Da se Let 3 s "Mamom ŠČ!" nije prijavio na Doru, pobjedu je trebao odnijeti Detour s "Master Blaster". Premda glazbeno različite kao noć i dan, "Mama ŠČ!" i "Master Blaster" donijeli su sličnu "viziju" za Euroviziju. Let 3 su se pozabavili "malim psihopatom koji voli ići u rat", a Detour smakom svijeta koji bi mogao nastupiti ako netko stisne "master blaster" gumb. O "Mami ŠČ!" se već dovoljno toga ispisalo i još će kad Let 3 nastupi u Liverpoolu, a i ovo je recenzija novog albuma Detoura, "Master Blaster", na kojem Nenad Borgudan, ne samo u naslovnoj pjesmi, umješno i uspješno "podvaljuje" crne misli i teže teme u formi pitkih i plesnih pop-pjesama koje je teško izbaciti iz uha. Nešto slično radio je i Matt Johnson sa sastavom The The, no povijest popularne glazbe nas uči da nisu previše brojni autori koji žele slušatelja nagnati da se zamisli nad životom i svijetom dok sluša pop-pjesmu. Nema baš tako mnogo onih koji u pop-pjesmu "pakiraju" mogući armagedon ili budućnost pristiglu u bitno ružnijoj formi od one koju smo zamišljali dok smo bili mladi.
"Nekad je bilo bolje" u kojoj Borgudan piše "ostali smo samo mi, na ledini k‘o jeleni, bez izgleda, treba bježat‘ odavde" možda je i pjesma o iseljavanju iz Hrvatske. Nota bene, uvodna "Slavlje" sugerira kako nas čeka dobar tulum na kojem će "svi plesati", no to ipak "nije naše slavlje" i to nije "naša kuća" da bi odjavna "Poslije slavlja" pojasnila kako je i tom lažnom slavlju došao kraj jer i "ova greška će koštati". Račun na kraju uvijek netko mora platiti, a to je izgleda Borgudanova i moja generacija. Netko će morati počistiti i nered, ali to više nećemo biti mi jer smo prestari i preumorni. Nas više ne čeka ni karavan iz istoimene, perfektne "pjesme ceste" jer je otišao na jug i to bez nas. OK, "Karavan" je ljubavna pjesma, ali opet u Borgudanovom ključu u kojem čak i ljubavne pjesme nisu nabijene romantikom nego razočaranjem. Netko drugi bi s mišlju na Lastovo ispisao bitno drugačiju, lakšu i bezbrižniju pjesmicu, no Borgudan je "CSI Lastovo" osmislio kao gorku skladbu o jalovom pokušaju spašavanja ljubavne veze "u ime lažnog mira", a u kojoj se pojavljuje "crna pučina" i "tijelo na žalu". Hm, da nije "loš godišnji" završio ubojstvom? K vragu, čak i "Hawaii" s havajskom gitarom započinje stihom "duga, teška, mračna noć". Bit će da je Borgudan, da se malo poigram njegovim prezimenom, mrgudan koliko i Ripper i još smrknutiji od Cokija koji je također znao u pop-pjesmama Jinxa podvaljivati teme o propasti Zapada, boljoj prošlosti, lošoj budućnosti i "prevari za kraj" umjesto ulaska u raj te depresivan poput Beluhana iz Mayalesa koji, ma koliko drag, baš i nije zagrebački veseljak. Sjajno je što imamo takve pop-autore, ali i žalosno što ih ne cijenimo više i ne čujemo češće na radiju.
Uz to, Borgudan je nevjerojatan talent za pop-melodije koje, uz kapacitirani sastav, donosi u lepršavim, ali uvijek ukusnim aranžmanima i svirci u kojoj se bešavno stapaju razni instrumenti, bilo kad koketira s new waveom, bilo kad se poigrava country motivima. Kako Detour više nema koncept lead ženskog vokala u novoj postavi imamo dvije vokalistice Lauru John i Ivanu Giove Radan koja je i izvela pjesmu Master Blaster. Relativno česte promjene pjevačica i instrumentalista u proteklih petnaestak godina sugeriraju da Borgudan nije lak čovjek za suradnju, no dok bend funkcionira kako je funkcionirao na albumima "A što ak ja…", "Detouru 10", "TourDetouru" i sada na "Master Blasteru", kritičar ima malo što za prigovoriti. "Master Blaster" ima moguća tri-četiri hita, a jako dobro funkcionira i kao cjelina od deset skladbi s vješto postignutim balansom između eskapizma i rezignacije, osobnih i općih tema, euforije i depresije, nadanja i razočaranja, "(ludog) slavlja" i "greške koja će (nas) koštati".
DETOUR
Mastre Blaster
Aquarius
žanr: pop
ocjena: 4