Anela Valčić: Tonći je divan otac

Jurnjava za osamipolmjesečnom kćerkicom Rozom, koja se ovih dana trudi napraviti prve samostalne korake, za 31-godišnju Anelu Valčić trenutačno je najvažnija “misija”. I zbog nje će ovo europsko prvenstvo u rukometu gledati na televiziji i za svog supruga, Tonćija Valčića, igrača Croatia osiguranja iz Zagreba, navijati iz fotelje. Ali će zato njihova Roza za svaku utakmicu na sebi imati mali dres s tatinim prezimenom i brojem 24.

Jeste li suprugu darovali nešto za sreću na terenu? – Nemam običaj bilo što mu davati za sreću, ali ga obvezno nazovem i bodrim prije izlaska na teren. Otkako imamo Rozicu, pošaljem mu i MMS s njezinom fotografijom. Kaže da mu to svakako mora donijeti sreću.

Imate li vi neki ritual uoči važnih utakmica? – Nisam praznovjerna, ali sam zato vatrena navijačica pa kad idem na utakmicu, odjenem dres, stavim navijački šal i ne štedim glas kad naši idu u napad ili daju gol.

Kako se vaš suprug snalazi u ulozi oca? – Tonći je divan otac. Htio je biti uz Rozicu od njezinog prvog plača, ali kako sam rodila carskim rezom, to nije bilo moguće. Ali je zato dao sve od sebe već prvi dan kad smo došle kući iz Petrove bolnice. Sada se već toliko uhodao da je bez problema nahrani, okupa, presvuče, odvede u šetnju, uspavljuje… Sav se u to unese, kao da na taj način želi nadoknaditi vrijeme koje nije s njom zbog rukometa.

Kakav je Tonći Valčić suprug? – Tonći me osvojio dobrotom i jednostavnošću. Naša je veza počela telefonski, zahvaljujući “angažmanu” naših zajedničkih prijatelja koji su procijenili da bismo baš bili dobar par, a vidjeli smo se tek nakon tri mjeseca, kada je Tonći iz Španjolske, gdje je tada igrao, došao u Zagreb. Godinu dana poslije bili smo u braku. Jednom je prilikom izjavio da sam ga ja jako smirila, ali mislim da ga je puno više promijenilo očinstvo. Postao je odgovorniji i silno se brine da nam nešto ne nedostaje.

Je li vam rukomet najdraži sport? – Da. Pratila sam ga i prije udaje za Tonćija. No, to je i izrazito grub sport.

Biste li voljeli da se vaša kći jednog dana postane rukometašica? – Ima ljepših sportova za djevojčice. Primjerice, ja sam trenirala tenis, a volim i aerobiku.

Kako su karijera vašeg supruga i rođenje djeteta utjecali na vaše želje i snove? – Dok se Roza nije rodila, bila sam vrlo posvećena poslu. Radim kao voditeljica pravnih i kadrovskih poslova u tvrtki Adria LNG i često sam bila na putu. Sada sam na rodiljskom dopustu i uglavnom se brinem o djetetu, suprugu, tu i tamo odem s prijateljicama na kavu ili s Tonćijem na Sljeme. A raditi počinjem u travnju. Kako je moja mama u mirovini, Roza će biti u sigurnim rukama i opet ću se moći posvetiti poslu.

Marijana Marinović