Cvijet u hrpi smeća

Imam mnogo prijatelja, ali nemam muškarca koji bi me volio i ja njega. Sad mi je 28 godina. Prije ovog kojega čekam prošla su četvorica. Nema smisla o njima mnogo govoriti jer su prošli kao magla, nisam za njima ni tugovala. Ili jedva. Ili s malo ljubavi. Zašto sam ih voljela, ako sam ih uopće voljela? Dogodi ti se da pogriješiš, pa makar da je i četiri puta, ljudski je, ali je tužno. Oko mene je crno nebo i tek rijetko sivo. Mnogo oblaka. Tužna sam, utučena, depresivna, ne vidim ništa lijepog u životu, sve mi se čini mračnim i oblačnim. Kako da iziđem iz guste magle, iako mi govore da sunce sija iznad mene, ali ja ga ne vidim. Kažu da imam tijelo Venere i oči zelene poput sirene. Što da počnem s njima kad me pritišće kamen razočaranja i tuge?

Imam sve, a nemam ništa

Život je kao nebo: danas je vedro i puno sunca, sutra oblačno, prekosutra mračno. Dođu trenuci krajnjeg nezadovoljstva, sve je ružno, ništa nije dobro, sve je loše, pusto, oko nas trulež, beznađe, jad, kao da ga je ovila crna magla. Posvađani ste sami sa sobom i s drugima. Jedna stara kineska poslovica kaže: "Ako si nezadovoljan svime oko sebe, evo stare mudrosti: otkrijte u smeću ljepotu trešnjinog drveta. Velika je radost vidjeti cvijet u hrpi smeća!" Nije li to čarobno? Jer kad prođe magla lošeg druženja sa životom, počne se drugačije gledati: ljepotu u ružnome, trešnjino drvo u smeću i beznađu. Više nisu važna ona četvorica koja su prohujala kroz vaš život, koliko je važan onaj peti koji će sigurno doći, jer 28 vam je godina tek! Razderite maglu oko sebe da u vaš život uđe svjetlo.