Bio sam žrtva pedofila

Uzrečicu da su klaunovi najtužniji ljudi, na najbolji način dokazuje primjer holivudskog glumca Toma Arnolda. Početkom devedesetih, doduše, izgledalo je kao da su se komičaru rođenom u radničkoj obitelji u američkoj saveznoj državi Iowi ostvarili svi snovi: oženio se TV zvijezdom Roseanne Barr, dobio je svoj serijal “The Jackie Thomas Show”, a vrhunac karijere ostvario je uz Arnolda Schwarzeneggera u velikom filmskom hitu “Istinite laži”. No, ubrzo je sve krenulo nizbrdo. Problemi s alkoholom i drogom razorili su brak s Roseanne, a ni druge dvije supruge – vizažistica Julia Champanella (s kojom je bio u braku od 1995. do 1999.) i politička savjetnica Shelby Roos (2002. – 2006.) nisu imale razumijevanja za njegove slabosti. Nestabilnost u privatnom životu utjecala je, naravno, na karijeru: nerijetko je dolazio pijan na snimanja pa su ga producenti počeli izbjegavati. Ipak, danas je 49-godišnji Arnold spreman na novi početak. U filmu “Gardens Of The Night” (Vrtovi noći), koji je premijerno prikazan na ovogodišnjem Berlinskom filmskom festivalu, povjerena mu je glavna uloga, a on je povjerenje redatelja Damiana Harrisa, sina britanske glumačke legende Richarda Harrisa, potpuno opravdao. Nimalo nalik zabavnom Arnoldu, kakvoga ga svi poznaju, gotovo jezovito uvjerljivo odglumio je pedofila koji otme dječaka i djevočicu, uvjerivši ih da ih njihovi roditelji više ne žele. No, iza te uvjerljivosti krije se strašna epizoda iz glumčeva života – seksualno zlostavljanje kojem je bio izložen kad su mu bile samo četiri godine. Arnold je redatelju postavio samo jedan uvjet – bez scena eksplicitnog prikaza seksualnog iskorištavanja djece.

Kako to da ste prihvatili tu ulogu, s obzirom na mračnu epizodu iz vaše prošlosti? – Nisam ja htio ovu ulogu, ona je došla meni. Bio sam na jednoj holivudskoj rođendanskoj zabavi, na kojoj je bio i redatelj filma Damian Harris. Bilo je to tjedan dana prije početka snimanja, a kako još nije imao glumca za ulogu Alexa, producentica Holly Weismer, naša zajednička prijateljica, predložila mu je da angažira mene. No, ja sam se, pročitavši scenarij i shvativši da je Alex pedofil, preplašio uloge. I svi koje sam pitao što da radim – od mog agenta do menadžera i odvjetnika – rekli su mi da to nije uloga za mene, da će mi taj lik uništiti život i karijeru, da ću dobiti minoran honorar, a ionako nitko neće htjeti vidjeti film. No, osjećao sam da je to uloga koju moram prihvatiti.

Kako ste se za nju pripremali? – Na najteži mogući način: prisjećao sam se susjeda Terryja Williamsa, koji me seksualno zlostavljao od moje četvrte do osme godine. Roditelji su me povjeravali njemu na čuvanje, a on je iskoristio tu situaciju. Dugo sam mislio da je on dvije-tri godine stariji od mene i da je sve to bila samo dječja igra. U to vrijeme nisam znao što je seks, ali sam znao da ću na kraju dobiti slatkiš. A on me nagovorio da odraslima ništa ne govorim jer mi je otac branio da jedem slatkiše.

Kada ste shvatili da je to bilo seksualno zlostavljanje? – Kada sam 1989. prvi put krenuo na odvikavanje od alkohola, jedan od zadataka u klinici bio je napraviti inventuru svojeg seksualnog života. To mi se činilo najlakšom stvari na svijetu jer nikada nisam bio opsjednut seksom i uvijek sam imao duge veze. No, kada sam ispričao da sam prvo seksualno iskustvo imao kao četverogodišnjak s dvije godine starijim dječakom koji me čuvao, i da to nije ništa strašno jer smo se “samo igrali”, svi su me zapanjeno pogledali i upitali – zar doista mislim da mi je šestogodišnjak mogao biti dadilja?! Tada sam se počeo raspitivati o njemu, prekapati po starim školskim godišnjacima, i shvatio da mu je bilo 19 ili 20 godina. Svaki put kad bi se mama išla opijati u grad, ostavila bi me kod njega, a on bi me iskoristio na najgori način.

Jeste li se nakon toga odlučili suočiti s njim? – Da, otišao sam natrag u rodni grad, Ottumwu, i počeo obilaziti stari kvart. Razgovarao sam sa starim prijateljima, koje nisam vidio više od 25 godina, i doznao da su i oni imali sličnih iskustava s Terryjem Williamsom. Kada su mi rekli da još stanuje u Ottumwi, da je oženjen te da je posvojio četiri dječaka, znao sam da moram reagirati. Nakon što sam ga posjetio na poslu i rekao mu sve u lice, uz pomćÊ prijatelja polijepio sam po cijelom kvartu oglase da je Terry Williams pedofil, kako bi djeca znala da ga trebaju izbjegavati, a i otišao sam guverneru Iowe i uspio spriječiti da posvoji još jednog dječaka.

Koji je bio njegov odgovor kada ste mu rekli da znate što vam je radio u djetinjstvu? – Dugo sam se pripremao za taj susret i već sam imao smišljen govor: “Došao sam ti vratiti svu bol i sramotu koju si mi nanio kada sam bio mali. Da to ponovno pokušaš, slomio bih ti svaku kost u tijelu”. No, nakon što sam mu to rekao, on je samo stavio prst na moja prsa i odgovorio: “Tvoja sjećanja su pogrešna”. Tada sam znao da nisam prva žrtva koja se došla suočiti s njim, jer u svim knjigama o pedofiliji pročitat ćete da je to njihova klasična obrana. Zbog siline kojom me uvjeravao da sam u zabludi, na sekundu sam se ponovno osjetio onako nemoćno kao kad su mi bile četiri godine i shvatio sam da me nije mamio samo slatkišima, već i svladavao silom. No, brzo sam se sabrao, primio njegov prst te ga čvrsto odgurnuo od sebe. Znao sam da ga ne smijem udariti jer sam bio na uvjetnoj kazni zbog ranije tučnjave na aerodromu, pa bi me novi fizički okršaj mogao odvesti ravno u zatvor. I tako bi me opet povrijedio. Zato sam se samo okrenuo i otišao.

Mislite li da je to što vas je zlostavljao glavni uzrok vaših kasnijih problema s drogom i alkoholom? – Naravno da je to imalo utjecaja na mene, ali emotivno me uništila moja majka. Bila je alkoholičarka i udavala se sedam puta, a na kraju je u 45. godini i umrla od alkohola. Kada nas je napustila, bilo mi je samo pet godina. Taj dan sam pobjegao od kuće i tražio je po cijelom gradu.

Jeste li je ikada poslije vidjeli? – Jesam, čak sam godinu dana i živio s njom. S četrnaest godina pobjegao sam od tate, bolje rečeno od maćehe, i odlučio skrasiti se kod mame. Primila me u kuću i gotovo bez emocija rekla: “Naravno da možeš ostati kod mene. Pivo ti je u hladnjaku, a ako želiš povaliti djevojku, učini to u sobi na katu. Ja sada moram ići. Vidimo se za nekoliko dana”. Tako smo izdržali godinu dana, a onda me je, nakon što sam se posvađao s njezinim šestim suprugom, usred zime izbacila iz kuće u donjem rublju. Tada sam si rekao da nikada neću biti poput nje, da neću piti i pušiti te da ću pronaći djevojku koju volim i biti u braku s njom do kraja života. A gledajte me sada, alkoholičar sam s tri propala braka.

Zašto niste uspjeli održati nijedan od svojih brakova? – Čini mi se da sam cijeli život pokušavao ispuniti emotivnu prazninu koja je nastala nakon majčinog odlaska. Uz sebe sam htio samo ljude za koje sam mislio da im nešto nedostaje te da će me zbog toga trebati. A nakon što im ja nadoknadim taj nedostatak, onda će i oni biti dužni “ispuniti” moje nedostatke. No, i sami znate da tako život ne funkcionira. Najbolje mi je to opisao James Cameron, redatelj “Titanica”, kazavši da je tek u petom braku pronašao pravu sreću jer se do tada vezivao samo uz žene koje su mislile da ga trebaju. Nakon nekoliko godina sve bi shvatile da mogu živjeti i bez njega te bi samo otišle. Tek kada je pronašao ženu koja ga ne treba, već želi biti s njim, dobio je savršen brak. A iskreno govoreći, koja bi neovisna i sretna žena htjela biti sa mnom?

Josip Jurčić