Nije lako posjetiti pet gradova u devet dana, niti izdržati desetak iscrpljujućih sati leta u avionu od Istanbula do Kine. Baš zbog toga mi se činilo da moram iskoristiti svaki trenutak i upoznati bar djelić najmnogoljudnije države na svijetu. A onda sam ostala osupnuta - gradovi su im jako slični, slično se u njima živi, pa čak i ulice izgledaju gotovo identično. Stoga sam devet dana učila kako moje shvaćanje različitosti nije nimalo primjereno za Daleki istok - i nadam se da sam u tome uspjela.
Kulturna revolucija
Na putovanje sam otišla kao jedna od vokalnih solistica s glazbenim sastavom tamburaške škole Batorek iz Osijeka. U devet dana održali smo šest koncerata - u Šangaju, Jia Xingu, Hanghzou, Ningbou i Shao Xingu, gradovima s nekoliko milijuna stanovnika. Moje je putovanje zbog toga bilo zanimljiv spoj ugodnog i korisnog - osim upoznavanja Kine, iskusila sam kako je nastupati pred njihovom publikom i vidjela kako se pažljivo odnose prema kulturi.
Brzi razvoj
Gradovi koje sam posjetila udaljeni su jedan od drugoga od 200 do 300 km, što je za veliku zemlju poput Kine jako blizu. I svi nalikuju jedan drugome, s puno nebodera, klubova i restorana, a ulice su široke i prostrane. Voze vrlo dobre, pa čak i skupocjene automobile, a puno ljudi koristi se i malim motociklima. Drugo lice grada su uske uličice s neuglednim kućicama, krčmama i dućanima u kojima se od kupca očekuje da se cjenka za suvenir ili komad odjeće. Taj kontrast između novog i starog, bogatog i siromašnog, svjedoči o brzom i pomalo neprirodnom razvoju Kine.
Kineski uzusi
Šangaj se od svih gradova koje sam posjetila najviše ističe. Ima 24 milijuna stanovnika i najveći je grad u kojima sam bila. Ujedno je to jedini kineski grad u kojem sam vidjela Europljane - a u ostalima smo bili atrakcija za njihove stanovnike. Kinezu su uljuđeni, kulturni i sam- ozatajni, no dugo bi mi trebalo da se prilagodim njihovim običajima.
Smogovci
Najdojmljiviji dio Šangaja duga je i široka promenada Bund na rijeci Huang Pu koja je uvijek krcata ljudima. Okružena je malim, uglavnom neuglednim barovima, dućanima i restoranima. No, vrijedi pronaći dobar vidikovac, primjerice na terasama luksuznih hotela u visokim neboderima, jer je pogled na grad očaravajući. Zrak je vrlo onečišćen pa su vrhovi nebodera pomalo zamagljeni i nejasnih silueta, što je nuspojava izuzetno brzog industrijskog razvoja, ali unatoč tome sve izgleda čarobno.
Zmijske slasti
Svi restorani u kojima smo bili imaju velike okrugle stolove čija se sredina vrti pa gomile zdjelica s jelima mogu doći do svakog gosta. Rijetko smo dobili vilice i noževe pa smo pokušavali jesti štapićima, što je ispalo jako zanimljivo: oko svakog zalogaja moraš se posebno potruditi pa više cijeniš hranu koju jedeš. Najneobičnija mi je bila pržena zmija, čije mi se meso svidjelo. Izdvojila bih i tofu jer ima intenzivan, rezak miris i nije nimalo sličan tofuu koji se prodaje u našim dućanima pa se nitko iz naše grupe nije uspio naviknuti na njega.
Uvrijeđeni prodavači
Tipično velegradski, u Šangaju postoje butici s luksuznim modnim brendovima, ali i tržnice i uličice s malim dućanima u kojima se možete cjenkati s prodavačima. A iako se u početku doimaju kao da smo ih uvrijedili našom nižom ponudom, brzo se ispostavilo da nije tako. Vodič je očito bio u pravu kad nam je rekao da nikada ne pristanemo na prvu cijenu. Nisam si kupila ništa od odjeće, nego sam se kući vratila sa zanimljivim suvenirom - malom frulom koju je jednostavno svirati. Zvuk se proizvodi povlačenjem i uvlačenjem kukice koja viri iz cijevi. Oduševila me i bogata ponuda čajeva koje prodavači važu pred kupcima i pakuju u raznobojne kutijice.
Sami na svijetu
Iznenadilo me koliko malo ljudi govori ili razumije engleski. Bilo je teško sporazumjeti se, čak i u restoranima kao što su KFC ili McDonald’s. No, ako bismo u pola noći pitali ne koga gdje je naš hotel, krenuli bi s nama i pokazali nam put ne očekujući nikakvu naknadu. Ali morate imati sreće da nekoga uopće sretnete - ulice su noću puste, osim u dijelovima grada s klubovima i barovima.
Šangajske noći
Navečer je najveća gužva u karaoke klubovima pa smo otišli vidjeti kako izgledaju. Unutra je bilo postavljeno nekoliko mikrofona i računalo s kineskim pop i rock hitovima pa smo cijelu večer nasumično birali kineske pjesme i slagali na njih hrvatske tekstove. Kine zima se to očigledno svidjelo pa su nas neprestano častili pićem jer im je bilo zabavno što Europljani, Hrvati, pjevaju svoje pjesme na njihovu glazbu. A iako nisu otvoreni kao Balkanci, i Kinezi se vole opustiti i proveseliti - i puno popiti.
