Kao članica Međunarodnog skijaškog kluba, udruge koja više od pola stoljeća okuplja novinare skijaše iz cijelog svijeta, ovog sam proljeća sezonu zaključila u francuskom Val Cenisu. Naime, svake se godine okupljamo na nekoj skijaškoj destinaciji pa je tako na red došla Francuska. Osim za uživanje na snježnim padinama te natjecanje u alpskom i nordijskom skijanju, okupljanje je uvijek odlična prilika za upoznavanje kolega iz drugih zemalja.
Skijaše staze - a ima ih 43 - povezane su s dvadeset gondola, sedežnica i vučnica, koje rade i kad padne noć
Reporterski život
U nekoliko godina stekla sam širok krug prijatelja. Ovih dana na proputovanju kroz Hrvatsku je kolega s Islanda, lani sam se u Opatiji našla s novinarkom iz Izraela, a u Zagrebu sam ugostila članove našeg kluba iz Bugarske. Kolege skijaše sretala sam i tijekom izvještavanja o izbjegličkoj krizi, pa u Nici nakon terorističkog napada, na turističkom sajmu u Londonu... Iako se viđamo jednom ili dvaput godišnje, stalno smo u kontaktu, razmjenjujemo informacije, teme i ideje, ali si i profesionalno pomažemo - to je najveća vrijednost našeg kluba.
Barbara Štrbac s kolegama novinarima u francuskom skijalištu
Izgubljeni u snijegu
U Val Cenisu me najviše oduševila priroda. Tijekom gradnje skijališta nastojalo se posjeći što manje stabala i zato staze nisu posebno široke, pa dok se spuštate imate dojam kao da razgledavate krajolik, ali na skijama. Upravo je to iskorišteno za dobar turistički proizvod pa se nude posebni aranžmani, poput skijanja po dubokom snijegu kroz šumu - s vodičima, da gosti ne bi zaglavili u snijegu koji se ovdje zadržava sve do ljeta, kad je u dolini već sve procvjetalo.
Dašak izvornosti
Ne skijam često u Francuskoj, više volim Italiju jer je bliže, no za proljetno skijanje Val Cenis se pokazao kao odličan izbor. Čak je bilo i dovoljno snijega iako smo stigli u kasno proljeće. Skijalište je smješteno na području između Italije i Francuske, gdje se živjelo puno prije razvoja skijaškog turizma. Taj dašak izvornosti mi je iznimno drag i sve je nekako prirodnije nego u nekom razvikanom zimovalištu. Uz Francuze i Talijane, tu dolazi i mnogo Britanaca, što je prava blagodat za nas koji slabo razumijemo francuski - svi govore engleski što u Francuskoj baš i nije čest slučaj.
Skijaški resort čine Lanslebourg i Lanslevillard, dva sela u dolini Maurienne koja razdvaja uski potočić
Francuska soba
Smještaj je tradicionalno francuski, što znači - sve usko i skučeno. Na prvi pogled bila sam neugodno iznenađena, no soba mi je bila najmanje važna. Vrijeme uglavnom nastojim provesti izvan hotela ili apartmana, pa se lako naviknem na svaki smještaj. Kao grupa novinara imali smo poseban popust, no primijetila sam da su u usporedbi sa skijalištem u Avoriazu - gdje sam već bila - cijene ovdje mnogo povoljnije.
Umiljata stvorenja
Posebno sam uživala u vožnji saonicama koje su vukli psi. Ta avantura dogodila se posve slučajno: zalutali smo u šumi i naišli na čudesan prizor. Na stazi je bilo šezdesetak pasa, različitih pasmina, mirno su stajali jedan do drugoga, bez laveža i skakanja. Vlasnici su nam objasnili da im je za to trebalo puno truda. S njima se mogu igrati i djeca, toliko su nježni i umiljati. Saonice vuče deset pasa, jedan od njih je vođa i njemu se izdaju naredbe. Ljudi koji ih treniraju znaju ih poimence, najprije ih pozovu, a potom izdaju naredbu. Svako jutro i večer idu u šetnju ili trče bez zaprega i zato se, kažu njihovi treneri, tako dobro slažu, međusobno i s turistima.
Ljubav na prvi pogled - Barbara Štrbac s psima koji vuku saonice
Krumpir i slanina
Iako ovdje nema prestižnih restorana, u Val Cenisu nitko neće biti nezadovoljan gastronomskom ponudom. Lokalno stanovništvo oduvijek je obroke pripravljalo s ograničenim brojem namirnica, no uspjeli su ih turistima "prodati" kao vrhunske delicije. Uživala sam u sirevima te lokalnom specijalitetu - krumpiru zapečenom sa slaninom, sirom i vrhnjem. Cijene su nešto više od zagrebačkih, dok je u manjim restoranima na skijalištu ponuda uglavnom slična fast foodu. Samo rijetki nude i klasične objede.
Restorani na skijalištu nude brzu hranu, ali i domaće delicije
Nakošena kuća
Uz jednu od cesta pored skijališta nalazi se i neobična nakošena građevina, nekadašnja kućica za stražare koji su čuvali skladište streljiva. Skladište je bombardirano u Drugom svjetskom ratu, a od siline eksplozije kuća je otklizala nekoliko stotina metara, no ostala je cijela - i nakošena. Svi koji u nju uđu osjete laganu vrtoglavicu, no kad se zatvore oči, tijelo je percipira tek kao neravan teren i više nema problema.
Laboratorij pod planinom
Val Cenis je područje gdje je Hanibal, slavni vojskovođa iz Kartage, rođen 247. godine prije Krista, prolazio s vojskom na slonovima. Zato je ondje i postavljen neobičan spomenik slona. Pored skijališta, dijelom na francuskom a dijelom na talijanskom teritoriju, nalazi se i tunel u kojem je smješten laboratorij za fiziku. Ondje radi nekoliko desetaka znanstvenika, uglavnom fizičara, a laboratorij nije otvoren za javnost. Nama su dopustili posjet pa smo naučili ponešto o teorijama o svemiru, njegovom postanku i životu. Pa nitko ne može reći da smo se samo provodili - bilo je to zanimljivo, ali i korisno proljetno skijanje.