U Zagrebu je u osamdesetoj godini života nakon kratke i teške bolesti umro Krsto Papić , jedan od najvećih redatelja i scenarista jugoslavenske i hrvatske kinematografije.
Rođen u crnogorskom Vučedolu, Papić je u Zagrebu diplomirao na Filozofskom fakultetu te se u drugoj polovici pedesetih na filmu javlja kao asistent režije Fedora Hanžekovića, Mate Relje, Veljka Bulajića i drugih. Debitirao je epizodom “Čekati” u omnibusu “Ključ” 1965. godine, a prvi samostalni dugometražni igrani film mu je “Iluzija” iz 1967. Krstu Papića ponajviše će se pamtiti po “Lisicama”, filmu o političkim, socijalnim i obiteljskim traumama, ali prije svega alegoriji razdoblja Informbiroa smještenoj u surovi prostor Dalmatinske zagore, dokumentarnom filmu “Mala seoska priredba” i velikom hitu “Život sa stricem”.
Uspjeh su postigli i filmovi “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” te komedija “Kad mrtvi zapjevaju”, a zanimljivi su i Papićevi izleti u žanr fantastike “Izbavitelj” i “Infekcija”. Zaokupljenost političkim previranjima ovih prostora i njihovim očitovanjima na individualnim sudbinama vidljiva je i u “Priči iz Hrvatske”.
Papić je snimio i niz dokumentarnih filmova po metodi cinéma vérité – “Halo München”, “Kad te moja čakija ubode”, “Čvor”, “Nek se čuje i naš glas” te “Specijalni vlakovi”. Papićevi filmovi, od kojih je posljednji “Cvjetni trg”, igrali su na festivalima u Cannesu, Berlinu i Montrealu, a redatelj je za života nagrađen i trima Zlatnim arenama u Puli.
Iza Krste Papića ožalošćeni su ostali supruga Jadranka te blizanke Tara i Ela.
