostima, uspijevate li biti od pomoći vašoj Ani? – Trudim se koliko mogu: pomažem joj u kućanskim poslovima, ali ne toliko koliko bih htio. Gabriela sam samo nekoliko puta okupao. Uskoro će se, međutim, ova gužva smanjiti pa ću im se konačno više posvetiti.
Što znate raditi od kućanskih poslova? – Znam sve: prati suđe, usisavati, kuhati… Stručnjak sam za sve preparate za čišćenje. Kod mene ne postoji kreativni nered: on može biti samo u glavi.
Zašto ste prihvatili nastup u Plesu sa zvijezdama? – Ponuda mi se učinila izuzetno zanimljivom, tim više što sam mogao naučiti nešto novo, a kako se volim natjecati, i to je bio jedan od razloga. Jedini mi je cilj bio ne obrukati se, i u tome sam uspio. Kad sam mami rekao da ću se natjecati, uhvatila se za glavu. Mislila je da se šalim, ali je sada ponosna na mene, a tata tvrdi da su u meni proradili njegovi čagerski geni.
Koliko ste vi zadovoljni svojim plesačkim izletom? – Iznenadio sam se koliko sam brzo učio koreografiju, ali i koliko je profesionalni ples težak. Pogotovo jer sam kao muškarac morao voditi. Nama dečkima bilo je mnogo teže nego curama. Najdraži mi je bio temperamentni jive, a nisu mi legli standardni plesovi, poput valcera, jer sam morao nositi frak koji me sputava.
Koji vam je lik draži: Robi iz "Bitangi i princeza" ili doktor Kunić iz "Naše male klinike" ? – Robi mi je jedna od najdražih uloga, jer je najsličniji meni. Govori zagrebačkim slengom, i to rečenicama koje bih i ja izgovorio. Inače mi je najdraža uloga u karijeri ona vojnika Nine u filmu "Ničija zemlja" redatelja Danisa Tanovića, koji je 2002. osvojio Oscara.
Što najprije napravite kad ulovite malo slobodnog vremena? – Promijenim dan za noć, koja mi je draža od dana, a provodim je uglavnom doma: čitam, gledam televiziju i surfam internetom. Napravio sam i svoju internetsku stranicu www.renebitorajac.com pa oni koji nemaju pametnijeg posla mogu svratiti na nju i vidjeti što radim.
Znači da vam nije teško dežurati uz Gabriela kada ne spava? – Za sada uz njega dežuramo Ana i ja, no teško da ću ga do daljnjega moći sam čuvati jer ga ne mogu dojiti.
Tko je odabrao ime Gabriel? – Svidjelo se Ani i meni. Osim toga, ne znam nikog tko se tako zove, osim, naravno, argentinskih nogometaša Batistute i Heinza. Dobro, tu je i pisac Gabriel Garcia Marquez.
Očito ste ljubitelj nogometa? – Volim nogomet. Pratim Ligu prvaka i sve znam o domaćem nogometu… Bio sam u juniorskoj i seniorskoj ekipi TPK-a, a danas igram mali nogomet za ekipu Glumci koja je prošle sezone osvojila treće mjesto u Ligi poznatih, u konkurenciji 38 klubova.
Oduševljava li vas još neki sport? – Najveće mi je otkriće badminton. Igram ga već tri godine i član sam jednog zagrebačkog badminton-kluba.
Dakle, pravi sportski tip? – Slobodno vrijeme uvijek mi je povezano uz sport. Obožavam skijanje, a probao sam i jahanje, skijanje na vodi, rolanje… Draže mi je biti na svježem zraku nego u zadimljenom kafiću.
Uživate li uvijek u vožnji motorima? – Da, a trenutno ih imam dva: skuter za grad i yamahu wild star 1600 s kojom se vozim izvan grada, i to uglavnom ljeti.
Da niste glumac, što biste bili? – To sam se i sam tisuću puta upitao. Da mogu birati, istisnuo bih Ronaldinha na klupu u Barceloni.
Zaustavljaju li vas obožavatelji? – Više u drugim mjestima nego u Zagrebu gdje me ljudi mogu svakodnevno sresti na ulici. Naviknuo sam da mi se ponekad i obrate. Naravno, nije mi baš milo čuti neugodna dobacivanja, jer ni ja to ne radim. Eto, neki dan sam spazio Tarika Filipovića i nisam mu ništa dobacio.
Što ste si u 2007. poželjeli? – U prvom redu zdravlje, obitelji i sebi, i da mi i ova godina bude toliko uspješna kao i prošla.
Ines Stipetić
