Znanost mora biti u funkciji života. Bilo za njegovo produljenje ili za ljepše življenje. U nju se ulaže, ali ona i daje. Pitanje je samo, koliko je tko spreman prihvatiti sve novosti koje nam ona “isporučuje”.
Zadnje desetljeće, a možda i koju godinu prije, sve se više piše i govori o – algama. Poznavatelji tih organizama (od jednostaničnih do višestaničnih) bez korijena, lišća ili cvjetova, sve više privlače pozornost čak i laika. Znanost kaže da ih je u prirodi oko 25.000 vrsta, većinom su morske, ali ima i slatkovodnih.
Nije su čuditi što su postale zanimljive kad zauzimaju 80% biomase planeta Zemlje, a oni koji su se bavili njihovim značenjem za čovjeka, kažu da je njihovo djelovanje na organizam bezgranično.
Neki idu tako daleko da ih nazivaju i – hranom budućnosti. No, one postaju sve važnije i u sadašnjim načinima prehrane.
Japan, Kina, Koreja, a sve više i Island, najveći su potrošači algi. Kažu da je to zato što je njihova hranjiva vrijednost izuzetna, posebno jer su bogate vitaminom C, mineralima, tiaminom, bjalenčevinama i vlaknima, a sadrže zanemariv postotak masnoće.
No, možda bi sve ostalo i na tome da ih se ne koristi i u medicini, kozmetici, a bogme i ondje gdje su muškarci najosjetljiviji – i za podizanje potencije.
A za sve što bi moglo pomoći “muškoj moći”, niti se pita za cijenu niti se zanemaruje. I žene su tu posebno zainteresirane, čak i onda kad to opovrgavaju!
Ti, kako ih nazivaju i “čistači organizma”, čiste sve i čovjeka vraćaju prirodi na – najprirodniji način.
Tradicionalna medicina ih odavno upotrebljava za smanjenje opeklina, kažu da se njima uspješno bori protiv tumora, ne u liječenju nego u sprječavanju nastanka bolesti, a odlično se njima, navodno, regulira probava, i smanjuje kolesterol. I premda su suvremenom čovjeku tek nedavno postale važne, kažu da su se njime koristili još Azteci, Kelti pa prastanovnici Afrike.
Simptomatično je da se one ne propagiraju kao lijek, ali zbog obilja hranjivih tvari u prirodnom obliku djeluju ozdravljujuće.
Možda najbolji dokaz toj tvrdnji jest i to što se njima hrane i astronauti jer povećavaju imunitet i jačaju sposobnost koordinacije. Ne znam je li to točno, ali navodno su ih koristili i Rusi pri ublažavanju boli onih ozračenih u Černobilu.
No, ja nisam stručnjakinja za nutricionistiku pa neću više o algama u prehrani, osim što bih ponovila ono što je rekla jedna poznata njujorška liječnica – da se ipak ne smije pretjerivati s hranom od algi. Naime, alga, osobito sušena, u sebi ima osam puta više joda od jodirane soli, tako da velika količina alge ili tableta baziranih na algama, mogu prouzročiti hipertiroiditis. Ono što sam znala gdje se rabe alge, bila je kozmetika. Nema poznatijeg salona gdje se ne koriste maske od algi i njihovih esencijalnih ulja jer se njima ublažava stres, tijelo se oslobađa od štetnih tvari, a i kožu čine ljepšom.
Maske i oblozi od algi osobito su korisne zimi jer vraćaju koži hranjive sastojke koje je koža izgubila od ljeta. Alga prodire kroz vanjski sloj kože, aktivira stanični metabolizam i hrani kožu, a neke kreme od algi vraćaju joj mekoću i čine je glatkom.
To “povrće iz mora” nije korisno samo tijelu nego i kosi. Danas se alga koristi i u tretmanu za kosu, bilo kao sirova ili u preparatima, jer nakon tretmana algom kosa dobije vrlo lijep sjaj, a dok je nanosite na kosu, ona omekšava i kožu vaših ruku.
Poznati plastični kirurg iz Bostona savjetuje svojim pacijentima da prije operacije operu lice losionom od algi jer uz njezine prirodne sastojke nikad nema alergijskih reakcija, a sadrži proteine koji su učinkoviti ovlaživač kože. Nakon operacije lice manje otječe i rane od operacije brže zarastaju.
U svijetu se alge prodaju na tezgama gdje se inače prodaje povrće. U Japanu su poznate stoljećima, a pripremaju se na različite načine i jedu gotovo svakodnevno.
Kad sam imala reviju u Tokiju, bila sam pozvana kod gradonačelnika na ručak. Uz sirovu ribu posluženo je i nekoliko vrsta povrća, a naš ambasador mi je došapnuo da moram probati i to jer su tu i alge. Šteta što nisu bile servirane same.
Pošto alge imaju potpuno prirodne supstancije i bogate su svim elementima koji su potrebni da ljudska koža bude zdrava, one se mogu koristi na razne načine. Ako sirovu algu stavite u toplu vodu i ondje je držite tek petnaestak minuta, bit će to relaksirajuća kupka, jer tijelo u takvoj kupki uzima sve hranjive sastojke alge koja uz to ima i smirujuće djelovanje.
Posebno poglavlje u zanimanju za algu je najnovije otkriće da je ona veoma korisna za potenciju. Znanstvenici koji su tome posvetili posebnu pozornost, a na toj tezi radi se već nekoliko godina, i sad je to navodno otkriće stoljeća, objavili su tu vijest u svim svjetskim tiskovinama. Tvrdi se da će to pomoći mnogim muškarcima koji imaju neprilike s potencijom. Navodno se radi na izradi posebnih krema na bazi algi. No, čuju se svakakvi savjeti. Pa i oni – najpraktičniji. Kažu da je najbolje morsku algu utrljati u kožu penisa. Taj dio tijela dobije sve vrijednosti, minerale, vitamine i razne oligo-elemente koji pomažu da on opet počne normalno funkcionirati. Ne znam je li to baš tako, ali, kad su u nevolji, muškarci su u stanju svašta činiti da bi opet bili ono što cijeli život žele – biti muškarčine.
Možda to i može pomoći onima ispod šezdesetih, ali oni kojima moć opada, neka ne očekuju čuda. Što, dabome, ne znači da im predlažem da se predaju. To nikako! Jer potrebno je štošta učiniti da bi se vratila muškost, a ne samo trljati određena mjesta algama, pa čak i kad bi njihovo djelovanje bilo efikasno. To me podsjeća na upotrebu kopriva koja je bila jedno vrijeme “hit” u pomoći – nemoćnima.
Kad je impotencija u pitanju, treba se njome ozbiljnije pozabaviti. Ona traži složen tretman o kojem sam ne jednom i sama govorila. Svakako je važno ne prekidati seksualnu aktivnost koliko je to moguće dulje. Jer kad ona zamre, nema tih algi, kopriva ili hormona koji je mogu vratiti. Što ne znači da alge treba izbaciti iz jelovnika, prestati mazati tijelo njihovim uljem, kupati se u njezinoj otopini.
Sve treba činiti da se potencija što dulje održi jer kažu da ona muškarcima znači život. Nasmijala sam se jednoj još dobrodržećoj ženi, kojoj je očito nedostajalo u braku seksa, a nije ga imala hrabosti tražiti izvan braka. Kad je čula o čemu pišem, rekla mi je: – Kad bih znala kako doći do algi, onih pravih, uputila bih se i do oceana.