Miomi, koji se nazivaju još i fibromi i lejomiom, najčešći su dobroćudni tumori koji se razvijaju iz glatkih mišića maternice. Mogu uzrokovati simptome poput boli u trbuhu i obilnih menstrualnih krvarenja, ali kod nekih osoba ne izazivaju nikakve simptome. Iako uzroci mioma još uvijek nisu razjašnjeni, poznato je da rizični faktori uključuju obiteljsku povijest mioma, debljinu i starosnu dob. Više od polovice žena imat će miom do 50-e godine života, a najčešće nastaju između 35. i 55. godine života.
Što ih uzrokuje
Stručnjaci još uvijek ne znaju što točno uzrokuje miome, no sigurno je da hormoni u tome imaju ključnu ulogu. Visoke razine estrogena i progesterona vjerojatno stimuliraju rast ovih dobroćudnih tumora, a tu pretpostavku potkrepljuje činjenica da se miomi obično smanjuju nakon menopauze kad razine tih hormona padaju. Osim toga, postoje i neki drugi faktori koji mogu povećati rizik za razvoj mioma. Među njima je svakako starosna dob jer miomi najčešće nastaju tijekom reprodukcijske dobi, između 35. i 55. godine života, dok s pojavom menopauze njihova učestalost opada. I obiteljska povijest mioma povećava rizik za razvoj ove tvorbe i to za čak 30 posto. Rana prva menstruacija je još jedan rizičan faktor s obzirom na to da menstruacija prije 11. godine života donosi veći rizik za razvoj mioma nego ona koja je nastupila nakon 13. godine. Visok indeks tjelesne mase, velik obim kukova, omjer struka koji je preveliku odnosu na visinu te visok postotak masnog tkiva povezani su s povećanim rizikom za razvoj mioma. Ukratko, i debljina se smatra rizičnim faktorom, baš kao i prekomjerna konzumacija kave i alkohola. Naime, neke su studije pokazale da pijenje tri ili više šalica kava dnevno (odnosno više od 500 mg kofeina dnevno) povećavaju rizik za miome, kao i da pijenje samo jednog alkoholnog pića tjedno povećava rizik za miome za čak 12 posto. I, naravno, što više pijete, rizik se dodatno povećava. Naposljetku, pokazalo se i da je prehrana koja obiluje crvenim mesom, a siromašna je voćem, povrćem i vitaminom D povezana s povećanim rizikom za razvoj mioma.
Nastaju na raznim dijelovima maternice
Miomi se dijele prema mjestu na kojem nastaju u maternici, prema tome koliko su veliki te prema simptomima koje uzrokuju. Svaka osoba ima drugačije iskustvo s miomima. Moguće je imati samo jedan ili nekoliko njih, a njihova veličina može ići od onih veličine zrna graška do onih veličine grejpa. Mogu biti smješteni unutar maternice ili na njezinom površini, te mogu rasti brzo ili polako. Kad je riječ o veličini, razlikuju se mali miomi do 5 cm promjera, srednji do 10 cm i veliki, odnosno oni preko 10 cm. Takvi veliki miomi mogu biti veličine grejpa ili čak i manje dinje. Prema smještaju u maternici razlikuju se:
- Intramuralni miomi
Najčešći tip mioma, smješten u stijenkama maternice.
- Subserozni miomi
Rastu s vanjske strane stijenke maternice i mogu pritiskati susjedne organe, poput mjehura, ili iskriviti oblik maternice ako jako narastu.
- Submukozni miomi
Nastaju neposredno ispod sluznice maternice i izbočuju se u njezinu šupljinu. Nisu tako česti, ali mogu izazvati jako obilna i nepravilna menstrualna krvarenja.
- Pedunkularni miomi
Miomi koji se razvijaju na peteljci. Kod njih, kako rastu, može doći do zakretanja peteljke, što može uzrokovati jaku bol.
Simptoma je mnogo - ili ih uopće nema
Kakvi će biti simptomi ovise o tome koliko je tumor velik i gdje je smješten. Osobe s miomima obično imaju simptome koji se povremeno javljaju pa nestaju i onda opet iznova, a simptomi se mijenjaju i tijekom samog menstrualnog ciklusa. Kod nekih žena simptomi mogu biti jako teški i uzrokovati stalnu bol, dok neke žene nemaju baš nikakvih simptoma. Kad su simptomi prisutni, to mogu biti obilne, bolne i dugotrajne menstruacije, krvarenja između menstruacija, bol u zdjelici, osjećaj punoće u donjem dijelu trbuha, otečenost i povećanje donjeg dijela trbuha, zatvor ili proljev, otežano mokrenje ili čest nagon za mokrenjem, bol tijekom seksa, bol u donjem dijelu leđa, umor i slabost te otežano postizanje trudnoće. Iako u većini slučajeva miomi nisu opasni po život, ponekad mogu uzrokovati iznenadnu intenzivnu bol kad više ne primaju dovoljno krvi i počnu odumirati. U rijetkim situacijama, kad vrše prevelik pritisak na veliku krvnu žilu i uzrokuju njezino puknuće, mogu izazvati ozbiljno unutrašnje krvarenje koje može dovesti do smrti. No, takvi su slučajevi izuzetno rijetko zabilježeni u medicinskoj literaturi.
Kada pomažu lijekovi
Dijagnoza mioma se u većini slučajeva postavlja prilikom rutinskog ginekološkog pregleda, kada se uočava nepravilan rast maternice. Za postavljanje dijagnoze zlatni standard je ultrazvučna dijagnostika, što može biti 2D, 3D ili 4D ultrazvuk, a u nekim je slučajevima potrebno učiniti i MR, odnosno magnetsku rezonancu. A što kad se miom otkrije? Ako ne uzrokuje bol ni bilo kakve druge simptome, miom nije potrebno liječiti, već samo pratiti. No, ako su simptomi teški te ako miom utječe na okolne organe, potrebno je liječenje. Prema reviziji studija objavljenoj 2021. u časopisu Journal of Women‘s Health, otprilike jedna od 4 osobe s miomom imaju toliko ozbiljne simptome da je potrebno liječenje, a ono može uključivati lijekove, neinvazivne postupke, kirurški zahvat ili kombinaciju terapija. Odabir odgovarajuće terapije ovisi o nekoliko faktora, primjerice o ozbiljnosti simptoma, o veličini i lokaciji mioma, o tome želi li osoba u budućnosti zanijeti te o dobi osobe i koliko je blizu menopauze. U slučaju bolova, naročito tijekom menstruacije, mogu se uzimati analgetici, dok se kod jačih krvarenja koja uzrokuju anemiju preporučuje uzimanje željeza. Ako su krvarenja obilna i nepravilna, kod žena koje ne planiraju više trudnoću može se učiniti ablacija endometrija, odnosno postupak uklanjanja sluznice maternice. Mogu se primijeniti i kontracepcijske pilule ili intrauterini ulošci s progesteronom, koji kod žena s miomom mogu utjecati na sluznicu maternice, zaustaviti krvarenje te spriječiti daljnji rast mioma. Lijekovi poput GnRH agonista mogu smanjiti veličinu mioma, no njihov je učinak kratkotrajan jer djeluju samo dok se uzimaju, a uz to izazivaju vazomotorne smetnje pa se uglavnom prepisuju prije operacije kako bi uklanjanje tvorbe bilo lakše i jednostavnije. Odnedavno se primjenjuje i selektivni blokator progesteronskih receptora ulipristal acetat (Esmya), inače poznat i kao hitni kontraceptiv jer može zaustaviti ovulacijski proces kod žena. No, pokazalo se da smanjuje i zaustavlja krvarenje i rast mioma blokirajući progesteronske receptore u tkivu mioma, endometrija i hipofize. Preporučuje se ženama s miomima koje žele zanijeti kroz dva tromjesečna ciklusa ili u svrhu smanjenja mioma prije planiranog kirurškog zahvata. Žene u perimenopauzi mogu uzimati taj lijek i više od 6 mjeseci ako dobro reagiraju na njega i žele sačuvati maternicu.
Kirurško liječenje
Od manje invazivnih kirurških postupaka mogu se primijeniti laparoskopsko uklanjanje manjih mioma koji su lako dostupni, embolizacija arterija maternice (u krvne žile se ubrizgava sredstvo koje dovodi do smanjenja mioma) te ultrazvučna terapija vođena magnetskom rezonancijom koja koristi UZV valove visokog intenziteta za smanjivanje mioma. Naposljetku, u slučaju brzo rastuće mase u zdjelici, učestalih krvarenja koja ne reagiraju na liječenje, trajne i neizdržive boli, osjećaja stalnog pritiska te mokraćnim ili probavnim problemima, odlučuje se za kirurško liječenje. I tu postoji više mogućnosti, poput laparotomije (kod koje se klasičnim rezom otvara trbušna šupljina) ili poštednija i manje invazivna endoskopska metoda histeroskopija kod koje se pod kontrolom oka ciljano uklanja miom ne oštećujući okolno tkivo maternice. Potpuno odstranjenje maternice ili histerektomija predstavlja krajnju opciju.
Planirate li trudnoću, ne ignorirajte miome
Iako miomi mogu biti godinama asimptomatski, imajte na umu da neliječeni miom može utjecati na vaše reproduktivno zdravlje čak i ako nemate nikakve simptome. Može dovesti do smanjenje plodnosti, te otežanog začeća, ali i komplikacija poput pobačaja ili prijevremenog poroda ako zanesete.