Andrea Andrassy kao klinka htjela je biti policajka, glumica, kirurginja i pravnica, a onda je, na kraju, upisala ekonomiju. Kako to?
- Jednostavno: od policije sam odustala prije desete godine, glumu nisam upisala jer me bilo strah da neću proći na prijemnom pa nisam ni pokušala, kirurg nisam jer bi to bilo loše za narod, a pravo nisam upisala jer sam u srednjoj školi primijetila da baš nisam tip koji voli sjediti uz knjigu. Na kraju sam odlučila da ću postati revizor, upisala Ekonomiju i tamo završila smjer Financije, što nema veze s onim što danas radim. U struci sam radila prije nego što sam završila faks jer sam sa 16 godina tijekom ljeta dobila priliku raditi u banci. To su bili jednostavni poslovi: fotokopiranje, unošenje podataka u urudžbene knjige i sortiranje opomena za kredite…
Obožavala sam dolaziti na posao jer sam se osjećala jako korisno zbog činjenice da školske praznike provodim u radnom odnosu. Dugo sam mislila da mi znanje s faksa ništa neće značiti, pogotovo ne u poslu kojim se danas bavim, ali već mi je neko vrijeme jasno da mi ipak pomaže. Vodim svoju tvrtku, pa nije loše što imam tragove znanja o financijama - kaže Andrea koja je kao mala bila zaljubljena u svojega sadašnjeg kolegu, predsjednika žirija Zvijezda Tončija Huljića. Čime ju je privukao?
- Joooj, Tonči... Doma sam imala ploču grupe Magazin, a Tonči je bio prvi muškarac kojeg sam svakodnevno viđala, a da nije bio moj tata. Mislim da me time privukao, a imao je i taj neki smiješni pogled. Ima ga i danas. Tončija obožavam i dalje jer ima zdrav, crni humor koji mi jako paše. Kako je reagirao kad je saznao za moju mladenačku “ljubav”? Zna to Tonči već odavno, em sam to spomenula u knjizi, em sam mu to odmah rekla kad sam ga prvi put upoznala. Smijao se, a smijala sam se i ja, naravno. Svi se manje-više smiju kad to čuju, ali jednu stvar moram spomenuti… Vrlo mnogo žena na to reagira s: “I ja sam bila zaljubljena u njega!” - tvrdi Andrea koja na zidovima svoje sobe ipak nije imala Huljićeve postere.
Izvanzemaljski glas
- Kad sam došla u fazu lijepljenja postera po sobi, već sam bila zaljubljena u Borisa Novkovića i Nicka Cartera - govori plavokosa Zagrepčanka koja u žiriju RTL-ova showa istupa kao “glas naroda”.
- Da, moja je uloga jednostavna - za razliku od stručnjaka, dakle Jacquesa, Nine, Graše i Tončija, ja sam tu da slušam i razmišljam sviđa li mi se nešto ili ne, ali na jednoj puno jednostavnijoj razini. Onako neopterećeno, zdravoseljački. Svatko od nas slušajući nekog izvođača kreira mišljenje o njemu, koje se ne mora nužno podudarati s mišljenjem stručnjaka. Ja sam tu da kažem što osjećam dok čujem nekoga kako pjeva, bez razmišljanja o tehničkim stvarima. I naravno, ne mogu biti ničiji mentor, to bi ipak bilo previše - kaže Andrea koju pitamo koje karakteristike mora imati natjecatelj kojem će ona pritisnuti zeleni gumb.
- Za mene tu nema pravila, osim da me mora dirnuti. Kad bih zamišljala idealnog kandidata, to bi bio netko tko super pjeva, odlično pleše i vizualno je upečatljiv. Naravno, ne mora imati sve tri karakteristike, ali to bi bila idealna zvijezda RTL-a. Ono što definitivno planiram prakticirati kao glas naroda jest izlaženje iz vlastite zone komfora. Primjerice, nisam baš veliki fan narodne glazbe, ali ako netko dođe, otpjeva nešto narodno i publika poludi, slušat ću publiku, a ne osobni ukus jer je narod ipak malo širi pojam od onoga “što Andrea voli” - ističe 33-godišnjakinja i otkriva nam svoj glazbeni ukus:
- Imali smo doma ploču Magazina, ali to nije glazba na kojoj sam odrasla. Moj tata je studirao u Parizu pa je imao puno francuskih ploča, mama je godinama pjevala u zboru, pa smo od malih nogu bili izloženi djelima kao što su “Carmina Burana” (već kao klinci su naučili riječi pjesme “O, Fortuna”), a meni i bratu je prva glazbena ljubav bio Michael Jackson. On je bio glavna osoba u autu na putu do mora. Danas stvarno volim svakakvu glazbu, ovisno o raspoloženju. Bend koji trenutačno najčešće slušam je Years & Years, naravno, pripremam se i za koncert Jasona Derula, a kad radim, u slušalicama najviše volim imati Tool. Jedino što ne slušam su narodnjaci, barem ne namjerno - otkriva Andrea i dodaje da bi kao natjecateljica u showu za mentora odabrala Petra Grašu.
- On je oličenje smirenosti. Tonči bi mi bio težak jer bi me gurao u smjeru neke svoje vizije (a i ja bih njemu bila teška jer ga ne bih slušala), Jacques bi mi pokušavao usavršiti tehniku, što ne bi imalo smisla u mojem slučaju, a s Ninom ne bih ništa radila jer bismo samo sjedile na kavi i razgovarale, kao što to ionako radimo. Grašu bih uzela da mi mentorira život, jer se brzo naljutim zbog sitnica, a on je uvijek čisti zen - objašnjava Andrea koja smatra da natjecatelji od svakog člana žirija mogu puno toga naučiti.
- Jacques je nevjerojatno talentiran pjevač s vanzemaljskim glasovnim sposobnostima, Nina je savršen primjer pjevačice koja se istovremeno uspijeva potpuno ogoliti pred publikom, a i dalje biti snažna žena, Grašo je blagoslovljen da od nekoliko jednostavnih rečenica stvara pjesme koje mirišu na ljubav i prve svadbene plesove, a Tonči… Tonči čuje budućnost i kreira glazbene jednadžbe koje nikome nikad ne bi pale na pamet, a čiji je rezultat uvijek hit. U žiriju sjede čarobnjaci, a loša im strana jedino mogu biti ja - govori članica žirija koja jedina u showu nema mentorsku ulogu. Što će ona raditi kako emisija bude odmicala?
- Uživati, naravno. Narod najviše uživa kad ne mora raditi ništa, a glas naroda također - kaže Andrea koja se u stankama snimanja najviše druži s Ninom Badrić.
Kad će knjiga
- S njom imam najviše zajedničkih tema. Već me naučila puno stvari o životu i dala mi nekoliko zanimljivih perspektiva koje mi samoj nikad ne bi pale na pamet. Jako sam sretna jer imam priliku piti kavu s takvim divnim, uspješnim ljudima koji su i dalje sasvim normalni i dragi - govori komičarka i spisateljica koja je na glasu i kao dobra kuharica. Je li dosad imala prilike izmijeniti pokoji recept s Grašom?
- Dao mi je jedan izvrstan recept za jetrica na saft, što planiram isprobati prvom prilikom - otkriva Andrea koja se nada da joj kolege u žiriju neće zamjeriti njezinu iskrenost i neposredne komentare u emisiji.
- Jacques se obožava šaliti, pogotovo na svoj račun, Nina voli neposredne komentare, Tonči je puno iskreniji i neposredniji od mene, a Grašo je mali gumeni bombon od osobe koja ništa ne shvaća previše ozbiljno - opisuje Andrea, a mi je pitamo koliko se na sceni razlikuje od Andreje privatno?
- Na sceni sam našminkana i obučena u odjeću koja može u javnost… Privatno sam najčešće nenašminkana i u pidžami jer radim od doma, pa nema potrebe da izgledam civilizirano. Što se ponašanja tiče, tu sam negdje, s tim da na televiziji ipak ponekad pripazim što ću reći. Ali i to često zaboravim - govori plavuša kojoj su dobra hrana, putovanja i pisanje velike strasti. Kad možemo očekivati njezinu sljedeću knjigu i slaže li se s poslovicom da ljubav ide kroz želudac?
- Knjiga bi trebala izići sljedeće godine. Doduše, to govorim već tri godine, ali nikako da uhvatim vremena i napišem je. Jedan je od razloga i to što često putujem, taman za vikend idem u London. Ne znam mogu li se jela koja radim nazvati specijalitetima jer su poprilično obična, ali najviše volim raditi lazanje i grah. Znam da nije “fensi”, ali uživam ih raditi i jesti. A ide li ljubav kroz želudac? Ne znam. Mislim da dobra hrana ne može popraviti lošu ljubav, a dobra ljubav može popraviti lošu hranu - smatra Andrea Andrassy.