Besane noći u Pireju

U samo tri minute srušio se cijeli svijet Lidije Laptalo. Došla je 17. srpnja u sudnicu u Patrasu prepuna nade da će njezin suprug, brodski kapetan Kristo Laptalo, biti oslobođen optužbe za šverc kokainom i da će 25. srpnja zajedno u Dubrovniku proslaviti njegov 59. rođendan. Gotovo bezbrižno je sjela u treći red iza supruga. Gledala ga je smireno i dok je govorio pred sudom, a gotovo samo što je ustao, začula je presudu – 14 godina zatvora! Kći Kristina istrčala je iz sudnice, a 63-godišnja supruga kapetana Laptala počela je vriskati. Kristo Laptalo okrenuo se prema svojoj supruzi i rekao joj neka ostane mirna. Ali ona gotovo da i ne zna što je dalje bilo. U sljedećem trenutku našla se u hodniku, u naručju mlađeg sina Luke, dok je Kristinu pokušao utješiti drugi sin Ivan. Zatim je u lisicama iz sudnice izišao i Kristo Laptalo. Okrenuo se supruzi i zavapio: “Lidija, dođi, poljubi me”, ali ona se od boli savijala na drvenom stolcu. Nije mogla napraviti ni koraka.

Agonija obitelji Laptalo počela je lani u srpnju kad su s broda Coral Sea u luci Egion iskrcane banane u kojima su radnici pri istovaru pronašli dvije kutije s ukupno 51 kilogramom kokaina i o tome obavijestili policiju. Riječ je o brodu u vlasništvu belgijske kompanije Trireme Wessel Management, koji je pod bahamskom zastavom redovito plovio na relaciji Ekvador – Mediteran. Kristo Laptalo i još dvojica članova posade prebačeni su u zatvor Korydallos u blizini Atene, za koji kažu da je najozloglašeniji u svijetu.

Lidija Laptalo odmah je došla u Grčku. Kompanija za koju je radio njezin suprug osigurala joj je smještaj u jednom hotelu u Pireju. U hotelskoj sobi, u kojoj je bio samo krevet i televizor, provela je mnogo besanih noći moleći se za spas svog muža. Ni jednog trenutka nije gubila nadu, niti mu je dopuštala da poklekne. Bodrila ga je, tješila, tražila pomoć, lagala unucima da im je djed na putovanju…

– Često se pitam jesu li mi ostala smo lijepa sjećanja na zajedničke dane, imamo li mi uopće budućnosti. Da mi je netko rekao kako će mi se ovo u životu desiti, ne bih vjerovala. Žena pomorca spremna je na sve – od toga da se može dogoditi nekakva nezgoda na brodu do vijesti da joj je suprug preminuo od srčanog udara – ali na ovo ne možete biti spremni. Izrečenom presudom uništeni su naši životi. I životi naše djece. A kad mi je najteže, sjetim se naših prvih godina.

Kako ste se vi i suprug upoznali? – Ja sam s 26 godina ostala udovica. Moj je prvi suprug bio arhitekt, i živjeli smo posvuda, a smrt ga je zadesila dok smo bili u Bruxellesu. Mom sinu Ivanu bilo je tada pet godina, a Luki tri. Neko sam još vrijeme ostala u Belgiji radeći u turističkoj agenciji, a zatim sam se s djecom vratila u Dubrovnik, jer mi je ondje bilo lakše i jeftinije. Unajmila sam stan i nekako se s djecom snalazila sljedeće dvije godine. A onda sam u jednom društvu upoznala Krista. Bio je četiri godine mlađi od mene i neopisivo drag.

Kad ste odlučili za drugi brak? – Nakon sedam mjeseci. Ja sam bila malo zrelija, imala sam djecu i nikud se nisam željela žuriti. Ali Kristo je inzistirao. S pomorcima je to tako: uvijek se boje da ne izgube nešto kad su na brodu. Znali smo mi odmah da je to to, ali uvijek sam govorila: “Kristo, pođi na još jedan vijađ, pa kad se vratiš, onda ćemo to obaviti”, želeći nam dati još malo vremena da dobro promislimo, ali nakraju sam morala popustiti njegovu navaljivanju. Sjećam se da se jednom prilikom igrao s Ivanom na podu i da ga je moj sin pitao kad će se oženiti njegovom mamom. A Kristo mu je zagonetno odgovorio: “Pitaj mamu”.

Kako se vaš suprug slagao s Ivanom i Lukom? – Od početka divno. Neki mi njegovi prijatelji sada kažu da im je Kristo uvijek govorio da kad voliš ženu, voliš i sve njezino. Nikada nije pravio razliku između mojih sinova iz prvog braka i naše kćeri, koja je kasnije došla na svijet. Moji sinovi znaju reći da nisu sigurni bi li im njihov otac pružio toliko ljubavi koliko im je moj Kristo pružio. On ih je podigao i silno su vezani uz njega. Mi smo živjeli za tu djecu i danas smo veoma bogati jer imamo tako divne ljude uz sebe.

Kad ste dobili Kristinu? – Nakon četiri godine. Kristina je bila velika mezimica i oca i braće. Znam reći da je dobro ispala, s obzirom da je bila na pravom putu da bude najrazmaženije biće na svijetu. Kristu, Luki i Ivanu ona je princeza.

Kakav ste imali život? – Živjeli smo mirno, gotovo anonimno. U početku braka u stanu u Hladnici, a kasnije smo se preselili u ne odveć velik stan na Pločama. Nikada nas nije bilo briga za tuđe živote. Bila nam je važna samo naša obitelj te školovanje djece. U to smo ulagali sav novac koji smo imali. Kristo je dugo plovio, kući bi bio samo tri mjeseca u godini, ali sam zato ja odlazila k njemu barem jednom u godini. I djeca su išla sa mnom dok su bila manja. Ljudi bi me znali pitati što ću na brodu kad praktički ništa ne vidim osim mora. Ali ja sam išla zbog Kriste. Bili smo po cijelom svijetu i sanjali našu mirnu luku u kojoj ćemo zajedno dočekati duboku starost. A eto što smo dočekali.

Anita Nuić

Pročitali ste skraćenu verziju intervjua. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 707 ili se pretplatite na PDF izdanje.