Čarobni dar

U braku smo pet godina, meni je 34, a mome mužu 36 godina. Obrazovani smo, imamo dobro namještenje i lijep stan, dobro zarađujemo. Ja dosta putujem i nema me kod kuće. Po prirodi sam samostalna, muž i ja živimo slobodno, imamo povjerenja jedno u drugo. Mnogi me zapitkuju zašto nemamo djece? Ne volim takva propitkivanja, to smatram svojim intimnim životom koji se tiče samo mene i moga supruga. Nikada nisam istinski željela djecu zbog vrste mog posla. Smatrala sam da im ne bih mogla pružiti ono što bih morala, a čini se i da nisam stvorena za majku. Nedavno je moj muž izrazio želju da učvrstimo naš brak s djetetom, godine idu, proći će kao san, a mi ćemo se naći sami. Odgovorila sam da nisam spremna na to. On me razumije, ali ponavlja da želi dijete. Vjerujem da ću ga odbiti. Doista mislim da nisam stvorena da budem dobra majka. Smijem li ga zaista odbiti, imam li pravo na to?

Što da učinim?

Vaše je pravo da učinite sve ako za djetetom žudite, ali vaše je i legitimno pravo da ga ne rodite ako to ne želite. Međutim, snosite punu odgovornost za čin koji biste odabrali, kao i za posljedice koje bi iz toga proistekle. To bi sigurno uništilo vaš brak i u njega unijelo pustoš. Odluka da mu ne rodite dijete koje želi, bacila bi ga prije ili poslije u zagrljaj druge žene koja bi imala više razumijevanja od vas za tu njegovu prirodnu potrebu. Dijete je bit braka i normalna želja zbog koje mnoge žene pretrpe neizmjerne muke da bi donijele na svijet dijete koje im je priroda uskratila. “Dijete je slavuj u kući”, kaže jedna kineska poslovica, “usnulo, najljepša je stvar na svijetu, to je najnježniji prizor koji mogu ugledati čovjekove oči”. Nemojte propustiti taj doživljaj zbog svojih nebuloza. Poklonite svom mužu dar koji toliko želi, inače si nikada nećete oprostiti.