Premda je tijekom 30-godišnje karijere svirao s najvećima – bio je gitarist u Prljavom kazalištu i Parnom valjku, a posljednje dvije godine pratio je na turnejama Zlatana Stipišića Gibonnija – Marijanu Brkiću Brku, 47-godišnjem zagrebačkom glazbeniku, tek će se dogoditi koncert života. On će, naime, 27. svibnja u zagrebačkom Domu sportova održati veliki koncert pod nazivom “Bolji svijet” u sklopu humanitarne akcije Ovisni o nama, s kojeg je sav prihod namijenio Terapijskoj zajednici za rehabilitaciju i liječenje ovisnika o opojnim drogama u selu Orleu blizu Velike Gorice.
– Droga je velika bolest društva, i zato sam odlučio pomoći mladim ljudima koji su postali robovi te pošasti. Veseli me ne samo što će koncert biti humanitaran, već i što će se na njemu okupiti moji dragi prijatelji koji su mi gostovali na prvom solo albumu “Bolji svijet”: Tony Cetinski, Oliver Dragojević, Aki Rahimovski, Jelena Radan, Dado Topić, Mario Huljev, Nikola Marjanović, Massimo Savić i Gibonni. A posebni gosti i pojačanje na koncertu bit će Mladen Bodalec, Jasenko Houra, Husein Hasanefendić Hus i Davorin Bogović – priča Marijan Brkić Brk, koji je prošli vikend nastupio na CMC Festivalu u Puli, gdje je s mladom Splićankom Leom Mijatović izveo svoju skladbu “Zaboravljaš”.
Odrastao je u zagrebačkoj Dubravi, kvartu u kojem i danas živi i ima studio, ali i iz kojeg je “krenulo” Prljavo kazalište. Brkovi roditelji Julijana i Petar, trgovci, voljeli su pjevati, pa su Brk, brat Zvonimir i mlađa sestra Katarina jedva čekali nedjelje da se cijela obitelj okupi kod bake i djeda na ručku. Jer, poslije nedjeljnog objeda obvezno bi se zapjevalo višeglasno da ih je slušala cijela Dubrava.
– U Dubravi je bilo puno talenata: neki su otišli u sport, neki u glazbu, a neki u kriminal. Mi klinci okupljali smo se s gitarama u parku gdje smo svirali. Ondje sam upoznao Davorina Bogovića, Ninu Hrasteka i Zorana Cvetkovića Zoka i nas četvero smo osnovali grupu Ciferšlus kojoj se potom pridružio i Tihomir Fileš. Zok nas je upoznao s Jasenkom Hourom i tako je nastalo Prljavo kazalište – prisjeća se Brk osnutka benda koji je postao nevjerojatno popularan nakon prva dva albuma: “Prljavo kazalište” i “Crno bijeli svijet”. No, nakon deset godina sviranja s “prljavcima” odlučio je otići.
Ekipa iz parka – Nije mi se sviđalo kako nam menadžeri vode bend. Kad smo 1989. svirali u Domu sportova, nakon izlaska albuma “Zaustavite zemlju”, prvi put sam zaplakao na koncertu, jer sam znao da odlazim i da jedan prekrasan dio mog života završava. A i bio sam toliko razočaran onima koji su glazbu pretvarali u biznis da sam mislio da više nikad neću svirati. Nakon odlaska iz grupe nije svirao čak dvije i pol godine: radio je u studiju kao producent s grupama Plavi orkestar, Regata, Zvijezde… No, prsti su ga, kaže, svrbjeli, pa je prihvatio poziv Husa iz Parnog valjka da im bude gitarist.
– To je oduvijek bio veliki bend s visokim kriterijima i s njima sam proveo 15 prekrasnih godina. Odlučili smo se razići dok smo na vrhuncu. Napravili smo dosta toga i svatko se posvetio nekim svojim projektima. Velika mi je čast kad me Gibonni, pola godine nakon što se Valjak ugasio, pozvao da zajedno sviramo: volim ga i kao glazbenika i kao čovjeka – kaže Brk, kojem će na njegovom velikom koncertu biti i njegove najdraže cure: supruga Andrijana, zubna tehničarka, te kćeri Lana (13) i Sara (10). One su mu, uz tenis kojim se rekreira, odmak od glazbenog svijeta u kojem je prisutan već tri desetljeća. No, siguran je da njegova obitelj i glazba svakako pripadaju nekom – boljem svijetu.
Marijana Marinović
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 698 ili se pretplatite na PDF izdanje.