Glazba je moja najveća ljubav. Iako sam se posljednjih desetak godina posvetio nekim drugim stvarima, sada se ponovno vraćam onome što najviše volim – kaže Rastko Milošev Ras (49), nekadašnji gitarist grupe Parni valjak, koji je nedavno objavio CD “Sanctuary”. Album je dijelom sniman u Zagrebu, a dijelom u njujorškom studiju Dragana Čačinovića Cacha, našeg producenta koji se prije 15 godina odselio u Ameriku, gdje radi sa zvijezdama poput Roberte Flack i Alicije Keys . Milošev je autor svih deset skladbi i na svima on svira gitaru.
– Na jednoj polovici albuma su instrumentali, a na drugoj izvedbe američkih pjevača Mikea Harveya, Ayanne Irish, Rebbece Haviland i Emily Mover. Sve su pjesme na engleskom, a jednu od njih, “Wasteland”, sasvim je slučajno, prije nekoliko mjeseci, u zagrebačkom Morris studiju čula Nina Badrić . Toliko joj se svidjela da ju je poželjela na svom novom albumu “Nebo”. Ninu dotad nisam poznavao, ali sam rado preveo “Wasteland”, koja se na njezinom albumu zove “Pokazat ću ti kako da se vratiš” – otkriva Rastko Milošev, dodajući kako su mu najdraži gosti na albumu “Sanctuary” bila – njegova djeca.
Sin Matej (20), student je treće godine violončela na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, Adrian (17) i Zoe (14) već godinama sviraju klavir, a kći Justina (24), koja studira udaraljke u Belgiji, zbog fizičke razdvojenosti i obveza nije uspjela gostovati na tatinom albumu.
– Cijeli život sam u glazbi pa nije neobično da su i djeca otišla tim putem. Što se mene tiče, za sve je “kriva” moja mama Kamelija Zavrl, profesorica klavira. Zbog nje sam završio osnovnu muzičku školu i sviram klavir, klarinet i saksofon. No, za razliku od svog četiri godine mlađeg brata Aleksandra, koji je danas profesor viole na Muzičkoj akademiji i član Zagrebačkih solista, ja sam uvijek više volio rock od klasike. Moglo bi se reći da sam crna ovca u obitelji – šali se Rastko Milošev, koji se s 15 godina, nakon što je otkrio Beatlese, zaljubio u električnu gitaru. To je tada bila takva ljubav da je glazbalo nosio noću sa sobom u krevet.
U srednjoj školi svirao je u raznim bendovima, a u jednom od njih upoznao je Nenada Voriha, basista Parnog valjka koji ga je preporučio svom “šefu” Huseinu Hasanefendiću Husu . Rasu je bilo nepunih 18 godina, a Parni valjak je bio jedna od najpopularnijih grupa u bivšoj Jugoslaviji.
– U Valjku sam svirao od 1980. do 1985. i to je za mene bilo golemo iskustvo. Naučio sam kako funkcionira veliki bend. Bilo je i trzavica jer sam u to vrijeme bio opčinjen glazbom grupe The Queen i slušao uglavnom rock, a Parni valjak je bio čisti pop. Zato sam nakon pet godina napustio bend i otišao u studijske glazbenike – priča Milošev.
U razdoblju od 1985. do 1990. svirao je gitaru na albumima svih vodećih glazbenika u bivšoj Jugoslaviji: od Tereze Kesovije , Dine Dvornika , Olivera Mandića i Kaliope do Jasmina Stavrosa , Dine Merlina , Plavog orkestra, Haustora, Patrole, Boe…
Ipak, 1989. je osnovao i vlastiti bend Ras 2va 3ri, s kojim je, napokon po svom ukusu, snimio album “Granice”. No, grupa se raspala kad je počeo rat, a Milošev je završio u Njemačkoj, baveći se sasvim drugim poslom.
– Već potkraj 80-ih sam shvatio da me jako zanima restauracija starog namještaja, glazbala i uporabnih predmeta. Počelo je tako da sam dolazio u radionicu našeg kućnog prijatelja Dubravka Kovačičeka, graditelja i restauratora klavira. Ozbiljnije sam se počeo baviti tim poslom zahvaljujući Miroslavu Tischleru, prijatelju koji je imao dućan s antikvitetima. On me jednom zgodom zamolio da mu restauriram nekakvu komodu, a iako u tome nisam imao iskustva, ispalo je odlično. Obožavam drvo i brzo sam shvatio da sam talentiran za taj posao, koji sam u Njemačkoj izbrusio do savršenstva. Danas mogu reći da sam stručnjak za restauraciju bidermajer i baroknog namještaja.
Iako danas sasvim pristojno živi od toga što u vlastitoj radionici restaurira namještaj, posljednjih godinu i pol osjetio je želju za povratkom na scenu. Album je, kaže, snimio iz čiste ljubavi prema glazbi, a iz istog razloga jedva čeka njegovu promociju na koncertima koja bi trebala krenuti početkom veljače.
Kristinka Šćavina