Ah, što možemo pričati

Različitosti se ponekad privlače, a kad se isprepletu, nastaje prijateljstvo djevojaka koje njihove suprotnosti samo nadopunjuju. Jedna je samozatajna, odmjerena na riječima i uvijek lijepo odjevena, a najesen će diplomirati dizajn pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Druga, pak, što misli, to i veli, privlači pozornost nekonvencionalnim odijevanjem i liberalnim stavovima, a u džepu već ima diplomu ekonomije. Obje su rođene Zagrepčanke i – poznate televizijske voditeljice. Prva je 26-godišnja Mia Kovačić koja na Novoj TV vodi najgledaniji domaći reality show Farma i dnevni In Magazin, a druga 29-godišnja Ida Prester, voditeljica HTV-ovih emisija Briljanteen i Vip Music Club LP, te rubrike Koktel u sklopu emisije Hrvatska uživo. To što su angažirane u različitim TV kućama, nije razlog da se ne druže. I uživaju u malim, ženskim razgovorima… Kako ste se zbližile? Ida: Pozvali su nas na jedan događaj, a ispalo je da se radi o fotografiranju za promotivni materijal novog kozmetičkog proizvoda bez nadoknade. Odmah mi se učinilo da nas vuku za nos. Nabavila sam Mijin broj mobitela i nazvala je da čujem što misli o tome. Mia: I meni je to zasmetalo. Našle smo se, dogovorile smo se što ćemo učiniti i na kraju smo bile zadovoljne pogodbom s organizatorima tog eventa. Otada u šali pričamo da nam treba sindikat voditeljica.

Kako biste opisale jedna drugu? Ida: Kad sam prije nekoliko godina u jednoj emisiji ugledala Miju, mislila sam da je ona samo ukras TV studija. I da je estetski “ispravna” kao virtualni lik iz kompjutorske igrice. A onda je ta mala progovorila. Sipala je dosjetke kao navijena. Vidjelo se da ne čita s “blesimetra”. Odmah sam shvatila da Mia nije “dugonogi fikus”. Bliske smo jer s njom mogu razgovarati o bilo kojoj temi – od umjetnosti do politike. Mogu se zafrkavati ili samo šutjeti. U svakom slučaju, odlično je društvo. Jednostavna je, skromna, ne šminka se i – brutalno je čedna. Šokiram je preotvorenim izjavama o, primjerice, seksu, iako više nije klinka. Mia: Ida je cura koja baš o svemu ima svoje mišljenje i ne ustručava ga se javno izreći kad god joj se ukaže prilika. Svojim liberalnim stavovima često ide protiv tradicionalne struje. Dok su mene u medijima prozvali najbolje odjevenom Hrvaticom, Idu su zbog odvažnog stava isticali kao jednu od medijski najmoćnijih Hrvatica. Ida: Možeš si misliti koliko sam moćna kad sam već dvanaest godina podstanar… Mia: Uza sve svoje kvalitete, Ida ima i lijepe noge. A one nikako da dođu do izražaja na televiziji. Ne znam što se, zapravo, čeka, da Ida dođe u zrele godine pa da onda skrati suknju?

Što najradije činite kad ste zajedno? Mia: Naš dan je ponedjeljak, a te zajedničke kave su zakon. Ida: Volimo ići u kino. Na premijerama se katkad švercamo na ulazu u dvoranu i kad nemamo pozivnicu. Mia time nije baš oduševljena: radije bi kupila ulaznicu nego da nas puštaju, jer je fina cura iz dobre, građanske obitelji. No, što joj ja mogu kad sam je iskvarila.

Odlazite li zajedno u shopping? Ida: Nisam je još pozvala u kupovanje. Sve što mi treba, kupim u sat vremena, jer točno toliko mogu ostati koncentrirana u shopping centru. Kad istekne tih 60 minuta, prestajem biti svoja, pa nema smisla da Mia juri za mnom dok mahnito lutam dućanima. Osim toga, tko je vidio da modna ikona poput nje i pobornica trash odjevnog stila, što sam ja, idu zajedno u shopping? Možete li zamisliti tu curu, koja je bila zaštitno lice za Lacoste u Hrvatskoj, kako me začuđeno gleda dok kupujem povoljne “krpice” Bershka namijenjene kupcima plitkog džepa? Mia: Od moje Ide nikad biznismena: stalno spominje odjevne marke, a da joj to nitko ne plaća. Nikako da je naučim da razmišlja poput mudre, poslovne žene. Odvest ću ja nju u shopping i pokazati joj trikove kako se odjenuti od glave do pete za manje novca nego što može i zamisliti. Nakon toga će izgledati malo manje trash, no i dalje svoja, drugačija od drugih.

Kako ste dospjele na televiziju? Mia: Za sve je kriva moja pričljivost. Rijetko sam imala priliku pokazati koliko mogu pričati i koliko to volim. Od vrtića do studija bavila sam se suvremenim plesom u Zagrebačkom kazalištu mladih, a ondje nije bilo šanse da uz ples još i pričam. Ista stvar dogodila se i kad sam zbog studentskog džeparca nosila modne revije. Stvari su se pomaknule kad sam prije tri godine dobila angažman na jednoj televiziji, ali ne i dovoljnu minutažu za sve što sam htjela reći. Došla sam na svoje prije dvije godine kad sam se pridružila voditeljima Nove TV. Iako nema te minutaže koju bih ja mogla “potegnuti” s obzirom na verbalni kapacitet, više sam nego zadovoljna poslom koji trenutačno radim. Ida: I mene je na televiziju dovela duga “jezičina”, ali i talent da se suočim s kamerom, a da ne trepnem. Postoji mnogo verbalno spretnijih ljudi od mene koji misle da mogu biti dobri voditelji, ali se pred kamerom “smrznu” – zbog nelagode ili straha. Osnovni talent voditelja je da donekle mora biti “ekshibicionist”. A od toga obje možemo pristojno živjeti.

Koliko pristojno? Mia: Zadovoljna sam primanjima: gotovo sve što zaradim, stavljam na stranu. Živim, naime, s roditeljima, a osim angažmana na Novoj TV, bavim se i dizajnom namještaja i nekih drugih uporabnih predmeta. Pješačim ili se vozim tramvajem, jer još nisam položila vozački ispit. Ne trošim mnogo niti na odjeću, niti na izlaske. Kad izlazim, uvijek pijem samo običnu vodu pa to i nije neki trošak. Počastim Idu kavom, a zbog izgubljene oklade dužna sam joj roštilj. Za ta mala zadovoljstva koja čine život ljepšim, uvijek imam mali fond, a novac štedim za veliko zadovoljstvo – vlastiti stan. Ida: Već sam šest godina honorarac na HTV-u. Živim normalno, financijski ni najmanje “raskalašeno”, ali opušteno. Mislim da je danas i to privilegija. Uštedjela sam dovoljno za prva dva kvadrata stana. To je taman dovoljno da mi Mia ondje pripremi roštilj, a riječ je o našoj okladi.

Koji je najgori trač koji ste čule o sebi? Mia: Tračevi me uvijek pogode iako se trudim na njih biti imuna. Veoma mi je zasmetala priča da sam anoreksična. Gledajte, moja majka Ksenija je liječnica, specijalist nuklearne medicine i sveučilišna profesorica. Sigurno bi primijetila da nešto sa mnom ne štima. Jedem mnogo, ali ne “potrpam” sve u sebe odjedanput, nego jedem pet-šest puta dnevno, u malim količinama. Tako se metabolizam ne ulijeni, nego funkcionira poput švicarskog sata. Za moju liniju zaslužna je i genetika: u mojoj je obitelji mnogo mršavih. Ida: O meni ne pišu tračeve. Što se god o meni objavi u novinama, istina je.

Pamtite li prvi poljubac? Ida: Bilo je to na moru, u Puntiželi blizu Pule. Bilo mi je 13 godina, on se zvao Saša Ravlić i bio je izbjeglica iz Bosne. Bio je najbolji plesač u diskaču, pomalo je nalikovao pjevaču iz benda Vanilla Ice. Nadam se da on ovo ne čita, nije imao pojma da se ljubim prvi put. Mia: I u mojem je slučaju “presudio” diskoklub: pogledi su nam se sreli baš na plesnom podiju. Bila sam na skijanju u Austriji, a on je bio član švedske juniorske reprezentacije u hokeju. Poslije smo se još dvije godine dopisivali preko interneta.

Dopuštate li dečku da vam plaća račune? Mia: Molim? Tko radi i samosvjestan je, svoje račune plaća sam. Ida: Rijetko sam se našla u situaciji da imam dečka koji mi može stalno plaćati večere u restoranima. No, sad sam osjetila da nije loše kad su muškarci galantni. U svima nama čuči mala sponzoruša. Tko zna, možda bi se to u meni i razbuktalo da kojim slučajem imam dara za pronalazak bogatih partnera. Ali ja ga nemam, pa nikad nećemo doznati što bi bilo kad bih ga imala.

Koji je najvredniji dar koji ste dobili od dečka? Mia: Darove vrednujem po tome jesu li dani od srca, je li on razmišljao o tome što volim. Najdraža mi je jedna sličica jer se iza nje krije priča koju ne želim odati. Ida: Dečko mi je donio golemi crveni plastični prsten u obliku srca u čijoj je sredini zalivena pčela. Toliko je trash da ne čudi da je dvije godine stajao u izlogu: nitko ga nije htio. Prodavačica je moga dečka dvaput pitala je li siguran da ga želi kupiti. No, on je znao da ja naprosto moram imati taj prsten. On je krunski dragulj u mojoj zbirci trash ukrasa i često ga nosim.

Koliko je za televizijski angažman važno lijepo lice? Mia: Važnije je imati karizmatično lice, biti elokventan i snalažljiv negoli lijep. Ne sviđaju mi se dvostruka mjerila u našem poslu: ženama se gleda svaki gram viška, a je li to višak već je “drugi par rukava”, dok muškarci mogu biti “šarmantno popunjeni” i nikome ništa. Ida: Meni nisu važna lijepa lica. Mogu s interneta “skinuti” neku lijepu facu ili kupiti poster, nalijepiti ga na zid i gledati ga svaki dan. Kad vidim da voditelj neke emisije nema kvalitete koje bi trebao imati, promijenim program.

Kako se brinete o svojem izgledu? Ida: Donedavno nisam ni znala što su dnevne, a što noćne kreme. No, koža mi je postala veoma suha pa sam se nakon dugog isprobavanja odlučila na kreme Lancome i Shiseido. Najradije bih da mogu reći da se, u skladu sa svojim “alternativnim” imidžem, mažem svinjskom mašću, ali mi ten zadaje i previše muke za takva rješenja. Mia: Koristim jednu jedinu kremu bez konzervansa i emulgatora koju mi, kao i masku za lice, izrađuje moja kozmetičarka. Ona me naučila da ne “prčkam” po licu i da ne eksperimentiram s kremama, jer je to najbolje za kožu.

Gdje se vidite za desetak godina? Mia: Vidim se na televiziji, iako me veoma privlači dizajn, jer mi je to struka. No, time se uvijek mogu baviti uz televizijski posao. Nadam se da ću se imati priliku okušati i kao producentica. Ida: Ne mogu se zamisliti da radim u nekoj korporaciji. Živim stihijski, nesigurno, ali slobodna kao ptica. Za deset godina ću, pretpostavljam, samo biti veća “ptica”.