Anđeo u mojoj ruci

Pripreme za glazbeni spektakl koji će violončelistica Ana Rucner 9. ožujka prirediti u zagrebačkom HNK privode se kraju. To, naime, neće biti koncert ozbiljne glazbe na kakve smo naviknuli, nego produkcijski raskošan glazbeno-scenski projekt u kojem će sudjelovati zbor ansambla Lado, revijalni orkestar te tamburaški orkestar HRT-a, kojima će ravnati maestro Siniša Leopold, solisti Baleta HNK, plesni studio Action, Gudači kvartet Rucner, gitarist Darko Petrinjak, harfistica Doris Karamatić te pijanistica Andriana Sesar…. Posebna “poslastica” bit će nastup Baby kvarteta – mladih, nadarenih muzičara iz zagrebačke muzičke škole “Elly Bašić” – s Anom Rucner, koja je pohađala tu školu. Violončelistica je, kaže, dugo sanjala takvu priliku – da pokaže sve što zna i može – a sad joj se ostvaruje, i to na pozornici nacionalne kazališne kuće.

Zašto ste koncert nazvali Glas anđela? – Zato što mi violončelo tako zvuči. U mašti sam mu dala “anđeoske atribute”. I ne pokušavam biti objektivna prema instrumentu koji obožavam.

Jeste li napeti uoči prvog, velikog solističkog nastupa? – Jesam, no ipak je sve pod kontrolom. Naime, koncert ne organiziram sama, nego sa suprugom Vladom Kalemberom te menadžericom Danijelom Vuletić, a uskaču i moji roditelji Snježana i Dragan Rucner. U gradu sam ovih dana zamijetila svoje jumbo-plakate i zastala iznenađeno pred njima, jer je tek tada do mene “doprlo” što, zapravo, činimo Vlado, Danijela i ja….

Odakle vam ideja za takav projekt? – Prije dvije godine, kad su počele pripreme, priželjkivala sam koncert ozbiljne glazbe. No, suprug Vlado ubacio mi je “bubu u uho” da publici ponudim pažljivo izbalansiran spoj klasike, suvremenog ritma snimljenog na matrice, moćnih vokala Lada, tamburica…. Prihvatila sam tu ideju jer publici nudi nešto novo, poštujući okvire velikih autora poput Mozarta, Beethovena, Vivaldija, Bacha, Verdija, čija su djela na programu. Bit će svega pomalo, od vokalnih izvedbi i tamburica, do muziciranja harfistice Doris Karamatić te pijanistica Andriane Sesar…. Iako će koncert početi laserskim showom, na sceni neće biti pretjerivanja. Sve je posloženo s mjerom.

Kako ste birali repertoar klasičnih skladbi? – Prijateljici koja radi na benzinskoj crpki pjevušila sam melodije, čekajući da usklikne: “Čekaj, to sam već čula !”. Zapamtila bih na koju je glazbenu temu reagirala. I ponovila isti postupak s drugim ljudima. Na kraju sam s Vladom sastavila konačan popis djela iz kojih smo uzeli glavne glazbene teme, a njih su u svojim aranžmanima obradili Radovan Pablo Tarbuk i Thomas Burich, koji je i magistar violončela.

Je li vam naporno raditi sa suprugom? Kažu da nije dobro kad se isprepleću posao i brak. – Vlado i ja izvrsno funkcioniramo. Ne znam kako bih mogla opstati u braku s osobom koja nije iz svijeta glazbe, koja me ne bi mogla razumjeti.

Kako je surađivati na “obiteljskom” projektu s roditeljima? Frcaju li na probama iskre? – Iskre frcaju na sve strane. Neki dan su svi vikali, ponajviše Vlado i moja majka Snježana, jer oboje mnogo znaju i ne ustručavaju se to pokazati. Moja majka bi htjela da se violončelo uvijek najviše čuje, a Vlado misli da se katkad trebam povući i pustiti da prevlada zbor… To je jednostavno tako u obitelji muzičara. Najbolje ideje ionako se rađaju iz sukoba mišljenja….

Tko je šef na probama? – “Šefujem” samoj sebi jer svi sudionici koncerta uvježbavaju svoj dio sami. Nekoliko dana prije koncerta “ujedinit” će nas maestro Siniša Leopold. A tada će on biti šef.

Tko čuva vašeg jednoipolgodišnjeg sinčića Dariana? – Dadilja i moja prijateljica Marijana. A preko vikenda ostaje kod mojih mame i tate. Najradije bih bila samo s njim, no oboje se moramo naučiti da ne možemo baš uvijek biti zajedno, pogotovo sad kad počinju cjelodnevne probe s orkestrom.

Tanja Vučičević

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 687 ili se pretplatite na PDF izdanje.