Alep - grad star 5000 godina

"Sirijski grad Alep, koji se nalazi na sjeverozapadu zemlje nedaleko od turske granice, neki smatraju najstarijim stalno nastanjenim gradom na svijetu. Drugi, pak, drže da taj primat pripada 360 kilometara udaljenom Damasku, glavnom gradu Sirije. Bilo kako bilo, posjetiti 5000 godina star Alep, u kojemu živi malo manje od dva milijuna stanovnika, jedinstven je doživljaj. Inače, ime grada (Halab, na arapskom) dolazi od halab Ibrahim (Abrahamovo mlijeko).

Dvorana oružja Iako u Alepu, kao i u svakom velikom gradu, postoje i skupi hoteli, moja turistička grupa odsjela je u jednom od mnogobrojnih jeftinih hotelčića-pansiona u starom dijelu. Razgledavanje smo počeli s tvrđavom, bivšom carskom palačom podignutom 1230., koju su kasnije djelomično razrušili Mongoli. Tvrđava, s čijeg se svakog zida i tornja pruža pogled na grad, okružena je 20 metara dubokim i 30 metara širokim "jarkom", a posebno je impresivan ulaz preko mosta. U tvrđavi treba svakako vidjeti dvoranu oružja te kraljevu dvoranu s dekoriranim drvenim stropom koji je nedavno restauriran.

Ruka na srcu Obišli smo i veličanstvenu Veliku džamiju koju je 715. izgradio kalif Al Walid, a Nur ad-Din, koji je vodio muslimansku vojsku u borbi protiv križara, u 13. stoljeću obnovio. Kako je bio Ramazan, džamija je bila prepuna vjernika, od kojih su nas neki u čudu gledali, a neki ignorirali. Neke je zanimalo jesmo li Amerikanci, a kad su saznali da nismo, pratili su nas s osmijehom, kao i za vrijeme cijelog boravka u Siriji. Inače, bili su oduševljeni kad smo ih pozdravljali arapskim pozdravom salem alejkum (mir s tobom) pa bi nam odzdravili s rukom na srcu.

Na putu mirodija Posjetili smo i jedan od dva najljepša bazara islamskog svijeta ,koji se nalazi u nekadašnjem karavan-saraju, gdje su noćivale karavane na tom, kako su ga zvali, "putu mirodija". Bazar je natkriven i proteže se duž cijelog starog grada – više od 12 kilometara. Prepun je rukotvorina od svile, pamuka, vune i brokata (šalovi, marame, stolnjaci, posteljina, prekrivači za krevet), ručno izrađenih predmeta od drva, stakla i keramike, srebrnog i zlatnog nakita, predmeta od kože… A sve po vrlo prihvatljivim cijenama uz obvezno cjenkanje. No, da bi se bar dio tih trgovina na miru obišao, treba dosta vremena.

Žubor fontane Posjetili smo i kršćansku četvrt s uskim uličicama i zavirili u dva obiteljska hotela – nekadašnje kuće bogatijih Sirijaca s dvorištem u kojem žubori fontana i rastu grmovi jasmina. Večer smo proveli uz osvijetljenu gradsku tvrđavu u jednoj od bezbroj kavanica gdje se puši nargila. Probala sam, naravno. Iako je bila noć, ulice su bile pune, pa čak i obitelji s malom djecom. Zbog Ramazana, kako nam je objasnio naš sirijski vodič.

Napasne baklave Hrana je u Siriji spoj mnogih kuhinja, a mi smo probali neke od njihovih specijaliteta: falafe (tijesto punjeno mesom i povrćem i prženo u ulju), kebab od janjetine te povrće i meso (jedino ne svinjetinu, dakako) na roštilju, s obveznim kus-kusom. Objed uvijek počinje predjelima, odnosno namazima od povrća i sira, te salatama od sitno nasjeckanog povrća. Prava su napast bile baklave i drugi tipično istočnjački kolači s medom, orasima, pistacijama, bademima, medom, kikirikijem… Alkohol je zabranjen i može se dobiti samo u nekim većim hotelima. Pili smo mnogo čaja, crnog i žutog, a s obzirom na vrućinu i mnogo vode, u bocama, naravno, te kavu s kardamonom (vrstom začina).

Pogled stare tete Žene u Siriji, osim ako nisu Arapkinje, odjevene su u galabiju (tradicionalnu dugačku haljinu) s maramom na glavi, a sreli smo ih dosta samo s otvorom za oči, ali i one potpuno pokrivene. Nježnosti sa ženama na javnim mjestima zabranjene su, a ako djevojka šeće s mladićem, uvijek je uz njih neka stara teta koja ih kontrolira. Seks prije braka je nedopustiv, a budućeg supruga djevojci traži majka, dok je otac taj koji ima zadnju riječ.

Žablji zbor Na putu prema Damasku, 140 kilometara južnije, nalazi se grad Hama u istoimenoj pokrajini, u plodnoj dolini rijeke Asi. Taj grad sa starom jezgrom i lijepim trgovima i parkovima poznat je po norijama – golemim vodenicama na rijeci Orontes. Golemi kotači okreću se i zahvaćaju vodu iz rijeke i izlijevaju je u polja koja se nalaze na višoj razini. Hama ima čak 16 norija koje, osim što proizvode buku, popraćenu žabljm zborom i "zanimljivim" mirisima, izgledaju veličanstveno i zbog njih u grad dolazi mnoštvo turista. Tu smo pojeli najjeftiniji kebab na cijelom putovanju, a cijedili su nam i sok od šipka, i to u čašu od pola litre. Posjetili smo i njihov bazar, ali je gužva bila neopisiva (doslovno su nas rušili), pa smo otišli na hamsku tvrđavu i uživali u pogledu na grad. Vodenice su posebno lijepe noću, kad su osvijetljene. I u Hami su nas radoznalo promatrali, a plavušama, još k tome ­"ugodno popunjenima", dobacivalo se sa svih strana. Ja sam dobila i jednu bračnu ponudu – od dečka koji bi mi mogao biti sin. Ništa, morat ću opet doći.­