Ashgar Farhadi: Političari ne vole filmove

Iranski film “Nader i Simin se rastaju” bio je uoči dodjele 84. Oscara favorit za titulu najboljeg stranog filma, ali kako je riječ o iznimno nepredvidivoj kategoriji redatelj Ashgar Farhadi može biti itekako ponosan što je ulogu i opravdao te svojoj zemlji donio prvi zlatni kipić.

Može li ova nagrada promijeniti život ljudima u Iranu? – Jako sam sretan zbog Oscara i znam da su Iranci također sretni, što mi je i najvažnije. Mislim da tu nema nikakve posebne poruke za moj narod osim pokazatelja da je kulturna djelatnost ono čega bi se cijeli svijet trebao držati. Bio bih radostan kada bih znao da slika koju svijet dobiva o mojoj zemlji nije iskrivljena već čista. Kada bi ljudi diljem svijeta jedni druge spoznavali kroz kulturnu prizmu ta bi slika uvijek bila jasnija.

Što je to film uspjelo povezati s toliko mnogo ljudi diljem svijeta? – Teško mi je izdvojiti pojedinosti, no važno je da iako lokalan po temi film progovara o ljudskim odnosima koji su razumljivi svugdje u svijetu. Ono što se u filmu događa nije geografski specifično.

Prate li ljudi u Iranu uopće Oscare i znači li im nešto što je vaš film bio nominiran s jednim izraelskim djelom? – Itekako prate, i više nego što mislite. U Iranu je sada mrkla noć, ali nitko ne spava. Možda baš zato jer je ovo kulturni događaj i ime svoje zemlje Iranci žele čuti baš kroz kulturu.

Kako će iranska vlada reagirati na vašu pobjedu? – Ne znam. Iranska vlada nije jednoglasno tijelo. Kada je film nominiran neki su u njoj bili vrlo sretni, neki uzbuđeni, a neki i nesretni. Meni je važna samo sreća iranskog naroda.

Napetosti između SAD-a i Irana, posebno u svjetlu nuklearne prijetnje, u ovom su trenutku visoke i mnogi Amerikanci ne znaju što da misle o Iranu. Kakvu poruku vaš film želi poslati, budući da želite širiti komunikaciju među ljudima, a ne vladama? – Ono o čemu govorite zbiva se među vladama, a za njih nemam nikakve poruke. Za ljude koji sjede u vladama ne vjerujem da uopće vole filmsku umjetnost.