Lice plavokose Dubrovkinje Nikice Marinović smiješilo se prije četiri desetljeća sa svih naslovnica u bivšoj državi nakon što je s 19 godina na izboru za Miss svijeta u Londonu 1966. proglašena prvom pratiljom i najljepšom Europljankom. S vremenom se povukla iz javnog života, ime joj je palo u zaborav, ali prije desetak dana ponovno je osvanulo u medijima. No, ovaj put u crnim novinskim kronikama koje su suhoparno izvijestile da je 61-godišnja Nikica Marinović, koja je od svoje 20. godine živjela u Beogradu, 11. studenoga popodne počinila samoubojstvo.
U svom domu u središtu Beograda presudila si je popivši preveliku dozu tableta za spavanje, a beživotno tijelo pronašli su njezin mlađi sin Marko Šotra i brat Drago Marinović. Kremiranju na beogradskom Novom groblju, ujutro 15. studenoga, na koje je medijima pristup bio zabranjen, prisustvovala je samo najbliža obitelj: sinovi Đorđe Vučo (40), arhitekt koji s obitelji živi u Sjedinjenim Državama (a dva dana prije tragičnog događaja posjetio je majku, ručao s njom i potom se vratio u Ameriku), i Marko Šotra (34), TV redatelj i producent na državnoj televiziji.
Iz Mokošice su na oproštaj s kćeri doputovali tugom shrvani Nikičini roditelji – majka Perica, kućanica, i 91-godišnji otac Drago Pepo Marinović, nekadašnji ribar. Kad i gdje će biti položena urna, odlučit će obitelj, no Nikičina je želja, navodno, bila da se njezin pepeo prospe po moru oko rodnog Dubrovnika, koji joj je oduvijek bio u srcu. Misteriji koji su se posljednjih godina isprepleli oko njezina života, nastavljaju se tako i poslije smrti. Zašto se nekoć najljepša žena na ovim prostorima odlučila na taj očajnički čin, možda će rasvijetliti oproštajno pismo koje je ostavila.
Njezini beogradski prijatelji kažu da je posljednjih godina bila osamljena, rijetko je izlazila te se liječila od depresije. Ali, ističu da je i dalje bila iznimna osoba, elegantna i prava ljepotica, kakva je zapamćena iz doba najveće slave: bisernoplave kose i porculanske puti. I u rodnom Dubrovniku, gdje je maturirala na Ekonomskoj školi, kolegice se sjećaju da je dolazila na proslave godišnjice mature te da je ostala jednostavna i skromna.
Često se prepričavalo da je odbila slavnog filmskog producenta Dina de Laurentiisa – koji joj je nudio ispunjenje holivudskog sna – opravdavajući se da nema talenta za glumu. Posljednji put u Gradu je boravila prije tri godine, ali nikome se, kažu, od prijatelja nije javila.
– Bila je divna djevojka, ponosna i pomalo plaha, a plijenila je svojim osmijehom – sjeća je se dubrovačka slikarica Romana Milutin, ujedno njezina “prethodnica”, također Miss Jugoslavije, ali iz 1959., zatečena tragičnom smrću svoje sugrađanke.
Koraci noći
Nakon lente prve pratilje Miss svijeta, pred Nikicom Marinović, rođenom u Rijeci Dubrovačkoj, bio je, činilo se, cijeli svijet. U tom uzletu, kad su je pozivali na sve strane i fotografirali, a ona nosila haljine razvikanih modnih dizajnera, njezin tadašnji zaručnik, Sarajlija Vladimir Raspudić, nekoć bubnjar u Dubrovačkim trubadurima, “ispao” je iz igre i nije ju uspio pratiti. Srce lijepe Dubrovkinje uskoro je osvojio deset godina stariji beogradski playboy, književnik i redatelj Vuk Vučo, koji je tek koju godinu ranije raskinuo buran brak s glumicom i pjevačicom Oliverom Katarinom.
Brak s Nikicom, u kojem je rođen sin Đorđe (koji je danas otac dviju djevojčica), trajao je samo tri-četiri godine. A onda je, na snimanju poetsko-glazbene emisije Koraci noći, u Zagrebu 1972., zaiskrilo između poznatog srbijanskog redatelja Zdravka Šotre i četrnaest godina mlađe Nikice. O tome je Šotra, koji je iza sebe također već imao jedan brak, a s Nikicom je dobio sina Marka, prije nekoliko godina priznao:
– Iskreno, nisam se ja prvo zaljubio u prvu pratilju Miss svijeta, pa je zvao na snimanje – zaljubio sam se na snimanju. Okolina je na mene bila ljubomorna zbog Nikice. Svašta su mi govorili. Teško je, naime, očuvati intimu umjetničkog braka, i oni malobrojni koji su uspjeli, znači da su ti ljudi imali dovoljno pameti. Ja je nisam imao i zbog toga mi je jako žao.
Nakon drugog bračnog brodoloma Nikica je 1980. ostala sama s dvojicom sinova. Vodila je butik u Knez Mihajlovoj ulici u koji su mnogi svraćali samo da bi je vidjeli i divili se njezinoj neprolaznoj ljepoti. Od početka devedesetih sve se više osamljivala. O njoj se malo i znalo i čulo, da bi, na žalost, na sebe podsjetila svojim tragičnim krajem
Jagoda Zamoda.