Koji je najunosniji ugovor na koji ste se potpisali? Jeste li se dugo dvoumili? – Ugovor s Đavlom, naravno. A dvoumim se i danas. Uostalom, jednoumlje je – srećom – daleko iza nas.
A što ne biste ni u ludilu potpisali? – Pristupnicu za NATO.
Koja je knjiga iz djetinjstva ostavila na vas najdublji trag? – Krležina enciklopedija u šest svezaka i Collodijev “Pinocchio”. Prva jer je stvarni život ljepši i čarobniji od svake bajke, a druga jer je bajka istinitija od svake enciklopedije.
Jeste li “Pinocchija” čitali i 15-godišnjoj kćeri Dori dok je bila mala? – Ne. U dobi kad sam ja čitao “Pinocchija”, ona je čitala Patriciju Cornwell na engleskom. Ipak je ona, za razliku od mene, žensko.
A koje je vaše knjige dosad pročitala? Je li ih komentirala? – Nju, nasreću, ne zanima o čemu ja pišem. Ona radije čita Umberta Eca.
Kad čujete negativnu kritiku na vlastiti račun, kako reagirate? – Odavno sam shvatio da su i kritičari dio našeg hranidbenog lanca. To vam je kao s mravima. Kad bismo istrijebili kritičare, svijet bi propao.
U čemu ste najuporniji? – U nerviranju Hrvata.
S kojom biste poznatom osobom najradije popili kavu na novoj splitskoj Rivi? – Ja kave pijem s nepoznatim ljudima. I nikad na novoj Rivi.
Kad ste se posljednji put zaljubili? – Zaljubljujem se svaki dan ponovno. U tom smislu, još se nisam posljednji put zaljubio.
Osim psića Corta, što ste još ponijeli sa sobom u Beograd, u kojem živite od prošle jeseni? – Nekoliko knjiga, CD-a, desetak boca vina u koferu i Hrvatsku u srcu.
U kojim situacijama kažete – Nima grada do Splita? – Kad zapnem u prometu na Gazeli, Cigančići mi za deset dinara peru vjetrobransko staklo, a ja kroz njega gledam prljavu Savu i na njoj splav koji se nekad davno zvao “Split”. Pa pustim pjesmu Miše Kovača.
Koja vam je omiljena poštapalica? – Ima ih više, ali nijedna ne zadovoljava jezične standarde i stroge kriterije obiteljskih i ženskih revija.
Koju ste najveću glupost dosad učinili – i to priznali? – Najveća glupost bila je, naravno, selidba s Bačvica u Beograd. Kao i zbog svake gluposti koju sam u životu napravio, ni zbog ove se nisam pokajao.
A koju ste duhovitost izvalili? – Nisam ja nešto brz na vicevima. U Beogradu su mi se hvalili kako je, eto, u Srbiji predsjednik parlamenta Hrvat, na što sam odgovorio da to ništa ne znači, jer je i u nas predsjednik parlamenta Hrvat. Eto, to je ta bijedna duhovitost.
Kada, pak, gurate glavu u pijesak? – Na piciginu, kad mi Karna baci balun u dugi for.
U kojim situacijama prešućujete istinu? – Kad me pitaju u kojim situacijama prešućujem istinu.
Kad vam je prije tri godine dijagnosticiran zloćudni tumor testisa, svoje ste prijatelje obavijestili e-mailom. Zašto baš na taj način? – Kad mi je doktor Grgić rekao da je pola izlječenja u mojoj glavi, kad sam se pogledao u ogledalo i shvatio da u toj glavi nema ništa osim zloćudnog humora.
Kako su reagirali? – Prijatelji iz konobe kod Vinka Hvaranina donijeli su mi na dar kinder-jaje, cancer-surprise.
Jeste li bespogovorno vjerovali liječnicima? Ili ste se obratili i alternativcima? – Ne, zapravo su se alternativci obratili meni. Homeopati, astrolozi, kontemplativci, bioenergetičari, pranoterapeuti, majstori reikija, yantre, tianshija… Dok nisam dobio rak, nisam imao pojma koliko, zapravo, postoji lijekova za tu bolest.
Jeste li bili poslušan i strpljiv pacijent? – Ne. Nas trojica s onkologije na zagrebačkom Rebru nosili smo stalke s citostaticima u WC i ondje pušili kao školarci. Jedan je stražario da ne naiđe nastavnica kemoterapije, a nas dvojica bismo dimili kroz prozor.
Kad ste osjetili najveći strah? – Dva puta. Kad mi je u Vukovaru pijani četnik prijetio da će mi nožem odsjeći jaja, i kad sam kod doktora Grgića petnaest godina kasnije požalio što nije.
Tko ili što vas može izbaciti iz takta? – Nacionalisti, šoveni, homofobi, ksenofobi i idioti koji naljepnice s cijenom na boce vina lijepe preko etikete.
Kojoj se povijesnoj osobi divite? Zašto? – Isusu Kristu, zato što je to jedini čovjek kojemu se licemjerje i gramzivost institucionalne crkve gade više nego meni.
Imate li poroka? – Da parafraziram Caniggiu: ako je vino alkohol, onda sam ja alkoholičar.
Što smatrate svojom najvećom vrlinom? – Ima ih nekoliko, ali nijedna nije moja.
Što nikad ne biste mogli oprostiti? – Ratni zločin i Kaltzov faul na Pudaru u prvoj utakmicu HSV-a i Hajduka, u četvrtfinalu Kupa prvaka 1980.
Koje vam je omiljeno jelo? Tko ga najbolje pripravlja? – Srdele na gradele. Najbolje ih pripravlja svatko tko ima friške srdele od stađuna i lozje za žeravu.
Najneobičnije mjesto u kojemu ste dosad bili? – Split.
Jagoda Zamoda