Čar laži

Gdje god se okreneš, svi ljudi lažu. Gotovo da pristojnost zahtijeva da ljudi ne govore istinu. Lažu moji prijatelji, znanci, susjedi, lažu novine, političari, moja rodbina, čak i moja baka laže, izmišlja ono čega nije bilo u njezinim sjećanjima, laže moja žena, naša djeca. Neki dan sam prijatelja uhvatio u laži, a laž je bila krajnje prozirna. Zar je mislio da sam glup? Zašto ljudi toliko lažu? Nije li jednostavnije govoriti istinu? Neistina je slatka laž, ona brzo pređe preko usana kao da ih nije ni izgovorila, gotovo da je ljupka. Mrzim laž, osjećam je prljavom, nedostojanstvenom, proširena kao korov. Najnezgodnije je da se ponekad mora lagati. Za goli život. Je li ona opsjednutost?

Marko

Da, tako nešto: svi smo opsjednuti lažima. Lažemo zbog odgoja, običaja, uljudnosti, samilosti, da bi mirnije živjeli ili lakše preživjeli. Svjesni smo da lažemo, ali nastavljamo lagati. Što je najgore, lažemo sebi! Tu nije kraj. Laž vlada televizijom, trgovinom, financijama, idejama, umjetnosti. Falsifikator Daniel Ermes Donde obogatio se prodajući lažne Klimtove, Renoire, Matisse, klijentima poput Agnelija, Sophije Loren i monegaških prinčeva. Laž je u temelju civiliziranog života čovjeka. Svijet neprekidno laž osuđuje i istodobno je upotrebljava. Ima onih koji lažu jedino da bi lagali. Neki lašci imaju toliku potrebu da lažu da čovjek osjeća samilost prema njima te im u tome pomaže. Nedužna laž je, na primjer, mnogo bolja od uvredljive istine. "Što može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži?" napisao je Anatole France i dodao: "Volim istinu i mislim da je ona ljudima potrebna. Ali im je potrebnija laž koja im laska, tješi ih, daje im beskrajne nade. Bez laži, oni bi umrli od očaja i dosade…" Pustite, dakle, svoju baku da, dok još ima vremena, zasladi svoj život ponekom laži, i mnoge druge koje je osiromašila istina. Napokon, zar je jednostavno govoriti istinu? Mnogo je lakše lagati. Često i slađe. Gola istina je kao i golo tijelo. Nije uvijek lijepo, nekad je ružno, neukusno i nepoželjno.