Bolje se živi od filma nego od pisanja

Kad ste otkrili spisateljski talent? – Nastavnica iz hrvatskog često bi i pokraj domaće zadaće napisala: “nepismeno i bez smisla”. Do 17. godine mog spisateljskog talenta nije bilo, a onda sam jednog popodneva napisao priču. Prvu od 14 koje su se sada našle u knjizi.

Tko vas je prvi put pohvalio da dobro pišete? – Zvonimir Berković, profesor filmskog scenarija na prvoj godini Akademije dramske umjetnosti, kad je pročitao tu zbirku priča.

Kako to da ste tek sada objavili priče koje ste napisali kao tinejdžer? – Zaboravio sam na njih misleći na filmove. Kruno Lokotar, urednik iz Algoritma, “navalio” je na taj moj opus kao arheolog kad se dočepa nalazišta. I tako su iz davnih virova Kupe “isplivale” te priče.

Zbog čega rijetko radite u kazalištu? – Moja predstava “Pauk i Pepeljuga” bila je hvaljena, dobila je važne nagrade, a sad je nema. I nikad je više neće biti. Kazalište je prolaznost i iluzija. A ja volim trajnost.

Koliko ste samokritični? – Malo.

A koliko vam smetaju tuđe kritike? – Ako su zlonamjerne i neutemeljene – jako. Ako su opravdane – još više.

Od koga najčešće tražite savjet? – Od Branke Turkalj, asistentice redatelja. Pomagala mi je na svim mojim filmovima, nikad me nije iznevjerila, niti pogriješila u prosudbi.

Zbog čega snimate filmove isključivo po vlastitim scenarijima? – Ne moram se poput mnogih kolega mučiti tražeći dobar scenarij: imam ga doma.

Što očekujete od svog novog filma “U zemlji čudesa”? – U prepunoj Areni film je primljen s emocijama i oduševljenjem, a vjerujem da će tako biti i u Zagrebu nakon premijere 12. studenog.

Od čega se bolje živi: od filma ili pisanja? – Od filma i to s pravom. Pisac je komotan u svojoj samoći i ima odgovornost samo prema sebi. Režiser je zapovjednik, vođa, odgovara za mnogo ljudi, novca, bori se sa stotinama nepovoljnih okolnosti.

Postoji li neka situacija u vašem životu koju biste najradije zaboravili? – Više njih. Primjerice, kada sam predzadnjeg dana snimanja “Male pljačke vlaka”, svog prvog filma, bio ranjen u oko.

Jeste li tašti? – Normalno.

S kim živite? – Živim sam.

Kako se snalazite u kućanskim poslovima? – Odlično kuham. A o ostalim kućanskim poslovima brine se gospođa Goga.

Što vas može izbaciti iz takta? – Primitivizam, bezobraština, neodgoj, razočaranje koje skrivi moja pogrešna prosudba.

Kako reagirate kada se razljutite? – Suviše žestoko s obzirom na povod.

Da se ponovno rodite, tko biste željeli biti? – Dejan Šorak. Igram na sigurno.

Ines Stipetić

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ukoliko želite saznati više, pročitajte cijeli tekst u tiskanom izdanju (Gloria br. 765) ili se pretplatite na PDF izdanje