Legenda o Djedu Božićnjaku jako je stara i inspiriana životom Svetog Nikole, biskupa iz četvrtog stoljeća koji je postao poznat kao zaštitnik djece. Stoljećima je mijenjao svoj izgled, da bi mu 1862. godine politički karikaturist dao bijelu bradu i kosu, a s vremenom je dobio umjesto zelenog crveno odjelo i postao Djed Božićnjak kakvog danas poznajemo.
Djed Božićnjak stanuje u Finskoj, u pokrajini Laponiji gdje je jednaka udaljenost do svih mjesta na svijetu, a selo u kojemu je Djedica smješten ima oblik uha, pa tako može čuti svu djecu svijeta i u svakom trenutku provjeriti jesu li dobra ili zločesta pa prema tome dostaviti svoje poklone – što nije nimalo lak zadatak!
Prema uredu za populacijsku statistiku na svijetu ima oko 7 milijardi stanovnika, od čega je otprilike 2 milijarde djece. Uzmemo li u obzir da dio njih nije kršćanske vjeroispovijesti i ne slavi Božić, a dio njih nije na popisu dobre djece koju Djed Božićnjak daruje – dolazimo do brojke od 108 milijuna domova koje stari Djedica na badnju večer treba posjetiti.
Foto: Vanessa Pike-Russell/Flickr
Međutim, Djed Božićnjak na raspolaganju nema tako malo vremena, nego zahvaljujući različitim vremenskim zonama svoje darivanje može obaviti unutar 31 sat, odnosno mora obići 967,7 kuća u sekundi.
Drugim riječima Djed Božićnjak ima oko tisućinku sekunde “vremena” da zaustavi saonice, uzme poklon, uskoči u dimnjak, ostavi poklon, popne se natrag kroz dimnjak, uskoči u saonice i dođe do druge kuće.
Iako se ovo smatra dokazom da Djed Božićnjak ne postoji, valja napomenuti kako Djedica donosi sreću svakome tko vjeruje u njega pa mnogi zanemare ove izračune iskusnih fizičara i jednostavno se prepuste legendi i čaroliji Božića.