Vlatka Pokos 16. lipnja promovirala je u Trogiru svoju knjigu ‘Život u raju’, a tjedan dana od promocije krenule su i prve reakcije. Osobe koje je zagrebačka pjevačica imenom spomenula u svojoj knjizi najavjuju tužbe i traže zaštitu privatnosti, a Arian Zvonimir Vuica, sin kantautorice Alke Vuice i likovnog umjetnika Vuka Veličkovića , obratio se javnosti otvorenim pismom.
Glazbenik koji je studirao u Londonu i koji, među ostalim, s prijateljem iz djetinjstva Franom Prizmićem, priprema dokumentarni film o životu kralja funka Dina Dvornika , oštro je reagirao na sve što je o njegovoj majci i njihovom odnosu Vlatka Pokos napisala u spomenutoj knjizi, te izrekla u intervjuima vezanim uz nju.
– Oštro demantiram i opovrgavam sve navode koje je na račun moje majke izrekla osoba koja Vam je dala intervju i koju koliko god nastojao biti pristojan ne mogu nazvati Gospođom. Naime, nije točno da nisam živio sa svojom majkom do jedanaeste godine, te da su me odgojili djed i baka, a najmanje je istinito da je ponašanje moje majke bilo izvan okvira normalnog, te da nije kućanica i uzorna žena koja ne zna što je obiteljski život.
Moja Majka, ALKA VUICA, za mene je uzor i najveći izvor ljubavi koji znam!!! Ona je primjer ženama i majkama! Za mene se borila u životu, čuvala me, mazila, razmazila, odgajala u vjeri i poštovanju prema Bogu, drugima i sebi. Nikad nije pokazivala svoje boli i branila me kao da je muškarac. Sramotni navodi Vlatke Pokos koja vrijeđa moju majku i moje djetinjstvo pogađaju me već danima i tjednima i ne mogu više šutke trpjeti to zlostavljanje samog sebe i moje matere u svrhu promocije tog sramotnog djela.
Zahtjevam da objavite da sam svoje djetinjstvo proveo sa svojom majkom u zagrebačkom Cvjetnom naselju, da sam ondje išao u vrtić, da sam stanovao u Veslačkoj ulici, da sam imao najljepše i najdivnije djetinjstvo, bez obzira što ga je obilježio rat i neke ružne stvari. Moja majka, Alka Vuica, uvijek je bila na visini ‘majčinskog zadatka’, te me uvijek štitila i protežirala, te nikad nije bila vulgarna niti govorila degutantne stvari preda mnom, niti išta čega bih se ja sramio, te jako dobro zna što znači podići dijete i to sama!
Prva četiri razreda osnovne škole završio sam u Umagu, jer je majka puno putovala i radila dok je bio rat kako bi nam priskrbila zajednički život, ali je nakon svakog vikenda dolazila roditeljskoj kući i bila sa mnom. Kada se financijski osamostalila, a nikada nije tražila alimentaciju od mog oca koji je isto tako umjetnik, kupila je kuću i ja sam se ponovno preselio u Zagreb. Uvijek sam živio obiteljskim životom, jer se takvim životom uvijek živjelo i živi u našoj kući. Svakog dan doručkujemo, ručamo i večeramo, poštujemo se i družimo, imamo kućne ljubimce i o njima brinemo. Imamo prijatelje uz koje sam odrastao, kumove i kume. Moja majka jest uzorna majka, kućanica i žena koja živi primjeran obiteljski život, a ja sam najkompetentniji da to kažem!
Vlatka Pokos spominje neke njezine navodne veze sa oženjenim muškarcima, a ja želim reći da svoju majku nikada, ama baš nikada nisam vidio u ničijem zagrljaju, osim zagrljaju mog oca.
Ponižen sam i uvrijeđen zbog insinuacija da je moja majka alkoholičarka te da se Fani , tj. gospođa Kerum treba čuvati njenih aspiracija. Prijatelji smo obitelji Kerum i jako poštujemo gospodina Keruma, a drukčiji navodi su samo prepričavanje neistina i laži. Isto tako, prijatelji smo obitelji Radeljak koja trpi svakodnevno vrijeđanje kao i mala Lana koju znam iz djetinjstva i o njima moja majka nikad nije iznosila laži, niti se istima ‘dodvoravala’. Nisam osoba koja se želi isticati u javnosti, ali pozivam Vas da više poštujete ljude i pravo na dostojanstvo, ugled i čast svih, a pogotovo onih koji su doista vrijedni i žive svoje živote dostojanstveno, a ne da neprestano dajete prostor osobama koje to ne zavrjeđuju.
S poštovanjem Arian-Zvonimir Vuica