U apartmanu 28A dvadesetak godina proveli su vojvoda i vojvotkinja od Windsora – nesuđeni engleski kralj Edward VII. koji se odrekao prijestolja zbog dvaput razvedene Amerikanke Wallis Simpson, a legendarni glazbenik Cole Porter živio je u peterosobnom apartmanu 33A s dva golema klavira i dvije mačke. Nakon Porterove smrti 1964. jedan klavir prebačen je u hotelski lobi, a u njegov se stan uselio Frank Sinatra sa suprugom Barbarom. Hotel je svojim domom zvala i filmska zvijezda Marilyn Monroe kada je 1955. pobjegla od hektičnog Hollywooda: apartman je tjedno plaćala tada vrtoglavih 1000 dolara, a možda jedna od najpoznatijih scena na filmskom platnu – ona iz "Sedam godina vjernosti" u kojoj glumica u bijeloj haljini stoji nad šahtom poviše podzemne željeznice - snimljena je tik do Waldorf Astorije, na raskrižju 52. Ulice i Lexington Avenije.
Marilyn Monroe i Arthur Miller
U hotelu su odrasle i bogate nasljednice, sestre Paris i Nicky Hilton, a od njegovog otvorenja svi američki predsjednici, od Herberta Hoovera do Baracka Obame, odsjedali su u predsjedničkom apartmanu. Tu je tradiciju 2015. prekinuo Obama: pripadnici tajne službe inzistirali su da zbog sigurnosti odsjedne na drugom mjestu, no pravi razlog bili su novi, kineski vlasnici. Naime, kineska osiguravajuća grupa Anbang, u čijem je vlasništvu i hotel Plaza, kupila je Waldorf Astoriju i na proljeće će ga na tri godine zatvoriti zbog preuređenja: od ukupno 1431 sobe i luksuznih apartmana samo će trećinu ostaviti za iznajmljivanje, a ostalo će pretvoriti u luksuzne stanove.
Memorabilije iz hotela: najraskošniji porculan, srebro i kristal
Knjiga gostiju
Njujorčani su ogorčeni zbog takvog poteza, jer za njih hotel nije samo luksuzna zgrada od 47 katova i s dva tornja, izgrađena 1931. u stilu art decoa na prestižnoj Park aveniji na Manhattanu. Za njih je Waldorf Astoria više od gradske znamenitosti – on je sinonim za glamur i otmjenost, razglednica starog i gospodskog New Yorka, gdje se društvena krema okupljala na večerama i svjetska elita hrlila na balove u prostranu Grand Ball dvoranu.
Bal povodom remasteriranja Disneyjeve "Pepeljuge" 2005.
Upravo je o tom blještavilu i težnji ka izvrsnosti sanjao i milijunaš William Waldorf Astor kada je 1893. u svojoj zgradi na uglu Pete avenije i 33. Ulice otvorio hotel Waldorf. Njegov rođak John Jacob Astor četiri godine kasnije u istoj zgradi otvara hotel Astor, a kada su se rođaci ujedinili u zajedničkom biznisu – nastao je Waldorf Astoria, poseban po tome što prvi uvodi električnu rasvjetu i telefon u sobe. Zbog izgradnje Empire State Buildinga hotel se 1929. zatvara i seli na novu, današnju lokaciju – Park aveniju. Tamo je 1945. snimljen i prvi film na lokaciji, izvan holivudskog studija, crno-bijeli "Vikend u Waldorfu" sa zvijezdama Ginger Rogers i Lanom Turner, a do snimanja umalo nije došlo jer je hotelski menadžment inzistirao na filmu u boji, da se što bolje dočara sav sjaj, blještavilo i raskoš interijera.
Scena iz filma "Vikend u Waldorfu"
Svoje je goste hotelsko osoblje doslovce držalo kao kap vode na dlanu: prvi u svijetu Waldorf je uveo room service, a tko se želio tajno popeti do svoje sobe ili apartmana, mogao je to učiniti zahvaljujući podzemnoj željeznici, takozvanoj trasi 61 koja je vozila od Pennsylvania Stationa i s Grand Central Stationa sve do tik ispod hotela. Taj su privilegij najviše koristili američki državnici, a u prostrano podrumsko dizalo predsjednik Theodore Roosevelt jednom je čak ukrcao – blindiranu limuzinu.
Bračni par Roosevelt na večeri povodom Noći vještica u Waldorf Astoriji
Najsmješnija je anegdota ona sa slonom u dizalu: kraljica njujorških zabava, ekscentrična novinarka Elsa Maxwell, kojoj je u doba depresije ponuđeno da besplatno živi u apartmanu samo da privuče ugledne i bogate klijente, organizirala je u velikoj dvorani maskenbal. I poput prave dive odlučila je u dvoranu ujahati na slonu, posuđenom od gostujućeg cirkusa i do hotela transportiranog spomenutom trasom 61.
Sovjetski premijer Nikita Hruščov i indonezijski predsjednik Sukarno
No, zasigurno je najpoznatija ona priča u doba hladnog rata između Amerike i SSSR-a kada se 1959. ruski predsjednik Nikita Hruščov zaglavio u hotelskom dizalu, na putu iz svog apartmana prema dvorani za prijem. Otprije napeta atmosfera i zategnuti rusko-američki odnosi umalo su doveli do pucnjave kad su se otvorila vrata dizala: Sovjeti su mislili da domaćini pripremaju atentat na Hruščova, a Amerikanci da Rusi planiraju sabotažu. Sve je nekako prošlo mirno, Hruščov je bio počasni gost na večeri s više od tisuću uzvanika, no ipak od straha od trovanja nije pojeo ni popio ništa ponuđeno. Čak nije kušao ni čuvenu waldorfsku salatu, koju je hotelski maître Oscar Tschirsky osmislio za zahtjevne goste i koja je na meniju u svim hotelskim restoranima. Tako i u najstarijem restoranu Peacock Alley, smještenom u lobiju, u kojem je svakog četvrtka i subote organiziran brunch uz stručno razgledavanje hotela. Pa kome je usput, ima još vremena do 1. ožujka, kada je planirano zatvaranje…