Dizajneri namještaja sve češće koriste tehniku plisiranja: ne samo za svjetiljke kao dosad, nego i za ormare, komode i stolce.
Da se moda i dizajn interijera isprepleću, nije novost. Modni kreatori iz svijeta unutarnjeg uređenja najčešće preuzimaju formu koju koriste u inovativnim krojevima, a produkt dizajneri nadahnjuju se uzorcima i obradama tkanine. Jedna od njih je plisiranje, koje je dizajnerima privlačno zbog zanimljive teksture. Iako se najčešće koristi na svjetiljkama jer stvara ugodnu dinamiku između prozirnijih i neprozirnijih dijelova, danas se ta tehnika sve češće vidi i u kompliciranijim izvedbama na namještaju. Od komoda i samostojećih ormara, preko stolaca i tapeciranog namještaja do velikih, gotovo arhitektonskih paravana i pregradnika prostora.
Tu tehniku voli, primjerice, Francuskinja Inga Sempé koja je plisiranje u raznim izvedbama koristila na nekoliko svojih proizvoda, kao što su svjetiljke za Cappellini, Moustache, Artecnicu i Luceplan. Među njima je svakako najzanimljivija lampa Plissé, namijenjena za stolove na razvlačenje jer se može skupiti u gušće nabore ili raširiti u rjeđe i tako mijenjati dužinu od 60 do čak 160 cm, a izrađena je od poliamidnih tkanina ili vodootpornog papira tyveka.
I Issey Miyake, modni kreator čije je ime sinonim za plisiranu tkaninu, okušao se u dizajniranju svjetiljke promjenjiva oblika za talijansku tvrtku Artemide. Najkompliciranije tehnike plisiranja razvili su dizajneri namještaja poput Elise Strozyk iz Berlina, poznate po patentu takozvanog drvenog tekstila - gotovo filigranskog apliciranja sitnih drvenih pločica na tkaninu. A jedan od njenih najljepših radova je kabinet Accordion, čija se vrata otvaraju poput harmonike.
