Kažu da nitko ne može uvrijediti ženu koliko druga žena. I sama sam se više puta u to uvjerila. Neki dan bila sam svjedokom bijesa jedne Lidije koja je drvlje i kamenje sasula na jednu ženu, kuharicu, kako ju je ona nazvala, koja joj je otela muža. I to ne svojom ljepotom, šarmom, ponašanjem, kako je tvrdila, nego nečim što nije vrijedno spomena. Toliko se okomila na nju kao da je ona jedini krivac raspada njezina braka.
U početku uopće nisam shvaćala da je kuharica za nju nešto drugo nego sam ja mislila da jest, ali kako je ona priču epski nastavljala, počela sam uviđati o kome i čemu govori. – Zamislite, ta ga je privukla svojim “splačinama”. Ne znam kako će uopće s tom kuharicom u društvo. Kako se neće sramiti žene koja nije dostojna ni njega ni svih onih s kojima će se morati sretati? Kako ijednog muškarca može privući žena poput nje? Ta nema pojma ni o čemu onom što bi žena, dama, morala znati. Neću ni sebe stavljati na pijedestal, ali zar se ta može uopće usporediti sa mnom kad je u pitanju društveni status…
Kako se njezina priča produbljivala, shvaćala sam da tu kuharicu zapravo poznam. Bila je to jedna od onih, rekla bih normalnih žena, obrazovanih i na svoj način privlačnih, koja je radila, družila se, i iznad svega voljela kuhati. Za nju su govorili da u tome uživa, da je prava umjetnica. Ni od čega napravila bi gozbu. One koji prate što se i inače zbiva danas u muško-ženskim odnosima neće ovako nešto iznenaditi. Društvo koje se oko nje okupljalo nije bilo snobovsko, nije gubilo vrijeme u ispraznim diskusijama “koje mijenjaju svijet”, i njihova su ih druženja ispunjavala svakog na svoj način. Ljude je privlačila ne ispraznim pričama, odlascima u tko zna koje i kakve sve ne skupe restorane, pokazivanjem haljina koje uvijek i nisu bile znalački odabrane, nego ih je okupljala u svom domu. Svatko se ondje osjećao kao kod sebe, jer je svatko nalazio ono što doma nije. To može strahovito privlačiti, tu se može, malopomalo, roditi čak i ono što u početku ne želimo. Vjerojatno se to desilo i Lidijinom mužu. Zasićen izlascima i odlascima u tko zna kakve sve ne skupe restorane, naišao je na dom u kojem se cijenilo ono što nije bio slučaj kod njega – hrana pripravljena s ljubavlju.
Mislim da je to rekao Bernard Shaw, da nema veće ljubavi od hrane. Sjetila sam se i uzrečice koju sam toliko puta znala čuti kao izraz ljubavi kad bi netko nekom rekao – volim te toliko da bih te mogao pojesti. Ali i ono što je postala uzrečica svih naroda – da ljubav ide kroz želudac. Odakle je došla ova zadnja izjava, ne znam, ali postoji i njezino “dopunjeno izdanje” – da je put do muškog srca najbrži kroz njegovo grlo. Prevedeno to bi značilo kako naši Dalmatinci vele – muškarcu je važno, pored ostaloga – iće i piće. Sjetila sam se i jedne ankete koju su proveli Talijani, a u kojoj je jedno od pitanja bilo koju osobinu mora imati žena da bi brak ili veza bili što postojaniji. Ne baš na najnižem mjestu našlo se i umijeće kuhanja. Čak je nemali broj bio i onih koji su odgovorili da bi to mogao biti, jasno pokraj ostalih negativnosti, i ozbiljan razlog za rastavu. No pokazalo se još nešto što se nije uvijek smatralo uobičajenim. Znalo se da su muškarci vrsni profesionalni kuhari, ali ti bi obično kod kuće bili pošteđeni tih aktivnosti jer bi bili paženi i maženi od žena. Sad, međutim, pametne žene muževima rado ustupaju i doma štednjak, jer sve to poslije mogu pretvoriti u nešto – predivno. Sve to tada može dobiti i neku drugu dimenziju. I u kuhinji mogu počinjati najseksi scene, kako je opisala u anketi jedna žena.
“Kad sam vidjela muža kako mikserom miješa šećer, maslac, jaja i čokoladu, a potom oblizuje prst probajući što je nastalo od te smjese, nisam više mogla odoljeti. Prekinula sam miksanje tijesta i završila s njim u krevetu. Ne pamtim da sam ikad toliko uživala koliko taj put. Preporučujem svima da iskuse ljubav zajedničkim pripravljanjem hrane. To je jedan od pravih puteva da budu povezani općenito, ali i u krevetu – sto posto. Ne želim umanjivati ostale važne detalje u ljubavnim vezama, no da je hrana doista začin ljubavi – jest. Probajte i osjetite kako je to kad ljubav ima svoj okus i to ne jedan, već tisuće njih. Ljudskoj mašti nema granica. Ono što se može roditi u glavi čovjeka, ne može ni u čijoj. A seks je područje staro koliko i čovječanstvo, ali još je neistraženo do kraja. I dobro je da je tako. Jedan od puteva kojim se još vrluda i istražuje jest i pitanje prehrane i seksa. Čak toliko da je u Ženevi ne tako davno bilo organizirano i savjetovanje s tom temom. Glavno pitanje bilo je koliko hrana utječe na seksualnu želju, a još više na mušku potenciju. Pozvalo se u pomoć i knjige starodavne i ondje se našlo ono što su naši preci znali i koristili, a mi smo podcjenjujući odbacili.
Istina, suvremena znanost pomogla je mehanički “muškim jadnicima”, ali to nije bilo ono čime bi oni do kraja bili zadovoljni. Muškarci bi htjeli biti muškarčine a da ne uzimaju kakvu pomoć sa strane, a žene su željele seks s onima koji su ih u stanju zadovoljiti na prirodni način. Najčešće je bila spominjana riječ afrodizijak. Tek su neki znali da mu je ime dano prema božici ljubavi Afroditi koja je imala potentne ljubavnike. Ali i ona se trudila da to budu. Uzgajala je čak i vrapce i njihov mozak im davala kao hranu jer je to bila garancija da će dobiti ono što je najviše i željela i voljela. Teško da bi to danas prošlo, da bi itko zbog želje za ljubavlju pio prah od sušenih pijavica, kišnih glista, škorpiona ili zmija, ali, Bože moj, zato ima vrsnih kuharica koje će znati ni od čega napraviti čudo. Ženevski skup upozorio je na nešto normalno, nešto što svatko može činiti da bi održao kondiciju – naročito onu seksualnu. Hrana sigurno može poticati ljubavnu želju i muškarcima pomoći da se “ne osramote”, ali sve je to, i to treba reći – individualno. Hrani treba posvećivati pažnju, o njoj ovisi naše zdravlje, ali ni tu ne treba pretjerivati. Vraćati se prirodi, tražiti najbolje u njoj nije ništa novo, ali je bilo pomalo zanemarivano. O svemu ovome pišem i razmišljam samo iz jednoga jedinog razloga – da žene upozorim da trebaju paziti na izgled, da uvijek budu dopadljive, da zavode, ali i da ih podsjetim da se zavoditi može i dobrom pripremljenim ručkom ili večerom.